Mada o uberašima i taksistima

Prošla je faza medenog mjeseca, nema više romantizacije i bliskih odnosa. Postali su kao estradnjaci, samo manje plaćeni, a neki su ljudi latentni sadisti


Mada Peršić
15.04.2019.11:00
Prošla je faza medenog mjeseca, nema više romantizacije i bliskih odnosa. Postali su kao estradnjaci, samo manje plaćeni, a neki su ljudi latentni sadisti
Neja Markičević/Cropix

sažeto

Mada Peršić u svojoj tjednoj kolumni ovog tjedna promišlja o odnosu klijenta i uberaša i kako se sve to promijenilo


Mada Peršić
15.04.2019.11:00

Sjedimo Mama, Tata i ja na tradicionalnom tjednom petkovnom obiteljskom ručku kod Pere na vrhu Šloserovih. Kod Pere Ustaše, kako zovu restoran, ali dragi pokojni Pero uvijek bi govorio da nije on nikakav ustaša. Vjerujem mu i zbog šarolike klijentele. Naime, dosta nas koji zalazimo kod Pere na najbolji bakalar u gradu, zalazimo i kod Srbina na najbolje ćevape u gradu.

Ali, ovo nije priča o ustašama i partizanima. Nego o jednoj drugoj skupini koja počinje na U. Nisu u pitanju ni Udbaši. Ni Ultraši. Ni Ukrajinke. Ni upravni pravnici. Nego, već pomalo zaboravljeni uberovci/uberaši.

Naime, na tom petkovnom ručku nakon što smo pojeli već sav bakalar in bianco, bogato natopljen maslinovim uljem i češnjakom, kaže moj Tata: 'Ja sam Posljednji Pravi uberovac.'
'Kako to ?', pitam ja, citirajući Vojka V. Kaže Tata:

'Pa ja sam posljednji koji nije morao imati tablu 'Taxi', koji nije morao polagati nikakav ispit i čiji je auto smio biti stariji od sedam godina.'

I ima pravo, mislim ja, ispijajući male gutljaje domaćeg crnog vina i tufkajući kukuruzni kruh u ostatke bakalara. Već sam zaboravila na ona davna romantična vremena kad su uberaši bili jedni od nas.

 
 
 
View this post on Instagram

A post shared by Mada Peršić (@malamadafakat) on Apr 14, 2019 at 1:25am PDT

Sjećam se da sam, kad sam tek instalirala aplikaciju, bila jako sretna kada bih pozvala Uber. Znala sam da će biti uzbudljivo. Da ću upoznati Mirka ili Slavka kojemu ću moći ispričati sve o današnjem danu, o problemima na faksu, o planovima za vikend. I Mirko i Slavko bi tako isto pričali meni. Ljepše bi mi počeo dan.

Kad se pak vraćam doma s faksa veselila bih se Marku, Aleksandru, Ivanu, Damiru ili Katarini koji bi me uvijek pitali čime se bavim, pa bih im ispričala sve o ovoj svojoj medicina - gluma priči. Oni mi ne bi vjerovali ni to, niti da mi je pravo ime Mada, onda bih im to veselo dokazivala.

Pričali bi mi o tome čime se inače bave, je li bilo posla danas, o tome kako su zadovoljni Uberom, kako ako kao uberaš imaš loše ocjene, ne smiješ ići voziti na more, gdje se ipak, tijekom sezone, puno bolje zarađuje. Uvijek bih znala jesam li im prva, zadnja, ili neka u sredini vožnja.

Luka, Mujo, Petar ili Janko dolazili bi po mene usred noći ili ujutro ispred Katrana, Ritza, Sokola ili Teama kao nekoć davno roditelji ispred Saloona ili Papaye. Zapravo, lažem, po mene nikad nisu roditelji dolazili. Uvijek su bili lijeni budit' se usred noći. Govorili bi: 'Uzmi si taksi, evo ti novci.' Ali, u ono vrijeme mog tinejdžerstva, uzet' taksi značilo je izdvojiti jamačnih stotinjak kuna, koje sam radije htjela uložiti u neki od poroka, nego u prijevoz, pa sam često kući pješačila.

 
 
 
View this post on Instagram

A post shared by Mada Peršić (@malamadafakat) on Apr 5, 2019 at 1:01am PDT

Maratonske walk of shame odrađivala sam u šljokičastim opravama i lakiranim ili zlatnim štiklama, ponekad samo uz pekarske kamione, a ponekad uz ljude koji idu na plac, na misu ili na posao, ovisno o satu i o danu. Uberaši su me spasili od ovih javnih sramota i hvala im na tome.

Uberaši su postali moji prijatelji, roditelji i psiholozi. Nešto kao šankeri u birtijama, samo bez cuge.

Za vožnju Uberom trebalo je izdvojiti neku razumnu cifru koja ne osiromašuje znatno dnevni budžet. Ali, ne samo da su uberaši mahom vrlo pristupačni ljudi s ugodnim cijenama, nego im i lokaciju znaš, što ulijeva sigurnost da te neće ostaviti na cjedilu. I potaknut svim ovim mojim romantičnim pričama o Uberu, poželi i moj akademski građanin Otac prije cca godinu dana postati uberaš. Razveselila sam se na najjače i instalirala mu aplikaciju. Vozit će on svojim superurednim Ford Mondeom, benzincem. Veselim se dalje i mislim, upoznat će super ljude, a i postat ćemo bogati.

Vozio je mjesec i pol dana. Upoznao je neke super ljude, ali i neke koji su mu uzrokovali veliku dozu Weltschmerza. Naime, poneki ljudi ne žele, tvrdi, prošetati ni dvadeset metara od nedostupnog mjesta gdje su Uber naručili. Poneki se jako bune i viču jer ih je Tata vozio kako mu je rekla navigacija, a oni tvrde da je to krivi put. Jedan Dječak od deset godina kojemu je Mama njegova dala da se igra na mobitel, Tatka je mog čak ocijenio jedinicom, što je Tatka jako povrijedilo.

Vrhunac, kaže Tatko, nije bilo to što je za mjesec i po dana zapravo izgubio novce, umjesto da ih zaradi. Tvrdi, naime, da u cijenu Ubera nije uključena amortizacija. To Vam znači trošenje (raubanje) vozila uslijed vožnje. Vrhunac, dakle, nije bio gubitak novaca, nego to što je jedan čovjek napisao, kao pritužbu, da Tata ima neuredan auto. A to je stvarno notorna laž. Ćaća, ako na išta pazi, to je onda gotovo opsesivno kompulzivno na urednost svog auta. Zgrožen je mojim Twingom koji mi služi kao pokretni ormar za odjeću i polica za knjige.

Dakle, nije pogodilo Tatu što radi humanitarno, dapače, zato je zapravo i krenuo voziti Uber, nego ga je pogodila nepravda u ophođenju mušterija i nepravda u ocjenjivanju. Zaključuje da su poneki ljudi latentni sadisti. Uberaši, zaključujem ja, bez svoje volje postaju svojevrsni estradnjaci. Svatko o njima smije imati mišljenje i jasno ga izraziti. Kao što npr. kritičari izražavaju mišljenje o redateljima i glumcima, ili kao što Vi izražavate mišljenje o meni dolje u comment sekciji. Ili, možda još bolje, kao što žiri izražava mišljenje i ocjene Zvijezdama koje plešu ili pjevaju.

'Da, Uberaši su kao estradnjaci, ali estradnjaci su barem plaćeni.', odgovara Tata i priznaje da je on možda loš poduzetnik i da bi vjerojatno trebalo imati mali auto na plin i raditi dvanaestak sati dnevno, za što ipak misli da je izrabljivanje. Misli da je voziti Uber najkorisnije onima koji pišu članke, romane ili kolumne.

'Pa da', kažem ja, uzimam žlicom wine chateau, bogato njime zalijevam palačinke i razmišljam da postanem i ja uberašica, iako, odbija me to što nekako kao da je prošlo to vrijeme romantizacije i bliskih odnosa uberaša i mušterija. Kao da je prošla ta honeymoon faza.

 
 
 
View this post on Instagram

A post shared by Mada Peršić (@malamadafakat) on Feb 18, 2019 at 1:22am PST

Razuvjerava me Instagram story jedne prijateljice koja je slikala CD ljubavnih pjesama pobrojanih na poleđini s točnim minutama i sekundama, među kojima su i npr. pjesme Celine Dion, Princea i Whitney Houston, a u potpisu, pazite sad: 'Hvala Vam na ugodnoj vožnji, Vaš Uberovac, Ime Prezime i mobitel'. (Podaci poznati redakciji.)

Eto, kako Vam neki ljudi u hipu vrate vjeru u čovječanstvo i neki uberaši vjeru u Uber. Neću Tatku reći da ipak nije on Posljednji Pravi uberovac, nego da postoji jedan još praviji koji dijeli ljubavne CD-e.

Scena kolumna

Uber

Mada Peršić

taksisti

newsletter

Prijavite se na Newsletter