BUBBLE ŠTIVO

'Sve mi knjige dolaze u obliku malenih prizora, petosekundnih filmova koji mi se neprestano vrte glavom'


Iris Hazler
11.04.2018.10:30
'Sve mi knjige dolaze u obliku malenih prizora, petosekundnih filmova koji mi se neprestano vrte glavom'
Press Foto

sažeto

Intervju s britanskom autoricom Erin Kelly o njezinoj novoj knjizi On kaže / ona kaže


Iris Hazler
11.04.2018.10:30

Najnoviji triler u domaćim knjižarama On kaže / ona kaže potpisuje britanska autorica Erin Kelly. Iako se na prvu čini takvim, ova knjiga nije običan psihološki triler. Ne samo da se dotiče zahtjevnih društvenih i pravnih tema, uključujući nedostatke pravosudnog sustava i ozbiljne probleme poput seksualnog zlostavljanja i zločina, nego se također poigrava implikacijama nesigurnosti. Ta umna zagonetka tvori temelj romana i čini ga opčinjavajućim, pronicljivim štivom. Dakako, u prilog mu ide i činjenica da je Erin vrhunska majstorica stila, a to je svakako neuobičajeno kod autora trilera. U nastavku pročitajte intervju s autoricom koji nam je omogućio izdavač hrvatskog izdanja, Stilus.

Press Foto

Napisali ste psihološki triler On kaže / ona kaže koji se nalazi među najčitanijima knjigama tog žanra. Što se nadate da će čitatelji zapamtiti nakon što pročitaju vašu knjigu?

Uvijek pišem da bih postigla učinak kakav moje omiljene knjige imaju na mene: da su to dobro napisane, privlačne priče koje ćete pamtiti i o njima željeti raspravljati s prijateljima.

Budući da nije riječ o običnom psihološkom trileru, kako biste ga opisali novim čitateljima?

Riječ je o Kitu i Lauri, mladom zaljubljenom paru koji svjedoči seksualnom napadu na festivalu, i koje odjek suđenja progoni i prijeti im dvadeset godina. Priča sadrži svu napetost i prevrate koje možete očekivati, ali nekako djeluje važnije od toga. Smještena je u zajednicu lovaca na pomrčine, odnosno pokret ljudi koji putuju po svijetu u nadi da će vidjeti potpunu pomrčinu Sunca. To su fascinantni, strastveni ljudi od kojih neki samo žele prisustvovati zabavama, dok su drugi opsjednuti uporabom tehnologije kako bi popratili fenomen do najsitnijih detalja. No sve se svodi na stajanje na tlu, promatranje pomicanja planeta nad sobom i pojavu tame usred dana. Zanimljivo, nikada je nisam osobno vidjela! Pomrčine tvore strukturu knjige i izvode priču iz prepoznatljivog, kućnog okruženja na koje smo navikli u trilerima.

Biste li nam mogli opisati proces pisanja? Jeste li morali odraditi kakvo zanimljivo istraživanje?

Morala sam gotovo od nule istražiti dvije teme. Prva su same pomrčine, to kako funkcioniraju i kako su doživljene, kada se ponavljaju i kakav je osjećaj promatrati pomrčinu. Središnji dio knjige odnosi se na dramatičnost sudskog procesa i samo suđenje za silovanje. I tu sam mnogo naučila u kratkom roku; prisustvovala sam ročištima, poslužila se pravnim savjetima i čitala o pravosudnom sustavu.

Ispričajte nam kako ste shvatili da se On kaže / ona kaže treba baviti ozbiljnim pitanjima poput seksualnog zlostavljanja i zločina.

Prvotna je ideja sadržavala tu temu. Sve mi knjige dolaze u obliku malenih prizora, petosekundnih filmova koji mi se neprestano vrte glavom. Ovoga puta bila je to nagla tama usred dana praćena vriskom. Kako sam razvijala priču, shvatila sam da ne mogu iskoristiti vrisak: ne samo zato što nisam željela otkriti ishod suđenja, već i zato što sam naučila da uobičajena reakcija na silovanje nije otpor već ukipljenost. Pitanje je li se silovanje doista dogodilo te je li Laura ispravno postupila kao svjedokinja na suđenju predstavlja pokretačku silu knjige. Kada govorimo o kriminalističkim romanima obično mislimo na ubojstvo, ali ja sam tome pristupila jednako ozbiljno – ustvari, i ozbiljnije jer je seksualno zlostavljanje dio naših života. Svi znamo nekoga tko je seksualno zlostavljan, čak i ako nam nisu rekli: čak i ako nikada nikome nisu rekli. Razgovarala sam s dvjema silovanim ženama te s muškarcem koji je podvrgnut mučnoj, lažnoj optužbi. Mediji izvješćuju o lažnim optužbama za silovanje kao da su nevjerojatno čest slučaj, svakodnevna pojava pakosnih žena. Ipak, osude u tim slučajevima iznimno su rijetke, ali događaju se, stoga sam ih morala razumjeti s obiju strana.

Promo

U knjizi propitujete još jednu važnu temu: nesposobnost pravnog sustava da provede pravdu. Biste li nam mogli objasniti što ste naučili razmišljajući o tome i proučavajući tu temu?

Znala sam da su izgledi okrenuti protiv žrtava seksualnog zlostavljanja, ali nisam dokraja shvaćala koliko je sustav neujednačen. U Ujedinjenom Kraljevstvu otprilike samo šest posto prijavljenih silovanja završi osudom. Pritom se ne uzimaju u obzir sve one žene koje su zastrašili, posramili ili primorali da odustanu od prijave. Među ženama koje su svoje silovatelje izvele pred sud pojavljivala se jedna te ista fraza: „Bilo je kao da vas opet siluju.“

Jeste li gajili određenu strast prema pravosudnom sustavu prije nego što ste započeli pisati knjigu ili je vaše zanimanje raslo tijekom spisateljskog procesa?

Provodim puno vremena na društvenim medijima i zid mi je odavno pun ljudi koji prozivaju kulturu silovanja, ističući način na koji se određeni sudci više usredotočuju na potencijalno narušavanje silovateljeve karijere već žrtvinu doživotnu kaznu. Već sam bila duboko u procesu pisanja kada je slučaj Brocka Turnera dospio na naslovnice, ali Jamie, muškarac optužen za silovanje u mojem romanu, istog je kova. Sjećate se kako su odvjetnici Brocka Turnera svuda promicali ne fotografije kada je uhićen već iz njegova srednjoškolskog godišnjaka? Jamiejeva obitelj čini nešto slično u svojoj medijskoj kampanji.

Tijekom priče potpuna pomrčina Sunca javlja se kao aluzija – biste li nam mogli približiti važnost pomrčine Sunca za vas i za samu priču?

Isprva je pomrčina bila pripovjedačko sredstvo: atmosferičan uvod u roman i način da knjiga poprimi globalan aspekt kroz taj mladi par koji putuje svijetom da bi iskusio fenomen koji im sada, uz ljepotu, donosi i veliku opasnost. Knjiga ima strukturu pomrčine, a različiti činovi nazvani su po različitim fazama Mjesečeve putanje preko Sunca. Volim se pretvarati da je bila dijelom ideje, ali dosjetila sam je se tek na polovici pisanja. Toliko se savršeno uklapala da nisam mogla odoljeti, a sada ne mogu zamisliti knjigu s konvencionalnom strukturom.

Čemu se vašem možemo veseliti u budućnosti? Imate li kakav zanimljiv plan?

Sve o čemu trenutačno mogu razmišljati jest roman na kojem radim. Riječ je o izmišljenom viktorijanskom azilu u ruralnoj Engleskoj i dvjema ženama čije živote uništi na vrlo različite načine. Priča započinje 2018. godine kada je prenamijenjen u luksuzne stanove, vraća se u 1980-e kada je zgrada napuštena, a završava 1950-ih tijekom kojih je u njoj bila mentalna ustanova. Svaki moj roman naizgled iziskuje više istraživanja od prethodnog, stoga sam provela šest mjeseci u knjižnici prije negoli sam napisala i jednu jedinu riječ. Vjerojatno bih vam mogla napisati disertaciju o povijesnom odnosu prema ženama u sustavu duševnog zdravlja, ali ne brinite, umjesto toga napisat ću vam triler.

knjiga

bubble štivo

književnost

triler

Erin Kelly

on kaže/ona kaže

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter