Kako su Madu izbacili iz stana

Još jučer imala sam savršeni život s Instagrama, a danas imam puno prašine i hladnu, žućkastu vodu koja izlazi iz tuša


Mada Peršić
20.05.2019.10:50
Još jučer imala sam savršeni život s Instagrama, a danas imam puno prašine i hladnu, žućkastu vodu koja izlazi iz tuša
Neja Markičević/Cropix

sažeto

Mada Peršić u novoj kolumni otkriva da život glumaca nije uvijek tako glamurozan kako se čini


Mada Peršić
20.05.2019.10:50

Dakle, dogodilo se: s troje siročadi izbačena sam na cestu. Mačje siročadi, ajde. Drama i komedija u jednom. Gospođu Apartmandžijicu nije se dalo uvjeriti nijednim od mojih sentimentalnih argumenata.

Uzalud sam govorila da su moje mace dobre i da ne rade nikakav nered, da me stavlja u jako kompliciranu situaciju, da ću sama čistiti apartman, da ću platiti eventualnu štetu koje neće biti, da su mace iz #gledajsrcem kategorije, dakle teže udomljive. Jedna nema uši, jedna je stalno pijana, jer joj se nije mali mozak razvio, a treća je dolutala. I par suza sam pustila i drhtavog glasa govorila. Ništa. Gospođa Apartmandžijica ostaje pri svome - moramo napustiti apartman. Odmah!

"Zašto?", pitam.

"Takva su pravila", odgovara.

Nalazim se u kafkijanskoj situaciji borbe protiv institucija, protiv institucije Apartmandžija koja samo radi svoj posao i ponavlja mantrično kao papiga ili kao izvođači trap pjesama: Takva su pravila. Takva su pravila. Takva su pravila. Takva su pravila. Mi ne možemo drugačije. Takva su pravila. Pravila. Pravila. Ja radim to cijeli život - takva su pravila.

Sad moram van, a još jutros sam na njihovoj modernoj keramičkoj ploči kavu pravila. Pravila, pravila, pravila se moraju poštivati.

Pravilno ponašanje je da se upravo pomirim da protiv pravila nemam nikakvo pravo. Prava drama. Prava tragedija. Prava farsa i komedija. Nije mi to pravo.

Otvaram sad onu bocu vina što sam iz Zagreba ponijela i nazdravljam jer mi se u tom trenutku to čini zdravo. Pozivam prijateljicu kolegicu iz predstave na instant party iseljenja. Popijemo vino do pola. Boca mi je poluprazna, a ne polupuna, ali upola je manje i moga bola.

Utovarimo u mali Twingo sve stvari koje sam tako s ljubavlju raspremila u, misleći tada, moj novi topli dom, na koji više nemam pravo, jer institucije pravilno rade svoj posao i institucije su uvijek u pravu. Ostavljam neoprane tanjur i šalicu kao čin bunta i naznaku revolucije i nakon petokratnog silaženja i uspinjanja napuštamo apartman troje mačje djece, prijateljica Mirjana i ja.

Svi petero i napola prazna boca vina vozimo se do kazališta, jer je jedino pravilno i jedino moje pravo da u sklopu ove tragedije, groteske, farse i komedije budem smještena u instituciji koja je generalni pokrovitelj takvih žanrova. U kazalištu postoje solističke garderobe koje se zovu apartmani. Mogu se ja nazvati Elvis the King pa ćemo ipak svi znati da nisam Elvis, nego ipak samo jedna Mada.

Ti tzv. apartmani su Vam k'o veliko kupatilo u socrealističkom stilu: kvadrata ima - tople vode nema. Kad toplu vodu pustiš - iz pipe izlazi hladna i kamenje. Kasnije mali kamenčići. Dobro, nema veze, barem neću morat' kupovat' piling. Voda je više žuta nego prozirna. Dobro, nema veze, imunitet će mi ojačati.

Po danu grijanje radi i kao u sauni je, po noći ne radi i kao u igluu je. Dobro, nema veze, barem ću skužit' kak' živi ekipa u pustinjama. Ma sigurno će mi ovo sve super doći za neku ulogu, mislim kroz suze.

 
 
 
View this post on Instagram

A post shared by Mada Peršić (@malamadafakat) on Apr 16, 2019 at 5:21am PDT

Znate ono kako kažu da je najbolja kletva ono: Dabogda imao pa nemao. Eto, ja sam još jutros imala život s instagramske slike: idila, neskafa, bijeli parketi, luksuzni tuš i kada, čokoladica na jastuku, ako iz nekog razloga želiš - možeš pod lizati. Sad nemam ništa od toga, ali imam mnogo prašine. I naravno, imam svoje životinjice koje me razveseljavaju kad dođem u tu garderobu gdje mi je umanjena kvaliteta života za 70-ak posto.

Mislim na mace, jer sigurno ima i drugih životinjica - buba, pauka, grinja i ekipe. Dobro, nema veze - be kind to every kind, kažemo. Ne bih mijenjala svoje tri mačje ljubavi za nikakav luksuz ovog svijeta, za nikakav instagramski život. Program crazy cat lady loadao se u moj mozak barem 70-ak posto.

Imam i razne evente kod sebe doma u Kazalištu. U subotu mi je bila Danijela Martinović. Osjećam se kao mecena dok pozivam ekipu kod sebe doma na Danijelu. Više sam doduše kao Zvonar Crkve Notre Dame, al' bez grbe zasad i s neizgorjelom kućom.

Dok se ja gore tuširam, Danijela se na sceni upjevava. Pjevam s Danijelom: ona na sceni i s više sluha, a ja pod tušem i s manje sluha:

'Što sam ja, što si ti moj živoootee!? Da li sreća il' običnii saaan!?'. Neopisivo.

Danijela ni ne zna da postoji gore Glumica Kazališta INK koja s njom u duetu razgaljeno i razveseljeno pjeva. Neopisivo. Danijela, ako ovo čitaš - moj život i moje srce si dotakla i učinila si da mi ona boca vina opet djeluje polupuno. Hvala Ti.

kazalište

Scena kolumna

Mada Peršić

mačke

newsletter

Prijavite se na Newsletter