Kriza mladih godina Gale Svilan

Teška anksioznost! 'Dan koji je budio najviše veselja danas mi uzrokuje samo nemir. Svake se godine nadam da nitko neće otkriti moju mračnu tajnu'


Gala Svilan
07.05.2019.10:55
Teška anksioznost! 'Dan koji je budio najviše veselja danas mi uzrokuje samo nemir. Svake se godine nadam da nitko neće otkriti moju mračnu tajnu'
Foto: Neja Markicevic / CROPIX

sažeto

Gala Svilan proteklog se vikenda suočila s danom koji joj je daleko od omiljenog...


Gala Svilan
07.05.2019.10:55

Prošao je vikend kojeg sam se užasavala. Dan od kojeg bježim i kojeg svake godine iznova pokušavam ignorirati i praviti se da ne postoji. Kako se približava, moja anksioznost poprima razmjere koji su pretjerani čak i za moju introvertiranost. Prošli vikend bio je dan kojim obilježavamo par stvari, a jedna je meni posebno mrska.

Za one mlađe koji se ne sjećaju, ovaj vikend je bila obljetnica smrti druga Tita. To vam je onaj čiča koji je jedini imao hrabrosti Staljinu i ženi reći NE.

Za one starije, prošao je i Dan Star Warsa. Poznatom po "May the force be with you", apokrifnom frazom koja se prvi put upotrijebila u dnevnim tiskovinama kada je Margaret Thatcher preuzela dužnost premijerke Ujedinjenog Kraljevstva.

I za sve ostale, ujedno je bio i moj 31. rođendan. Moja egocentričnost tjerala me na uvjerenje da cijelom državom tule sirene na taj dan, eto zato što je baš meni rođendan. Tek sam s godinama shvatila da sirene tule zbog nekoga drugoga, da su se na taj dan odvile neke bitnije stvari od mog rođenja.

Kako su godine tekle tako se i moj ego, ali i stav prema rođendanima mijenjao, sve manje sam naglasak stavljala na sebe samu i okretala se drugima ljudima.

Kao upišana djeca razumljivo je da u većoj mjeri želimo pozornost, poklone, šećer i balone. Kako odrastamo sve smo skloniji samoći, samorefleksiji u zamjenu za svjetla pozornice. S godinama se formiramo u osobe sa samopouzdanjem i smjelosti koja više ne traži afirmaciju od drugih kako bi potvrdili sebe.

Razvijamo taj neki svrab za autentičnosti i samo nekolicinom prijatelja kojima se okružujemo. Sve je manje poznanika kojima pridajemo pozornost i vrijeme važemo i trošimo na manji broj odabranih ljudi.

Kako sam napustila svoj ego, tako sam iza sebe ostavila i rođendane. Dan koji je u djetinjstvu budio najviše veselja, danas u meni prouzrokuje samo nemir.

Ja sam jedna od onih osoba koja na svim društvenim mrežama ukloni datum svog rođenja i onemogući ostavljanja komentara na wallu, just in case da se nađe neka neobzirna osoba koja će mi ostaviti more srčeka i čestitki i razotkriti moju tamnu tajnu koju sam godinama uspješno skrivala od online zajednice.

Većina mojih bliskih prijatelja ovo već zna i obzirno mi pošalju neabrazivnu poruku, čisto da pokažu da im je stalo. I zato ih neizmjerno volim. Jer što je prijateljstvo nego trpljenje tuđih neobjašnjivih i glupih uvjerenja?

No, tu i tamo se nađe nova osoba u životu koja ne zna ovu pojedinost i dočeka ju s hrpom upitnika. "Kako to misliš, NE SLAVIŠ SVOJ ROĐENDAN."

Kao da ste nekome upravo rekli da 2 i 2 nisu 4 ili da je Zemlja ravna. U glavama se počinje raspletati proces sličan prekidu; neprihvaćanje, pogađanje, ljutnja, tuga, prividno prihvaćanje, preusmjeravanje nade da ćete se jednog dana ipak predomisliti.

Ono što možda ne mogu shvatiti jest što rođendan predstavlja za jednog introverta. Sama ideja da će cijela pažnja sobe, ljudi, poklona biti usmjerena samo na mene, moja je najgora noćna mora. Ako mi stvarno želite sve najbolje za rođendan, zadnje što želite je organizirati party. Jer jedino čemu se veselim više od tuluma je telefonski poziv da je isti i otkazan.

Rođendani za sobom vuku i niz cringey situacija u kojima morate sudjelovati jer inače ispadate nepristojni i neobzirni. Jedna od takvih situacija je kolektivno pjevanje "Happy Birthday" pjesme, kojoj se ne možete ni pridružiti kako biste skratili neugodan trenutak dok buljite u pretjerano entuzijastične prijatelje s viškom samopouzdanja u svoje pjevačke sposobnosti.

Jedine osobe kojima je neugodnije nego vama su možda konobari koje je šef restorana natjerao da skupa sa slavljenicima pjevaju pjesmu. A vas su prvi i zadnji put u životu vidjeli. Facijalne ekspresije koje pokušavam u tom trenutku složiti realno su sličnije facama koje radim na WC-u negoli smiješku.

Kada pak znaš da ti prijatelj možda nema dobru plaću, da su mu upravo dignuli stanarinu, da traži novi posao, da je uzeo kredit, nekako se ne možeš osjećati veselo primajući silne poklone. Sretna sam što imam primanja kojima mogu financirati režije, račune i moj želudac bez dna. Stvari koje poželim mogu si priuštiti i nema potrebe da prijateljima namećem ekstra troškove na pizdarije.

S godinama nam materijalno više ništa ne predstavlja i puno bitnije postaje da se na prijatelja možemo osloniti u teškim trenucima, da udijeli savjet, da na nas odvoji vrijeme, a ne novac. I to su pokloni kojima me obasipaju tijekom cijene godine.

Na kraju dana to je ipak samo broj. Ideja da se s mojim godinama išta mijenja ne drži mi vodu. Zadnja godina je mogla biti usrana, neproduktivna, možda smo bili lijena mala đubrad i realno nemamo se čime pohvaliti, a kamoli veseliti.

Možda smo uspjeli preživjeti još jedno okretanje Zemlje oko Sunca, a da nas nije pokupio auto, nismo pokupili smrtonosnu spolnu bolest, predozirali se, izbjegli smo teroristički napad.

Godine ne garantiraju da smo išta pametniji ili zreliji, život se ne kreće linearno. Ako nešto u životu, poslu napravim uspješno, uvijek ću prijatelje počastiti, ali rođendan jednostavno za mene nije jedan od tih dana.

Ako je tebi tvoj rođendan od velike važnosti, bit će i meni od još veće. Ali obećajem prijateljima da ću ih lišiti apsolutno svake obveze da se sjete moga.

May the Fuck be with you.

rođendan

Scena kolumna

Gala Svilan

kriza mladih godina Gale Svilan

newsletter

Prijavite se na Newsletter