Kriza mladih godina Gale Svilan

Ako pred frajerom pustim vjetar trebao bi se osjećati počašćenim. Kako da ti ispričam sve slabosti i strahove ako ne mogu pokazati i osnovne probavne funkcije?


Gala Svilan
23.04.2019.11:00
Ako pred frajerom pustim vjetar trebao bi se osjećati počašćenim. Kako da ti ispričam sve slabosti i strahove ako ne mogu pokazati i osnovne probavne funkcije?
Ivana Nobilo/CROPIX

sažeto

U ovotjednoj kolumni Gala Svilan se pita - ako Thompson nije uspio zaustaviti vjetar, zašto bi i ona?


Gala Svilan
23.04.2019.11:00

U vezi ljudi imaju razne milestoneove. Prvi poljubac, prvo putovanje ili prvo upoznavanje s roditeljima trenuci su koji će im ostati u sjećanju kao bitne prekretnice u vezi. Kako se te prekretnice odviju bitno definira vezu i hoće li ona uopće opstati. Loše se ljubi, čangrizav je i neljubazan prema hotelskom osoblju, ne slaže se s roditeljima, sve su to mali uvidi u karakter koji mogu biti presuđujući za vezu.

I ja imam jedan takav milestone ili dealbreaker ako osoba postupi na, po meni, loš način. Način na konto kojega mogu odmah znati radi li se o osobi za mene ili ne.

S prijateljima sam nedavno imala raspravu koja nije završila nikakvim konsenzusom. Pitanje oko kojeg su se lomila koplja, na koje su svi imali dijametralno drugačiji odgovor i nimalo razumijevanja za tuđe mišljenje. Može li se biti preblizak s partnerom? Puštate li vjetar/podrig pred dečkom/curom? Perete li zube na WC-u dok on/ona piški? Smatrate li to odvratim ili slatkim? Kada je pravo vrijeme za prdnuti i smije li se to uopće raditi?

Prdnuti ili ne prdnuti, pitanje je sad?

Moj vjetar pak ne probija samo zvučni zid, već i led. Nisam jednom probala "ispipati situaciju" podrignuvši na dejtu, da provjerim kako će druga osoba reagirati. Postoje samo dva načina na koja možete hendlati ovu situaciju. Praviti se kao da ništa niste čuli ili prihvatiti izazov i vratiti "uslugu". Zagovornik sam one čist račun, duga ljubav, jer novci i vjetrovi se uvijek trebaju uzvraćati.

Robin Williams u filmu "Good Will Hunting" prisjeća se najljepših uspomena na svoju preminulu suprugu. Njegovo "toplo" sjećanje je njezina navika da mu u snu okrene leđa i jednostavno… prdne. Ovo je bio prijelomni trenutak za mene. Ako može žena Robin Williamsa, mogu i ja!

Shvatila sam da je to zapravo ultimativni bonding experience i znak povjerenja. Ako prdnem pred tobom, trebao bi se osjećati počašćenim. Reakcija frajera koja slijedi nakon toga odmah će mi reći hoću li se s osobom slagati ili ne. Ako se nasmije ili nabaci šalu na moj račun, naš odnos je upravo dobio vjetar u leđa (pun intended). Ako složi facu kao da sam s bojnim otrovom upravo poubijala pola sela u Vijetnamu, znam da se pred tom osobom nikada neću moći opustiti.

Kako da toj osobi jednog dana ispričam sve svoje slabosti, mane i strahove, ako mu ne mogu pokazati da posjedujem i osnovne probavne funkcije? Dobar odnos trebao bi se temeljiti na povjerenju, prihvaćanju i istini. Drugim riječima, trebali bi se osjećati sigurno u svojoj koži, bez potrebe za pretvaranjem ili skrivanjem.

Najčešći argumenti protiv ove prakse su da su takve navike neukusne i nepristojne. S čime se u potpunosti slažem kada je u pitanju posao, kafići i javni prostori općenito. Nemam se potrebu bondati s konobarom, ali moj dečko je potpuno druga priča. Osoba s kojom želim dijeliti vrijeme, prostor i intimu trebao bi me vidjeti u najboljim i najgorim izdanjima, u dobrim i lošim trenucima koji ponekad podrazumijevaju i audio podlogu.

Kažu da istina oslobađa. Samo što istina izlazi u raznim oblicima i nemaš uvijek psa na kojeg možeš prebaciti krivicu.

Prema nekim istraživanjima, ljudi u vezi do 3 mjeseca zajedno će se prvi put tuširati i podrignuti. Nakon 6 mjeseci veze prvi put će plakati i piškiti jedan pred drugim, upoznati se s obitelji i ostaviti četkicu za zube u stanu. Nakon godinu dana veze prvi put će reći volim te, piškiti jedan pred drugim i razmijeniti ključeve stana.

Prijateljica s kojom sam odrasla, s kojom dijelim razna iskustva i stavove, ne dijeli i ovo razmišljanje. Iako je u vezi sedam godina, ne dopušta dečku niti da nasluti da ima probavni trakt. Ako se dogodi da mora na WC, a nalazi se u njegovom stanu, njezina sramota dignut će oboje iz kauča, ubaciti ih u auto kako bi ju on odveo doma gdje će moći obaviti svoje potrebe na miru. Kada smo shvatile da imamo dijametralno drugačije navike oko ovog "problema", jedna drugu smo gledale kao da smo upravo pale s drugog planeta. Na njezinom ljudi nemaju probavu, već fotosintezu, a na mom ne pričaju nego podriguju.

Osim početnog pitanja, biti ili ne biti, pokrenulo se i pitanje je li ova navika geografski i spolno određena? Žene jesu obično puno sramežljivije po ovom pitanju, pokušavajući istovremeno žonglirati ulogu pristojne i cool djevojke. Piškim, ali samo šljokice, jedem ćevape, ali oni iz mog organizma nestaju skupa s kalorijama. Muškima je podrigivanje pak dio vokabulara. Dok u životinjskom carstvu lavovi riču, muškarci podriguju ne bi li dokazali svoj alfa status.

"Nije sramota usrati se. Sramota je prduckati", Toma Bebić.

Što se geografije tiče, prde li Purgeri više od Dalmatinaca? Ne. Pašta fažol i štrukle jednako su produktivne, ali isto ne mogu reći i za kimchi.

Da razne nacionalnosti drugačije prihvaćaju ovu naviku uvjerila sam se tek kada sam počela izlaziti s dečkom iz Koreje. Kada se dogodilo da je i meni pobjeglo, s mojim vjetrom pobjegao je i on ekspresno iz sobe. Nije bio iz Sjeverne Koreje, ali se ponašao kao da iz nje bježi. I nije se u nju vraćao sljedećih pola sata.

U pozadini glave samo sam čula pjesmu Lykke Li: "I, I follow, I follow you…" Osoba sam koju je teško posramiti i to je jedan od rijetkih trenutaka kada je netko uspio. Trenutak kada sam shvatila da nismo jedno za drugo. Kažu da s voljenom osobom moraš ostati u dobrom i u zlu. Kakvog je lica i naličja to zlo, ne znam, ali sasvim sam sigurna da moje ne miriše na dobro.

Ako se dobro sjećam, ni Thompson nije uspio zaustaviti vjetar, pa zašto bih i ja?

Scena kolumna

Gala Svilan

kriza mladih godina Gale Svilan

newsletter

Prijavite se na Newsletter