KRIZA MLADIH GODINA GALE SVILAN

Budim se u sobi koja smrdi na alkohol, znoj i testosteron, strašan smrad. Ako imam sreće, većina muškaraca na sebi ima barem gaće...


Gala Svilan
21.05.2019.11:00
Budim se u sobi koja smrdi na alkohol, znoj i testosteron, strašan smrad. Ako imam sreće, većina muškaraca na sebi ima barem gaće...
Ivana Nobilo/CROPIX

sažeto

Gala Svilan otkrila nam je sve o svom životu u Bratislavi, malom gradu za velike tulume


Gala Svilan
21.05.2019.11:00

Otvaram oči i kao svakog jutra, prva stvar koju primjećujem je strašan smrad. Soba je upila sve alkoholne pare, znoj i testosteron koje je mogla apsorbirati. Pospano dižem glavu i dočekuje me klasičan prizor: 12 onesviještenih i uništenih tijela razbacanih po hostelskoj sobi. Svi su muškarci i, ako imam sreće, većina ih ima barem gaće na sebi. Neki su bili dovoljno ustrajni da se domognu kreveta, ostali su se jednostavno predali na pola puta i poredali poput sardina nasred poda.

Rano je jutro, u Bratislavi sam, točnije hostelu gdje sam odlučila privremeno odsjesti, ali to privremeno se pretvorilo u subjektivan pojam. Zapela sam u hostelu jer se mali slovački grad u vrlo kratko vremenu pretvorio u start-up centar ovog dijela Europe. Na krilima potpora, povlastica i niskih poreza, velike strane korporacije pootvarale su silne urede i tvornice.

Nedugo zatim, u Bratislavu se zbog posla doselila čitava mala vojska mladih i obrazovanih iz cijelog svijeta. Toliko ih se doselilo da ih minijaturni gradić jednostavno nema gdje smjestiti. Tako se moj "privremeni smještaj dok ne nađem stan” pretvorio u hostelsku avanturu od dva mjeseca. U životu očito nemam ni cice ni sreće.

Osim što je grad poznat po start-upovima, poznat je i kao popularno odredište za momačke večeri i jeftino opijanje. Što je značilo da sam svakodnevno živjela s minimalno deset frajera. Pijanih, naprasitih ili drogiranih dečki u konstantnoj želji da me zastraše. Imala sam dovoljno vremena da testiram i izvježbam razne taktike uspostave dominacije nad ovom malom hordom pijanih Iraca, tetoviranih Albanaca ili ćelavih Poljaka.

Jednoj grupi bila bih svojevrsna hostelska mama, drugima ona opasna mala zbog koje moraju ulaziti na prstima u 6 h ujutro da me ne probude, a treći bi me uzeli pod svoju zaštitu i brinuli jesam li dovoljno jela toga dana. Ipak sam ja samo jedna djevojka; nježna srna, sramežljivi cvjetić i multikultivator u jednom.

Uzimam stvari za jutarnji ritual i krećem preskakati beživotne leševe raspoređene po sobi poput bojnog polja. Spretno zaobilazim bljuvotine i konačno stižem do WC-a. Krasno. Franciszek je opet zaspao potpuno gol na WC šolji. Ovo je već naš uhodani ritual. Stajem nasuprot njega, hvatam ga čvrsto za ramena i tresem iz sve sile, dok njegova jaja plešu u ritmu.

Ako ste mislili da espresso kava razbuđuje, nikada niste morali buditi pijane Poljake na WC-u. Francek nešto promrmlja, pogleda me krmeljavim očima i sve mu je odmah jasno. Ustaje bez riječi, hvata se za zid i nespretnim korakom odlazi u sobu. OK, sada mogu na miru nastaviti jutro.

Na izlazu iz hostela pozdravljam Mareka, debeljuškastog dečka koji radi noćnu smjenu na recepciji. On je osoba koja me spašava kad god se nađem u neprilici. Po noći zajedno igramo CS:GO, on na radnom mjestu, a ja iz sobe. Rješava mi popuste, brine se da mi pijanci ne maznu hranu iz zajedničke kuhinje i premješta me po potrebi u druge sobe ako su prazne. On je moj debeli, dlakavi, slovački anđeo čuvar.

 
 
 
View this post on Instagram

A post shared by Gala Svilan (@gigaguns) on Aug 18, 2016 at 9:15pm PDT

Kako je grad malen, do posla mogu pješke. Sam centar je šarmantan i pitoreskan, no to nije realnost predgrađa i ostatka države. Na putu mi u oko upada starac koji se hvata za stup i pokušava sjesti na pod. Dolazim do njega i na mutaciji hrvatsko-slovačkog pokušavam shvatiti je li mu pozlilo, treba li mu pomoć. Deda se uopće ne obazire ne mene. Samouvjereno skida hlače i jednostavno… kaka! Nasred ulice, usred bijelog dana, u samom centru grada. Kada u Bratislavi slučajno nagazite u izmet, možete se samo pomoliti da je proizvod pseći, a ne ljudski. Ovo je najbolji scenarij kojim vam mogu oslikati kontradikciju ovog slatkog gradića s realnošću ostatka države.

Stižem na posao i konačno mogu odahnuti jer znam da me ovdje ne očekuju slična iznenađenja. Radim u farmaceutskoj kompaniji koju su pokrenula dva Amerikanca i prigrlili vrlo zanimljiv koncept zapošljavanja. Kako su klijenti iz cijelog svijeta, a prodaja je struka, osnivačima je od velike važnosti da su svi zaposlenici snalažljivi i otvorenog uma. Iz toga razloga zapošljavaju mlade sa svih strana svijeta. Ideja je da se osoba koja je spremna u tjedan dana spakirati ruksak i iz Koreje se preseliti u fucking Bratislavu, neće imati problem uklopiti u ovu radnu okolinu. I bili su u potpunosti u pravu.

Kolege su iz čitavog svijeta, Amerike, Nigerije, Turske, Koreje, Engleske, itd. No, od svih nacionalnosti i dalje su najegzotičniji Hercegovci.

Tko god je putovao, mogao je primijetiti da u koji god kutak svijeta krenuo, uvijek će nekako nabasati na "naše". Tako se i ovdje našlo "naših" Balkanaca. Uvedeno je i posebno pravio za nas: "no Balkan languages, speak English". Iz petnih žila se trudimo da ne pričamo po naški u uredu, ali svejedno su sve narodnosti naučile što znači "pička ti materina", rečenicu kojom se najčešće završava svaki call. Šefovi su ujedno i bivši marinci.

Ako ste mislili da je vaš šef opak, niste doživjeli ambicioznost i fokusiranost marinca u prodaji. Ako želiš na čik pauzu, imaš pet sklekova ili deset čučnjeva. No, nema tog marinca koji će Balkanca natjerati da se odvikne od pušenja. Kvadricepsi su mi sada k'o kamen.

Nakon posla redovno se s kolegama odlazi na kavu da se popije piva. Da sam knjiga, bila bih knjiga žalbi jer ta uvijek visi za šankom. Komunikacija je za mene koliko toliko olakšana s lokalcima jer su neke riječi slične, ali to istovremeno predstavlja i sklizak teren. Kao da su se Ćiril i Metod odlučili malo sprdati: hajdmo svima Slavenima omogućiti da se međusobno razumiju, ali malo ćemo zajebati stvar ovim Slovacima. Pomisliš da razumiješ svaku drugu na slovačkom, ali ona na kraju ima potpuno oprečno, neprimjereno značenje.

Moj prvi dan u supermarketu:

Gospođa ispred hladnjaka za delikatese: "Prosim, male kurca."

Prodavačica: "Nepočul som. Kurca chcu?"

Gospođa: "Ano, ano! Moje deti miluju kurca."

Izlazim iz dućana u potpunom šoku. Njezina djeca obožavaju kur*a? Gdje sam ja to došla? Trebalo mi je par dana da shvatim da su na slovačkom kurca = piletina, fukal = puhati, fajčiti = pušiti, trubice = cijevi i tako u nedogled.

Vraćajući se doma, prolazimo pokraj starije žene. Uoči našu skupinu, prepadne se, zacvili i zbriše glavom bez obzira. U prvi tren nam nije jasno što s događa, onda shvatimo da je s nama i kolega iz Nigerije i da njegova boja kože plaši ljude koji se nikada u životu nisu susreli s nekim tamne puti. Dok u jednima izaziva istinski strah, u drugima budi radoznalost.

Nije se jednom dogodilo da mu lokalni pijanci prilaze s brižnim osmijehom i nespretnom gestikulacijom pokušavaju pitati mogu li ga dotaknuti. On već neko vrijeme živi ovdje i navikao se na čudne reakcije. Klima glavom da starcu da do znanja da ga može dotaknuti, kako bi se uvjerio da je i on samo ljudsko biće. Razmišljam si, ako je meni ovaj grad kulturološki šok, kako je tek njemu? Kao da se vanzemaljac spustio na Zemlju i k tome još na Balkan.

Konačno dolazim "doma" i po navici otvaram mali frižider, ali ne kako bih večerala. Iz nekog nepoznatog razloga, Slovaci još nisu otkrili klima uređaje, što je u meni probudilo kreativnost za pronalazak nekonvencionalnih rješenja. Sobu rashlađujem otvaranjem frižidera, veš sušim u mikrovalnoj, a umjesto cjediljke koristim hulahupke. Od glupog problema, Balkanac u meni stvorit će još gluplje rješenje. Kvocijent inteligencije 32B.

Dečki još nisu u sobi, očito su krenuli u zagrijavanje prije izlaska. Odlučujem iskoristiti to vrijeme za spavanje, jer u 4 h ujutro očekujem buđenje. Ili njihovim naprasitim pijanim ulaženjem u sobu ili novom turom gostiju. Osjećam se k'o Alisa u zemlji muda.

Scena kolumna

Gala Svilan

kriza mladih godina Gale Svilan

Bratislava

newsletter

Prijavite se na Newsletter