Vodič za snalaženje među tisućama okusa, ili što sve jesti
100posto

sažeto

Tko ne podnosi ljuto, trebao bi to napomenuti konobaru kod naručivanja hrane, umjesto noža koriste žlicu, a štapiće će vam dati samo kad se jede tjestenina

Što ste jeli tamo? Vjerojatno je najčešće pitanje koje su mi postavljali, pa otprilike svi s kojima sam pričala, nakon povratka iz Tajlanda. Tako je nastao i ovaj treći nastavak putopisa, jer tajlandska hrana to zaslužuje.

Prvo što sam okusila u toj zemlji je kokos, točnije sok napravljen od kokosove vodice, kokosovog mesa i višnje. Vrlo osvježavajuće prirodno piće, koje izvrsno odgovara uz vrućinu i sparinu koja nas je zapljusnula čim smo izašli iz klimatiziranog aviona.

Valerija Bebek

Valerija Bebek

Već na prvoj večeri dobrodošlice, koju smo dobili u hotelu Dusit Thani, bilo mi je jasno da će se uTajlandu uglavnom jesti morski plodovi, povrće, voće i mango sticky rice (ljepljiva riža s mangom). Ovo posljednje je desert, koji je toliko fin da uglavnom nisam naručila niti jedan drugi.

Tajlanđani nemaju klasičan, zapadnjački, običaj sljedovanja jela. Predjelo, juha, glavno jelo iznosi se u isto vrijeme na stol. Neki su restorani, zbog velikog broja turista iz Amerike, Europe i Australije, uveli praksu da jela donose odvojeno. Riža je glavni prilog, servira se u velikim zdjelama i nadosipava na tanjur, otprilike kako Hrvati posežu za šnitama kruha.

Valerija Bebek

Valerija Bebek

Valerija Bebek

Već na prvoj večeri saznali smo tajnu korištenja žlice. Jušna žlica u Tajlandu koristi se umjesto noža. Nož je na njihovom stolu, kao i predjelo, isključivo zbog zapadnjaka. Žlicom se reže riba, žlicom se grabi i jede riža. Drvene štapiće koriste samo kada jedu tjesteninu.

Najčešće smo na jelovniku vidjeli ribu engleskog naziva snapper, negdje bi ju preveli i kao sea bass – brancin. Riječ je o bijeloj ribi koju najčešće prže i poslužuju s raznim tradicionalnim umacima. Ljutim umacima. Tko ne podnosi ljutu hranu trebao bi konobaru to i napomenuti.

Valerija Bebek

Valerija Bebek

Valerija Bebek

Iako na mnogim cjenicima ljutina hrane bude istaknuta. Zgodno je spomenuti kako ne treba pamtiti tajlandska imena hrane (a niti njihovo pismo) jer su svi jelovnici prevedeni i na engleski. A većina jela uz naziv i opis ima i fotografiju. Barem u pokrajini Krabi.

Cijene u malo boljim restoranima kreću se od 100 do 250 bahti po jelu, za računanje najlakše je zapamtiti da je 100 bahti oko 20 kuna. Hrana na štandovima uz cestu je mnogo jeftinija, na primjer jedan kokos košta 35 bahti, otprilike dolar, odnosno sedam kuna. Pileći ražnjić ili krilce je još jeftinije 10 ili 20 bahti.

Valerija Bebek

Tajlandske kozice, odnosno prawns, svemir su za sebe. Nema jela koje ne rade od njih – od juha, paniranog i prženog predjela, tjestenine, u woku s povrćem, na roštilju. Iznimno su velike, kod nas bi spadali u kategoriju većih škampi. Školjke i rakovi nisu nikakav luksuz, nego vrsta jela kojima je cijena jednaka kao i onima od piletine ili svinjetine.

Valerija Bebek

Valerija Bebek

U tu azijsku zemlju došli smo s mnogo očekivanja. „Želimo jesti škorpione i žohare.“ Objasnili smo voditeljima elitnog restorana u našem hotelskom resortu od pet zvjezdica. To baš i nije uobičajena hrana, rekli su, uz lagani izraz užasa na licu. Možda se može toga pronaći, ali na nekim tržnicama postavljenim izričito za lokalne ljude.

Valerija Bebek

Najbliže tome je vakuumirana vrećica, nalik onoj od čipsa, u kojoj su bili prženi, hrskavi skakavci. Okus je slan, hrskavi su, ali i pomalo brašnasti. To se jede uz pivo, rekla nam je vodičica. Bila je to posljednja kupljena vrećica u njihovom lancu Seven/eleven, dućana koji radi 24 sata na dan. Nakon otkrivenog savršenog suvenira, započela je potraga u svim preostalim dućanima. Bezuspješno, turisti, su sve pokupovali, a nova pošiljka nikako nije stizala.

 

Vožnja tuk tukom #100posto #tajland #QatarAirways #GoingPlacesTogether #QatarAirwaysCroatiaKrabi

A post shared by 100posto (@100posto) on Mar 13, 2017 at 11:44am PDT

Jedan od gastronomskih rajeva je svakako i otok Koh Klang, do njega se stiže kratkom vožnjom u gliseru. Na njemu živi oko 5,000 stanovnika, svi su muslimanske vjeroispovijesti. Bave se poljoprivredom, uzgajaju rižu i poznati su po ribarenju. Imaju poseban sustav ribljih farmi, malenih kućica na stupovima uz obalu, gdje su postavljene vrše.

Valerija Bebek

100posto

Valerija Bebek

Prije sedam godina od jednog ribogojilišta napravili su restoran i tada su postali zanimljivi turistima. Uredili su radionice za slikanje na platnu, otvorili suvenirnice, u kojima je kao i u ostatku zemlje obavezno cjenkanje. Svaki dan im dolaze turisti, toliko da su morali nabaviti čak 40 tuk tukova.

Valerija Bebek

Valerija Bebek

Valerija Bebek

Na otoku je zabranjen promet automobilima. Smiju se voziti isključivo motori i tuk tukovi. Naš vozač Bang Loh kaže kako im dolazi više stranih turista, nego domaćih ljudi. On napušta otok, jednom mjesečno, samo kada mora.

100posto

Hranu koju naručite u njihovom restoranu, vade direktno iz mora, odnosno iz vrša. Morski plodovi – rakovice, ribe, školjke i kozice uz njihovu otočku smeđu rižu uglavnom su sve što nude. U odlasku s otoka na obalu, grada Krabija, možete vidjeti dvije stijene koje su simbol cijele regije.

Valerija Bebek

hrana

putopis

Tajland

Qatar Airways

Krabi

pad thai

Podijeli članak