NAOČALE, ADIO!

Kako sam pobijedila svoju iracionalnu fobiju od ičega vezanog uz oči i otišla na lasersku operaciju


Iris Hazler
09.08.2018.11:00
Kako sam pobijedila svoju iracionalnu fobiju od ičega vezanog uz oči i otišla na lasersku operaciju
Bojan Zibar

sažeto

Nikada nisam imala nikakve traume vezane s očima, ali i sama pomisao da išta stavljam u oči mi je izazivala mučninu


Iris Hazler
09.08.2018.11:00

Od malih nogu sam imala fobiju uz bilo što vezano uz svoje oči. Pred pubertet su me počele šorati proljetne alergije i među terapijom su bile kapi za oči koje sam ja uporno odbijala staviti. Ne kao – neću, nego kao – zatvaram oči, žmirim i vrištim. Dosta razmaženo, ali nije razmaženost nego glupa fobija.

Otkuda je došla i kako je krenula, iskreno ne znam. Nikada nisam imala nikakve traume vezane s očima, ali i sama pomisao da išta stavljam u oči mi je izazivala mučninu. Sjećate se one epizode Prijatelja kada Rachel treba kapati oči pa je svi bace na pod i njih troje je drži na podu dok četvrti kapa? E to sam vam ja.

I sve je to bilo ok dok na drugoj godini faksa nisam počela blago škiljiti. Dokrajčila me Suvremena svjetska politička povijest i hrpa knjiga koje sam pročitala i stiglo je vrijeme za naočale. Oftamolog je ponudio i opciju leća što sam iste nanosekunde odbila.

Moja dioptrija nikada nije bila velika, ali astigmatizam jest. Tko nema astigmatizam i ne zna kako s njim vidite, najbolji opis bi bio da vam se sve prelijeva i muti. Lagani akvarel. I tako su prolazile godine, dioptrijske naočale su postale dio mog identiteta i nikada mi nisu smetale ni predstavljale problem. Ali cluster glavobolje jesu. To je ona najgora vrsta glavobolje kada se doslovno ne možete pomaknuti od bolova, povraćate, a ponekada ostanete i bez vida na oko. Vrlo zabavno, posebice ako vas uhvati usred radnog vremena, a zna potrajati i nekoliko dana.

Prvi napadaj nisam znala ni što me snašlo, mislila sam da je obična migrena s kojima se borim od puberteta. Onda sam ostala bez vida na lijevo oko uz enormnu bol u glavi. Trajalo je nekih 35 minuta, ali panika i sve što ide s time su neopisivi. Odlazak na hitnu, rendgen, a zatim su me uputili na magnetsku rezonancu glave. Rezultat je pokazao veliku cistu na ovojnici mozga (zove se Matilda, dobre smo si) i više neurologa i neurokirurga me utješilo da nije ništa opasno, ali da je vrlo moguće da mi Matilda izaziva glavobolje. Ali ne mora biti. Super.

Život sam nastavila normalno, uz obavezne tablete protiv bolova uvijek i posvuda sa sobom, jer – nikad ne znaš kada će glavobolje krenuti, magnetska svakih godinu dana i idemo dalje. Dok me prijatelji nisu počeli nagovarati na lasersko skidanje dioptrije. Ja? Bez naočala? Laseri koji mi prže oči? Ipak, još prošle godine sam odlučila da se krećem suočavati sa svojim strahovima. Izraslina na mozgu vam zna to napraviti. I rekoh, pa može, idem na pregled pa ćemo vidjeti što dalje, ionako trebam vidjeti kakva mi je dioptrija.

Bojan Zibar

Dolaskom u ordinaciju, prvo sam porazgovarala s menadžericom poliklinike i odmah joj rekla sve svoje fobije i činjenicu da imam cistu. Ali cista je najmanji problem, ja se trzam na sve vezano uz oči. Znam da vam vjerojatno zvuči suludo, ali bila je toliko simpatična, vesela i opuštena da sam se i ja opustila s njom i krenula na pregled da vidimo jesam li uopće adekvatan kandidat za operaciju.

Standardni pregled kao i kad inače idete provjeriti dioptriju, ali uz još nekoliko posebnih elemenata. Dubinsko snimanje oka pokazalo je kako imam (naravno) iregularni astigmatizam te kako na oba oka imam i plus i minus dioptriju. Očna jabučica nije mi okrugla već (pre)elipsasta i postoji iznimno velika vjerojatnost kako mi je upravo astigmatizam glavni i osnovni uzročnik mojih glavobolja. I to je bio onaj trenutak kada sam odlučila da idem na lasersko skidanje 100 posto i bez imalo daljnjeg razmišljanja. Ako postoji mogućnost da mi se glavobolje umanje pa iako za samo 10 posto, dat ću sve, pa i naočale i prijeći preko najvećeg straha.

Iskreno, ja nisam ni znala da se astigmatizam može skinuti pomoću lasera, bila sam sigurna da ide samo dioptrija dolje. Ali, današnja nevjerojatna tehnologija može zaista sve. Konzultacije sam odradila s Doc. dr. sc. Deanom Šarićem, dr. med. kod kojeg ionako idem na preglede otkako nosim naočale, a operirao mi je i mamu tako da sam krenula s potpunim i bezuvjetnim povjerenjem. Prošli smo sve mogućnosti koje mi se nude, od LASIK metode do PRK za koju smo se na kraju i odlučili.

LASIK je trenutno najpopularnija jer ste već idući dan u stanju normalno funkcionirati, ići na posao i vratiti se u normalnu rutinu, dok je kod PRK potreban duži oporavak, ali je bolja opcija za moje stanje. Mi smo se odlučili za PRK iDesign koji je revolucionarni wavefront dijagnostički uređaj koji može detektirati čak i najsitnije nepravilnosti vašeg oka, što dodatno omogućuje kirurgu da prilagodi zahvat posebnostima upravo vašeg oka. Ili vaše elipse, kao što je kod mene bio slučaj. A još je i divna informacija da ga odobrava i NASA pa da se osjećam kao astronaut ili, u najmanju ruku, pilot. 

Bojan Zibar

S obzirom na to da se kod ove metode skida epitelni sloj rožnice, oporavak traje duže jer se epiteli trebaju ponovno obnoviti. I zvuči strašno i mislila sam da je strašno, ali za tjedan dana sam došla na zahvat.

Da vam budem potpuno iskrena, malo mi je žao što nisam mogla ići na opciju LASIK metode jer bi čitav oporavak trajao samo jedan dan, ali s obzirom na moj problem, PRK je bio bolja opcija. Tako da, ukoliko se odlučite na lasersko skidanje dioptrije i možete odabrati LASIK metodu - odaberite je. Kolegica je bila na LASIK-u prije više godina i već je idući dan bila kao da se ništa nije dogodilo.

No, vratimo se mi na moju avanturu. Petak je bio, ludi petak. Došla sam u pratnji muža i kume u polikliniku, odradili smo još par snimanja i pregleda da dijagnoza bude 100 posto točna, a zatim su mi dali jednu malu roza tableticu da se opustim te je krenulo kapanje anestezije direktno u oko tri puta prije samog zahvata.

Nećemo se lagati, tabletica te uzme u roku keks, sve mi je bilo super i smiješno i bila sam dosta blesava (više nego inače). I onda me sestra pozvala u salu. Nisam očekivala da je taj aparat toliko ogroman, ali dobro je sve, dišem i smirujem samu sebe. Legla sam na stol, prekrili su mi lijevo oko (vjerojatno gazom) i stavili ono čudo koje vam ne dopušta da trepćete. Clockwork Orange mi se jedino vrtio po glavi, a zatim mi je doktor Šarić rekao da samo gledam u crvenu točkicu.

I jesam. Tijekom čitavog procesa doslovno ništa ne osjetite, već samo vidite kako vam se lagano vid zamućuje dok se skida epitelni sloj rožnice i nakon toga kreće akcija s laserom. Čuje se lupkanje, mrvicu osjetite smrad (znam, znam, fuj, ali zvuči gore nego što je), a zatim se rožnica korigira te se oko ispire više puta. Na kraju se stavlja se zaštitna leća, još jednom ispire i kreće drugo oko. Sve skupa je trajalo vjerojatno nekih 5 minuta, a onda je krenulo drugo oko.

To je bilo mrvu teže jer je desno trebalo biti zatvoreno, ali preživjela sam i to uz malo više naprezanja i trzanja dok mi se ispiralo oko, ali me doktor smirivao da je to sasvim normalna reakcija i da sam super pacijent. Nakon što sve završi, odlazite u sobu za odmor, obavezno s pratnjom jer ne vidite baš najdivnije. Tamo dobijete dvije vrste antibiotika u kapima i umjetne suze te štitnike za oči da ih ne bi u snu protrljali ili se ozlijedili. Nakon toga malo odmarate u svom ušlagiranom svijetu dok vam se pratnja mrvicu ruga i za dvadesetak minuta možete doma.

Bez obzira koji je dio dana, nakon operacije obavezno imate sunčane naočale na licu, kako vam neka mrvica ne bi uletjela u oko. Antibiotici svakih 15 minuta, onda suze i tako u krug dok ne zaspite, a iduće jutro je odmah prva kontrola. Sve je prošlo dobro, meni je bilo teško gledati, ali to je normalno. Osjećaj nije bolan, nego kao neka kombinacija kada vam uđu dim u oko i pijesak. Oboje istovremeno. Neugodno, ali nije bolno. Nastavak s antibioticima pet puta dnevno, a suze čim više.

Privatna arhiva

Iskreno, prva tri dana sam provela spavajući i u mraku. Smetalo me sve, televizor, laptop, mobitel, vidjela sam mutno i samo sam spavala, kapala oči, spavala, kapala oči i tako u krug. A vid? Svaki dan vidite drugačije. Tipa, subota i nedjelja mi je sve bilo mutno, ponedjeljak super vidim na desno oko, lijevo mutno, popodne obrnuto i tako stalno. Ne smijete trljati oči barem dva tjedna nakon zahvata, a i pranje kose je malo zeznuto pa hodam po kući kao strašilo. Ali strašilo koje vidi. 

Na drugoj kontroli u srijedu su mi izvadili zaštitne leće i to je bio mini preporod, uz to da i kapanje antibioticima treba smanjiti na tri puta dnevno, a kapi i dalje često. Kako me svjetlost dosta smetala, po stanu sam bila sa sunčanima, što je rezultiralo izvrsnom zabavom za muža i mene. Ipak, nakon par dana se vid počeo osjetno poboljšavati i u ponedjeljak sam se vratila na posao, dakle tjedan dana nakon zahvata.

Privatna arhiva

Neću reći da sam sada kao oko sokolovo s obzirom na to da ipak treba vremena da se epitel treba ponovno obnoviti, ali razlika je nevjerojatna. Što me tek čeka kada se skroz oporavim?! Navika popravljanja i traženja dioptrijskih naočala je i dalje prisutna jer se 12 godina ne može samo tako izbrisati. Tako da često popravljam imaginarne okvire i prstima tapkam po licu, ali barem nasmijem kolege.

I ono najbitnije, prije godina dana su mi za vrijeme ovih vrućina glavobolje bile toliko grozne da se znalo dogoditi da ne mogu ni na posao. Ove godine je vrijeme jednako ludo, a ja sam kao prepelica. Nema glavobolja, nema napadaja, samo izvrstan vid. A paralelno sam uspjela srediti i svoju najveću fobiju i sama kapam oči kao da to radim čitav život. A tu si i nove sunčane naočale koje od sada počinjem kupovati kao manijak, jer nema dodatnih dioptrijskih stakla na njima. Divota, zar ne?

zdravlje

vid

oči

dioptrija

laser

astigmatizam

laserska korekcija vida

laserska operacija

Optical Express

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter