Žive su zbog nečije smrti

'Stalno mislim na svog donora. Nadam se da njegova obitelj ima malu utjehu u tome što mi je spasio život'


Valerija Bebek
13.07.2017.20:25
'Stalno mislim na svog donora. Nadam se da njegova obitelj ima malu utjehu u tome što mi je spasio život'
Facebook

sažeto

Hrvatska je s 40 donora organa na milijun stanovnika svjetski prvak u presađivanju organa, prva po broju transplantacija jetre i bubrega, a druga po presađivanju srca


Valerija Bebek
13.07.2017.20:25

Veronica Lanzetta i Jenni Wyatt su mlade žene koje se niti ne poznaju, ali dijele zajedničku životnu priču. Obje su preživjele zahvaljujući transplantaciji organa, to im je iskustvo definitivno promijenilo život kao i samu kvalitetu života.

'Osjećala sam krivnju, jer u biti čekaš da netko umre'

"Bilo je zastrašujuće biti na listi čekanja, ne znaš koliko dugo ćeš čekati na organ i hoćeš li uopće uspjeti ili ne", kaže Jenni (31) kojoj je transplantirana jetra u listopadu 2015.

Većinu života imala je autoimuni hepatitis, bolest zbog koje je na kraju njezin imuni sistem počeo odbacivati njezinu jetru. "Cijeli život mi se promijenio nakon transplantacije, sada konačno opet mogu živjeti", kazala je za Newsbeat.

"Osjećala sam krivnju kada sam bila na listi. Jer, u biti, čekaš da netko umre. Ali da taj netko bude dovoljno velikodušan i donira svoje organe, da se i njihova obitelj složi s time", objašnjava Jenni koja je zahvaljujući nečijoj velikodušnosti proslavila 31. rođendan.

Facebook

Zahvaljujući transplantaciji Jenni ne samo da je živa, nego je i potpuno promijenila život. Sada konačno ide u školu kako bi radila ono što voli. "Konačno ću biti u stanju raditi, sama činjenica da sam mogla donijeti odluku da postanem medicinska sestra mi je genijalna. Nadam se da ću kroz taj posao moći vratiti bar dio onoga što sam dobila od zdravstvenog sustava", rekla je Jenni.

"Počela sam trenirati i penjanje, ponovo sam krenula na jedrenje", objasnila je kako joj je taj vodeni sport velika strast, a u godinama kada je bolest bila najgora, nije mogla jedriti.

"Svaki put kad se vratim na brod zahvalim svom donoru i njegovoj obitelji jer bez njih to nikako ne bih mogla", kazala je mlada žena.

'Moj donor je moj junak'

Veronica iz Wokinga rođena je s cističnom fibrozom. Zbog bolesti je većinu života provodila u bolnicama, zbog stalnih upala prsnog koša. U dvadesetima je bolest došla do vrhunca, pluća su joj počela otkazivati.

"U trenutku kada sam dospjela na listu pluća su mi radila na manje od 16 posto. Desno krilo je stalno otkazivalo. Mjesec dana prije transplantacije počela sam gubiti nadu. Morala sam prihvatiti mogućnost da do transplantacije možda ne dođe. No maleni djelić mene kao da mi je govorio da se nastavim boriti", započinje svoju priču Veronica.

Kaže da je imala mnogo sreće, na petak 13, bilo je to u veljači 2015. Dobila je nevjerojatan dar od svog donora. Zbog toga je i danas među živima.

Facebook

"Meni je taj datum važniji od rođendan, to mi je novi rođendan. Osim toga nisam navikla da mi je ovako dobro. Cijeli život imam cističnu fibrozu i stalno sam bila bolesna. Ovo mi je stvarno kao potpuno novi život", kazala je mlada žena.

Iako je ona dobila šansu za novi, kvalitetniji život i zahvalna je na svakom trenutku, svjesna je da nečija obitelj žaluje. "Za sve što napravim, pomislim na svog donora. Kada dođe do obljetnice to je za mene dvostruko posebno jer znam da negdje postoji obitelj koja na taj dan žaluje", rekla je Veronica. Zna da je njihova priča tužna, ali se nada da im barem malenu utjehu donosi to što su svojom odlukom spasili živote. "Moj donor je moj junak", smatra ona.

Misli da bi ljudi morali razgovarati o doniranju organa sa svojim obiteljima. "Svi se boje razgovora o smrti, to nije lijepa tema. No to će se dogoditi svima nama i važno je neke razgovore obaviti, odnosno reći svojoj obitelji koje su vam želje, da želite donirati organe, jer to je predivan dar", zaključila je.

bolest

transplantacija organa

doniranje organa

pacijent

donor

Podijeli članak