Uz najbolje namjere, moj se Božić pretvorio u katastrofu

Prvo sam ostao bez patke pa su mi pukle vrećice na cesti, onda su me napale kuglice. Svi su mi otkazali, pet kila odojka pojeo sam sam i to je tek početak


Robin Mikulić
26.12.2018.14:00
Prvo sam ostao bez patke pa su mi pukle vrećice na cesti, onda su me napale kuglice. Svi su mi otkazali, pet kila odojka pojeo sam sam i to je tek početak
privatni album

sažeto

Gotovo sam siguran da me Bog kaznio jer sam odlučio sve poklone kupiti nakon Božića kad cijene pokose sniženja. Pa ti ne budi konzumerist!


Robin Mikulić
26.12.2018.14:00

Ovo je zadnji tekst o Božiću koji pišem, majke mi. Izlazi i meni već na uši, ali takvi su dani, što ćete. Tovimo se, gledamo Samog u kući po enti put i razmišljamo o tome kako ćemo već sutra na dijetu. U Novu ipak treba zakoračiti s novim tijelom, zdravim navikama i starim lažima. Ali hej, s druge strane, vi ne radite na Božić. Svijet je lijep.

Kao što znate, a mislim da o tome pričaju već i u najzabačenijim dijelovima Afrike u kojima se govori hrvatski, ne volim Božić. Štoviše, prezirem ga. Moj animozitet imali ste prilike pratiti od samog početka prosinca. Krenuo sam s Adventom, a jednako ću tako, kao što ćete uskoro vidjeti, antirevijalno, završiti svoj blagdanski ciklus s ovim tekstom. Tako da, ako vam je do nešto drugačijeg iskustva Isusovog 2018. rođendana, dobrodošli. Iako, historičari su poprilično sigurni da je to laž. No, tko su oni da se upliću u te svete biblijske povijesne činjenice!

Ako vam pak nije do toga, ostanite svejedno. Smilujte se. Bit će tragedija, krvi, znoja i suza. Svega onoga što vas prikiva uz male ekrane kad je riječ o turskim sapunicama. Uostalom, možda će baš ovaj tekst imati onaj, tijekom ovih dana ne samo poželjni već i nužni, laksativni učinak, elem zdrave navike od maločas.

Spas nikad ne dolazi u zadnji čas

Badnjak sam proveo u redakciji. Ne žalim se, samo izvještavam. Ipak sam ja ozbiljan reporter, barem dok se u pozadini svi grohotom smiju. Nisam se, dakle, pravo kršćanski pripremao. Nisam čistio, nisam pekao kolače, pacao meso niti provjerio koliko mi lampica radi. Nisam čak ni prozore oprao! Znam, trebalo bi me izgnati iz države. Papiri navodno već stižu.

privatni album

Ne, ja sam sve, kao pravi samoprozvani Grinč, ostavio za zadnji čas. Iskreno, nadao sam se da ću čitav ovaj cirkus ili preskočiti u potpunosti ili da će s neba pasti neki mali vilenjak koji će umjesto mene obaviti posao, skuhati mi magični punč i začiniti ga nekim ilegalnim supstancama koje će me transformirati u božićofila. To me nije spriječilo da svojim uzvanicima obećam božićna čudesa o kojima je djevojčica sa žigicama halucinirala prije nego ju je pokosila pothlađenost. Svejedno sam treće pivo popio u 5 do 4.

Kakva greška! Jer, kao što ste se i sami mogli uvjeriti, naši su trgovci baš ove godine, kad sam ja trebao organizirati gozbu svih gozbi, odlučili prigrliti kršćanske vrijednosti. Kao da nisu čuli za kapitalizam. Dućan za dućanom zatvarao je svoja vrata prije nego je moje službeno radno vrijeme završilo. Neka, ove su godine barem blagajnice otišle na more kad ja već nisam. Da sam bio pametniji, provjerio bih to ranije. Nisam, doduše, siguran da bi se išta promijenilo. Možda bi moji napadaji panike samo krenuli ranije. Što nikad nije dobro. Vjerujte mi, zna biti mrtvih. Šalica, ako ničega drugog.

Želje, puste želje

Naveliko sam se raspričao o tome kako ću za Badnjak raditi patku. Možda gusku. Uglavnom, nešto pernato. Tradicija nalaže, a ja sam, ako sam išta, čovjek od tradicije. Očekivanja su mi padala kako mi je umjetno inducirani božićni duh rastao. Moje su me malobrojne supačenice u redakciji, naime, bezosjećajno ismijavale. Gdje ćeš ti sad kupiti patku. Osude sa svih strana. Neutemeljene. Nemaju svi, pobogu, mjesta u zamrzivaču. Neki od nas ondje drže godinama stare gulaše koji se nikad neće pojesti, a grijeh ih je baciti dok na svijetu ima gladnih usta. Suprotno općem mišljenju, čak i ja imam natruhe neke krnje duše.

privatni album

Zadnji gutljaj. Taksi sam već pozvao, onaj popularni koji se naručuje preko mobitela, iako sam se na Bibliju zakleo da im više neću ostaviti niti kune. Par gadnih epizoda s ustašama koji besramno propagiraju svoja uvjerenja, Hrvatska. Svoju sam zakletvu zaboravio, još jedna divna hrvatska crta. Nadam se da ću se i ja pred sudom izvući jednako kao i naš najzaboravljiviji nogometaš.

Mrtva utrka s vremenom

Čovjek juri prema superdućanu na Črnomercu. Ja štucam ad hoc slažući popis svega što mi treba. Mjehur mi je pred implozijom. Nije mi trebao onaj zadnji gutljaj. WC nula bodova. Imam 34 minute prije no što će me izbaciti. Improvizacija je majka svake katastrofe, uvijek se iznova u to uvjeravam. Povijest mi nikad nije bila omiljena učiteljica, evidentno.

Bezglavo trčim po dućanu. Prvo ganjam patku. Moram li reći da su se proročanstva mojih kolegica ostvarile? Ne da nije bilo patke, nije bilo ni p od piceka. Piceka! Toliko sam spustio svoja očekivanja. Panično poput bijeloglavog supa na umoru kružim oko mrtvih živina. Je*i ga, odojče. Mene i moje goste zadesit će usud dostojan grčke tragedije, ali što jedan čovjek može protiv volje bogova. Trpam četvrtinu prasjeg dojenčeta u kolica. Onaj dio s glavom. Savjest bi me pekla da mu nisu iskopali oko prije nego je pronašlo put do moje pećnice.

privatni album

Kao da sam Amerikanac, listam po svim receptima o božićnim prilozima koje sam ikad vidio na YouTubeu. Nemaju veze s tradicionalnom međimurskom kuhinjom, no svaki pravi kapitalist mora dati svoj obol Trumpu - globalnom zaštitniku demokracije, slobode i betakarotena. To je bio moj. Prokulice, mahune, par vrsta zimske salate.

Francusku nisam radio. Mrzim sjeckati. Prevarit ću svoje goste fejk francuskom, dobro je dok ima krastavaca i gomila majoneze.

Kuglice. Lampice. Ornamenti. Nemam još bor, ali trebat će mi. Čak i Grinču treba bor, ako ni zbog čega drugoga, onda da ima što ukrasti.

Dobri Duh Božića kamo god se okrenuo

Ničega. Police su prazne. Zbunjeno ulijećem prodavaču. Sramežljivo pitam za lampice. Nek' nađem, ako uspijem. Je*em ti poslovičnu hrvatsku ljubaznost. Trpam na brzinu čega se dokopam. Iz zvučnika mrzovoljno već najavljuju da će me izbaciti iz dućana.

Poučen iskustvom ljubaznog djedičinog pomagača s odjela božićne dekoracije, hitam na blagajne za samoposluživanje. Shvaćam da su sve kuglice koje sam kupio zapravo lampice. Pas mater. Svijetlit ću k'o Betlehem. Ceh? Hercinfarkt!

privatni album

Trpam sve u vrećice. Nisam se sjetio ponijeti čak ni one platnene. Zaslužio sam scenu koja je uslijedila. Hitam kući, nasred ulice puče vrećica. Hit. Skupljam svoje božićne dekoracije, psujem kao kočijaš. Ljudi prolaze, ne pomažu. Nitko više ne okreće drugi obraz, čak niti za ovih svetih dana.

Ah, well…

Stiže poruka. Ne mogu ipak doć. Onda druga. Kao da su se dogovorili. Tih 15 minuta koliko mi treba do doma, otkazalo mi sve. Sjajno, bit ću sam s 5 kila odojka i domjenkom koji nisam ni htio raditi.

Pacam prase. Kad već moram, neka barem bude po mom guštu. Azijski štih, kako drugačije.

Čak mi ni hrvatski nije išao

Mali prijatelj kasni. Njega sam, naime, jedinog uspio natjerati da mi pomogne makar oko transporta jelke. Debelo je iza šest. Svi znaju da prodavači borova bježe kući u pet.

Izlazimo na Francuzu. Pola je prodavača već sve spakiralo. Pošto vam ova, pitam kao od stijene odvaljenu gospođu? Golema je, jelka, ne ona. Nešto mrmlja. Kaj ti ne pričaš hrvatski, to je sve što sam razumio. Pitala me koliko mi vrijedi. Novi zajeb. S 400 sam spustio na samo 250, mogao sam barem još za 100. Kreten, nisam se ni sjetio da mi barem za tu cijenu ostavi stalak.

Natovareni jelkom velikom 3.60 kljusamo po gradu, moj mali prijatelj i ja. Ljudi nas začuđeno gledaju. Nema druge nego usputna postaja. Skrećemo lijevo, vraški zahtjevni manevri. Ostavljamo jelku pred birtijom. Samo mi fali da mi još i bor netko ukrade. Nakon druge pive i taj je strah bio gotovo ishlapio. Naručujemo treću. Koga briga, ionako samo na polnoćku moram stić, a samog sebe neću osuđivati jer večera kasni. Svaka tragedija, pa i ona najveća hrvatska, vidite, ima svoje pozitivne strane. Osobito nakon treće pive. Male.

Nabijanje zna biti teško

Moj me mali prijatelj još uvijek ne poznaje dobro. To je postalo bjelodano kad je iz torbe izvadio božićne dijademe. Čak se i za psa sjetio ponijeti jednu. Pažljiv je, nema što. Keeper?

privatni album

Prokleti smo bor na stalak, koji sam s psom naslijedio iz propalog braka, nabijali sat vremena. Visi ovamo, visi onamo. Pa je oš'o preduboko. Sad je deblo preusko. Ispada. Improvizacije. Radio Sljeme. Kršćanske pjesme, prigodno. Nema šanse! Velvet Underground na gramofon, na najjače. Susjedi su zasigurno bili presretni.

A sad ću vam nešto priznati, to je taj dio teksta. Jedini razlog zašto sam odlučio slaviti Božić u zadnji čas bio je taj da napakostim psu. Posljednjih je dana imao gadan proljev, a kako se inače boji okićenih borova, odlučio sam ga izbaciti barem iz jedne sobe. I taj me vrag izdao. Čim smo ušli stao je veselo skakukati oko jelke. Prokletnik!

Krv, znoj i suze

Razvlačim lampice. U životu nisam vidio toliko lampica. Svih vrsta i oblika. Lijepe i ružne. Metalne i staklene. Staklene. Jedna se raspukla. Ma da raspukla, razletjela se na milijun dijelova i ja sam u to ugazio. Konačno sam prokrvario! I to na Badnjak! Životni san svake predpubertetske djevojčice.

No, nije to bilo jedino staklo koje me izdalo. Kupio sam, naime, i neku vatrostalnu posudu. Tiramisu, nema Božića bez kremastog deserta. Dok sam kuhao svoj sedmi prilog ta se posuda jednostavno raspukla po pola. Toliko o kvaliteti. Ili mom desertu.

Zato su odojak i kuhano vino bili sjajni. Barem nešto.

Moj je mali prijatelj, nakon što me poslikao za potrebe ovog teksta, prohujao s vjetrom. Obiteljske obaveze. Ja sam, nadobudno, stavio Gospodara prstenova i zaspao čim mi je glava dotakla jastuk. Nisam ni na polnoćku otišao.

privatni album

Ujutro, kad sam se probudio, isključio sam telefon. Popio sam kavu, navukao tenisice i tajice, nakon točno pet mjeseci i jednog slomljenog gležnja (ni o tome nećemo budući da sam vas svojom ozljedom gnjavio čitavo ljeto – svaka sezona u mene dobiva svoj vlastiti ciklus), i krenuo.

Otrčao sam pet kilometara. Ostao sam živ. Kad sam stigao kući, nisam se ni oprao. Zalegao sam i čitav dan proveo u krevetu s najgorim vampirskim serijama koje sam našao na Netflixu.

privatni album

Najbolji Božić ikad!

I znate što sam iz svega ovoga naučio? Bog me kaznio jer sam odlučio da ću sve svoje poklone kupiti nakon Božića, kad cijene pokose sniženja. Pa ti nemoj biti konzumerist!

Sretan i blagoslovljen Božić, ili ono što je od njega ostalo. Pogladite se po trbuhu koji put i u moje ime.

privatni album

božić

katastrofa

advent

bor

patka

odojak

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter