KRIZA MLADIH GODINA

Gala voli dobiti po guzi! 'Šamarčinu su izbacili iz rasporeda, a spankinga sam se bojala kao crnog vraga. Danas ga obožavam'


Gala Svilan
18.06.2019.11:00
Gala voli dobiti po guzi! 'Šamarčinu su izbacili iz rasporeda, a spankinga sam se bojala kao crnog vraga. Danas ga obožavam'
Foto: Neja Markičević/CROPIX

sažeto

Gala Svilan u ovotjednoj kolumni prisjeća se batine, koja nije izašla iz raja - već iz Dalmacije. Nekad se spankinga bojala, danas ga voli, ali iz potpuno drugih razloga


Gala Svilan
18.06.2019.11:00

Moja generacija je ona velikih prekretnica. Ona koja je odrasla bez tehnologije, imala je priliku igrati se na ulici i zraku. Umjesto Angry Birdsa, gađali smo se kamenjem i jeli suha govna u pješčaniku. Naše rođenje savršeno je tempirano da pohvatamo sve tehnološke inovacije i uspješno ih ukomponiramo u privatni i poslovni život. Osim digitalnih inovacija, generacija smo koja se našla i na prekretnici odgojnih stilova. Batina nije izašla iz raja, već iz Dalmacije. Ne znam za vas, ali ja sam odrasla u vjeri da kuhača nije dio kuhinje, već odgojnih mjera. Bili dobro ili loše dijete, zasigurno se svi sjećate ili ste čuli za razne kreativne dvonamjenske svrhe kućanskih predmeta u domaćinstvu.

Remen, kuhača, krojački štap, novine. Sve je to moglo poslužiti za spankanje ili zastrašivanje u djetinjstvu. Jutarnji list je osim informativne svrhe u domovima služio za potpaljivanje gradela i lupanje po guzici. Mislim da Marshall McLuhan nije razmišljao o tome kada je izjavio: 'Medij je poruka'. Ja djecu nemam, ali sada sam već okruženo s dovoljno novopečenih majki da me upoznaju s novim standardima odgoja. Mišljenja se razlikuju, postoje nijanse, ali sve prate isto pravilo: batina više nije poželjna kao odgojna mjera. Za nešto što se prije nazivalo skidanjem prašine s guzice ustanovljeno je da sada ostavlja ozbiljne psihičke traume na djeci. Zbog spankanja možete završiti na informativnom razgovoru u socijalnoj službi ili u najmanju ruku biti javno prozvani od stranca na ulici.

Na svoju i sreću svojih roditelja, ja sam bila poslušno dijete. Batinama mi se više prijetilo, nego što ih je bilo potrebno prakticirati. No, to ne znači da mi je riječ 'kaiš' bila nepoznanica. Samo spominjanje riječi bila je dovoljna da me iz tasmanijskog đavla pretvori u Furbyja. Mislim da je baka iz Dalmacije svojim krojačkim štapom češće mjerila našu razinu straha nego li centimetre na rebatinkama. No, ćale nije bio takve sreće kao ja u mladosti. Osim što je bio nestašan dječak i društvene norme tog vremena imale su drugačije posljedice na njegov odgoj, ali i guzicu. Ako bi ukrao iz susjedovog đardina, morao je sam izaći pred kuću i izabrati si šibu za kaznu. Ako nije bila dovoljno tanka, slali su ga nazad po novu. Šteta što Hitchcock nikada nije upoznao moju baku, uvjeren sam da bi ju angažirao za glavnu glumicu. Mala brzinska pretraga po Googleu, daje mi na znanje da je fizičko kažnjavanje danas definitivno nepoželjna praksa. Urađena su brojna istraživanja o njihovim posljedicama, otvaraju se plavi telefoni, priručnici roditeljima za hendlanje tantruma. Prijateljica mi objašnjava kako ona pak ide korak dalje. Nikada ne diže glas na svoju djecu, s njima ne priča ljuta, uzrujana, ne prijeti im, već probleme rješava racionalnim razgovorom. Nemam dovoljno iskustava s klincima, ali upoznata sam s činjenicom da djeca ponekada znaju iz prkosa isprobavati roditeljsko strpljenje. Raznim tehnikama isprobavaju koliko daleko mogu ići, gdje je breaking point roditelja, što ih tjera preko ruba i koje sve posljedice mogu očekivati. Prijateljica ima dvije mirne djevojčice, tako da njezine odgojne tehnike još nisu naišle na plodno tlo za testiranje teorije, ali živo me zanima razvoj situacije kada uđu u pubertet.

Drugo bojno polje na kojem možete primijetiti ove promijene su škole. Nekoć je učitelj u školi imao jednaka prava disciplinirati učenika pljuskom kao i roditelj. Šamarčina je bila dio obaveznog programa uz matematiku i vjeronauk. Šamarčinu su izbacili iz rasporeda, ali vjeronauk ni dan danas nisu. Mojoj i današnjoj generaciji pljuskanje ravnalom po dlanovima je nezamisliva praksa. U mom osnovnjaku tu i tamo se doduše još osjetilo staro nasljeđe bivših vremena. Učitelji nas nisu smjeli dirati, ali tendencije su znale zasjati u očima. One su se najčešće ispoljavale gađanjem naših prištavih glava kredama i franjama, magarećim klupama i deranjem. Fućkaš kevlar, to što su preživjeli dnevnici lupanjem o stol razrednika nije prošla niti jedna neprobojna vesta američke vojske. Samo jedna učiteljica u mojoj obrazovnoj ustanovi odlučila je pokazati da ne misli sudjelovati u ovim pedagoškim trendovima, ošamarivši učenika pred cijelim razredom. Sljedećeg jutra, na roditeljskom se pojavio njegov otac kako bi joj dao feedback, također u obliku pljuske. Nakon incidenta učiteljicu više nikada nismo vidjeli, a između ostalih kolega nastao je prešutni dogovor. Svoj autoritet iskazivat će samo svojim talentom da od prve kredom naciljaju naše čelo. Kada sam bila klinka spankinga sam se bojala kao crnog vraga. Danas ga pak volim, ali iz potpuno drugih razloga.

Gala Svilan

kolumna mladih godina gale svilan

newsletter

Prijavite se na Newsletter