Jeste li preživjeli?

Na obiteljskom ručku satima sam bila mirna kao Dalaj lama, a onda su krenula pitanja o mojim životnim odlukama. Uzalud mi trud, pretvorila sam se u Maminja


Mada Peršić
22.04.2019.11:00
Na obiteljskom ručku satima sam bila mirna kao Dalaj lama, a onda su krenula pitanja o mojim životnim odlukama. Uzalud mi trud, pretvorila sam se u Maminja
Neja Markicevic/CROPIX

sažeto

Mada nam u ovotjednoj kolumni otkriva kako je prošao njezin obiteljski ručak i zašto se na kraju pretvorila u Mamića


Mada Peršić
22.04.2019.11:00

Dragi moji, čestitam Vam! Zapravo, čestitam nam ! Preživjeli smo! A kako nam je bilo, to samo mi znamo.

I opet ćemo. Hrabri smo, zreli i samopouzdani. Nije nam ovo ni prvi ni zadnji put. Meni je npr. barem osamdeseti. I nadam se da će ih biti još barem stotinu i šezdeset. Događa se to barem dva puta godišnje, a nije pomicanje sata. Dogodi se možda i još koji put godišnje ako uleti neki rođendan, pričest ili krizma. Riječ je, naime, o obiteljskim okupljanjima, ali ne bilo kakvima, nego onima u koja nije uključena preglasna glazba koja je odličan alibi za nekomunikaciju.

Isključene su iz ovog teksta svadbe na kojima tamburaši i hektolitri alkohola spašavaju ekipu od dubljih razgovora. Ovdje je riječ o okupljanjima koja služe tome da bi se obitelj dodatno zbližila u toplini doma, oko blagdanskog stola, kao na kakvoj slici Normana Rockwella, ali nekako ta okupljanja uvijek završe kao parodije slike Normana Rockwella. Ili kao kakva slika Pabla Picassa: ništa nije onakvo kakvim bi trebalo biti, oko i nos su na krivim mjestima, crte su oštre, a ne blage; na licu se vidi muka umjesto blagostanja.

Najlakše je vjerojatno onima koji se vode Isusovim primjerom: nestanu u četvrtak i vrate se u ponedjeljak. Bez obzira koji ste Vi konkretno lik na obiteljskom okupljanju, pretpostavljam da Vam nije bilo lako. Bez obzira jeste li Teta koja voli zaviriti u čašicu, Stric koji priča o danima ponosa i slave, Tinejdžer koji jedva čeka otići s obiteljskog okupljanja i naći se s ekipom, Novorođenče koje ne prestaje plakati, Neudata Žena u tridesetima, Majka Neudate Žene u tridesetima koja se nada unucima, Baka Neudate Žene u tridesetima koja se nada praunucima i koja cijelo okupljanje provodi u kuhinji i brine se odgovorno da s okupljanja nitko ne ode bez tri kile više kao suvenirom.

Svi likovi ove humoreske imaju svoje jasno izražene želje i mišljenja.

Pa se tako na meniju osim domaće juhe, povrća i hrena, nađu i pitanja à la 'Kada ćeš se udati?'. Ide zatim red francuske, tvrdo kuhana jaja i rečenica 'Nemaš baš puno vremena, vrijeme brzo ide, a najteže je kad ostaneš sam u zrelim godinama i u starosti.' Malo mladog luka, rotkvice i priče o političkoj situaciji u zemlji i idejama za spas svijeta često budu idući na meniju.

Uz janjetinu, ili patku, obično kao prilog idu mlinci i rečenice 'Da sam ja imala to što ti imaš, ja bih to znala iskoristiti. Ja sam bila nitko i ništa i vidi dokle sam dogurala, a ti imaš sve, a ne znaš iskoristiti ni svoje porijeklo, ni pamet, ni ljepotu.'

Nakon pojedenih juhe, povrća jer je zdravo, francuske (pet grabljenja), mladog luka, mladih rotkvica, janjetine ili patke (dva komada mesa) i mlinaca, valja progutati i rečenice: 'Ti ništa nisi jela, vi svi uopće ništa ne jedete. Za kog sam ja ovo sve radila? Iduće godine neću ni pripremati ništa. Ne vrijedi za vas, kad samo pijete i pušite i drobite o politici. '

Nudi se i sarma, koju bih, koliko god suludo zvuči, i pojela jer sam već u fazi kad bih se mogla početi tješiti prejedanjem. Zapravo, već sam par sati u toj fazi i opslužujem ju vrijedno, ali moj trud u jedenju ostaje nezamijećen. Nikad nije dovoljno. Kao i s poslovnim i ljubavnim uspjesima. Nikad nije dovoljno. Uvijek postoji neka cura, unuka od žene s kojom se Baka karta i kojoj u životu ide bolje nego meni. Ima finog dečka, radi normalan, društveno prihvatljiv posao, ima već dvoje djece, a ja se, citiram, za****vam s tom glumom.

Sljedovi menija se nastavljaju. Koji je ovo već? Peti, ja mislim, jer sam ipak odbila pohano meso koje je rađeno jer ja jako volim pohano meso, i sarmu koja se radi jer se mora sarma imati za Božić i za Uskrs, takva je tradicija, to je slavonski ručak. Peti slijed je slana štrudla sa sirom. A mogao je to biti sedmi slijed da sam prihvatila pohano i sarmu. Kod Bake ima sljedova kao u pretencioznim slow food restoranima. Samo što su u slow food restoranima mikroporcije, a kod Bake svaka porcija ima kalorijsku vrijednost glavnog jela.

Na koncu, kao osmi ponuđeni, a šesti prihvaćeni slijed, ide bijela pita i mađarica. I kava koja je gorka kao i rečenica: 'Aj ti nazad u doktore da ti bude fino, da te svi poštuju, i onda se još fino udaj za doktora. I onda ćemo svi bit' sretni.' Sve sam mirno, dostojanstveno i s osmijehom podnijela, kao J. Law pad na Dodjeli Oscara, bila sam samopouzdana kao J. Lo kad je isfurala najpoznatiji dekolte na svijetu, a stav mi je ostao jasan kao stav J. Zlo u pjesmi 'Skitnica'. Pjevušim u sebi 'Jer ja sam skitnica, daljine me vuku, više volim vjetar nego mirnu luku.'

I čujem kao trešnju na vrhu mađarice rečenicu: 'Ti si luda što želiš mačke vodit' u Pulu. Kako ćeš radit' predstavu ako se moraš brinut' o mačkama. Upropastit ćeš si i glumačku karijeru. Ti ćeš propast.' I na to, sav moj autosugestivni Normabel prestane djelovati i upustim se u raspravu.

Pribjegnem i pasivnoj agresiji, koju inače prezirem, i kažem: 'Ti kad budeš svoje mačke imala, i kad budeš radila predstavu u Puli, Ti ih nemoj vodit. Ja svoje vodim i trud Ti je jalov.' Eto, ipak sam pokleknula i porječkala se. A tako mi je dobro išlo.

Bila sam Dalai Lama sve ove sate, a onda na koncu balade pretvorim se u Maminja. Ljuta sam malo na sebe malo na okupljene, ali brzo se odljućujem i nazdravljam ljutom rakijicom za kraj. Kakvi su, takvi su - moji su i obožavam ih. A imam i zalihe hrane za cijeli tjedan.

Scena kolumna

Mada Peršić

uskrsni blagdani

obiteljski ručak

obiteljsko okupljanje

newsletter

Prijavite se na Newsletter