'Život je velika prolaznost'

Traumatični rastanci podsjetili je na teške dane: 'Plakala sam kad su me izbacili iz Hrvatskog Top Modela'


Mada Peršić
17.06.2019.11:00
Traumatični rastanci podsjetili je na teške dane: 'Plakala sam kad su me izbacili iz Hrvatskog Top Modela'
Foto: Neja Markicevic / CROPIX

sažeto

U ovotjednoj kolumni Mada Peršić piše o rastancima koji je uvijek pogađaju, s kojima se teško nosi


Mada Peršić
17.06.2019.11:00

Ljudi moji, ne znam kako Vi, ali ja stvarno ne volim rastanke. Uopće mi je u toj neljubavi prema rastancima svejedno radi li se o dobrom ili lošem odnosu, radi li se o stvari, pojavi ili biću. Žalosna budem i kad izlazim i iz lošeg ljubavnog odnosa, ili kad mi prestane predavati profesor s kojim je nastava bila živa muka i frustracija. Teško mi je bilo rastati se i od žohara koji su mi bili cimeri mjesecima. Žalosti me i kad se rastajem od auta. Zato vozim Twingo star 17 godina, kojem stalno svijetli da mu je ručna dignuta i koji ima retrovizor oblijepljen ducttapeom koji vijori na vjetru.

Nekako mislim da i auto ima dušu i da ga veleizdajem ako ga ostavim, ili još gore, rastavim u komade za staro željezo. Možda je to zato što sam gledala previše crtića u kojima je auto živo biće, ili zato što smo u mom ranom djetinjstvu našoj staroj Ladi Samari tepali i bodrili ju kada se devedesetih penjala uz neko brdo na povratku s mora. Potajno sam plakala kad su me izbacili iz 'Hrvatskog Top modela'.

Težina rastajanja, čak i od likova iz televizijske sapunice

Tuga me obuzme i kad se u dm-u diskontinuira prodaja nekog proizvoda koji volim, neke nijanse ruža, ili pjene za umivanje, ili za tuširanje. Činjenica jest da sam nakon ukidanja nekog tog voljenog proizvoda za skidanje šminke našla jedan sto puta bolji, koji mi je zapravo bio suđen, a to nisam znala dok se nisam rastala od ovog prvog, nesuđenog. To je valjda uloga rastanaka: oslobađanje mjesta za nešto bolje i suđenije. Ne znam ja, čini se meni da nikad nije bilo boljeg sladoleda od Bubija, koji je ranih devedesetih koštao 2 kune i od Jellyja koji je kasnih devedesetih koštao 4 kune. Ako ih niste probali, mnogo ste propustili, jer ti sladoledi su stila i šarma imali. Jedan je bio okusa žvakaće gume,
a drugi okusa želea od maline pa još preliven čokoladom.

Za mene su oba finija i psihološki jača od Proustove madeleine. Sjećam se i kako smo kolektivno teško podnosili kraj neke sapunice, jer smo se vezali uz njene likove. Trebalo je vremena da se čovjek oporavi od ljutnje i nezadovoljstva što je završila Esmeralda, Marisol, ili Otimačica. Trebalo je vremena i strpljenja da prihvatimo nekog novog José Andresa ili José Armanda.

'Život je jedna velika debela prolaznost'

Ne volim kad mi poklanjaju cvijeće, jer mi je stravično gledati kako umire preda mnom i zbog i radi mene. Vjerojatno sam sada došla do pravog razloga neljubavi prema rastancima: strah od smrti i strah od napuštanja. Dva najsnažnija pokretača svega što je ljudsko. Koliko mi teško pada smrt ljudi i životinja, o tome mi je uopće suvišno govoriti. Toi, toi, toi! Dugo nisam htjela imati kućnog ljubimca, jer sam znala da će vjerojatno otići prije mene. Ali, kvragu, to je izbjegavanje života, jer život je jedna velika debela prolaznost, i nedavno mi je postalo jasno zašto je taj trik sa spominjanjem riječi 'prolaznost' uvijek donosio ne samo prolazne nego i odlične ocjene za sastavke u školskoj zadaći iz hrvatskog.

Prolaznost je toliko sveopća da se nažalost odlično uklapa i u 'Jesen u mom gradu' i u 'Ljeto u mom gradu' i u 'Kako sam proveo/la školske praznike' i u 'Sve sretne obitelji su jednake, a svaka nesretna, nesretna je na svoj način', ili kako već ti naslovi idu. Pozdrav Mami i hvala joj na 'prolaznost' triku. Ne mogu se rastati od studentskog života, pa sam zato nedavno proslavila jubilarnu jedanaestu godišnjicu studiranja.

Završava pulska avantura, a emocije su pojačane

Neću iz kluba bebo, sve dok ne upale svjetlo bebo, čak i ako je izlazak loš. Prije dijete ili detoksa radim svečane obrede opraštanja od pomfrija, čokolade i alkohola. Okićeni plastični mali bor ne raskićujem, nego mi stoji u stanu tijekom cijele godine. Eto. Simbol ipak neke stalnosti. Ljudi dragi, a zašto Vam odjednom pišem ovo što je inače puno presentimentalna tema za moj ukus: završava moja pulska avantura. Predstava je još samo danas, a onda se svi vraćamo svojim gradovima i svatko će biti uz onoga koga voli, i bit će seksa, a ne rata ! - kako kažu završne rečenice komada.

Samo je problem što sam ja, eto, jako zavoljela ove ljude s kojima sam ovdje u Puli radila i s kojima sam u koncentriranom vremenskom periodu proživjela emotivno svašta, i što će mi sad oni jako faliti, više nego Marisol i Esmeralda i Bubi zajedno. I kako mi Balkanci sve što nas veseli i žalosti slavimo uz puno hrane i alkohola, tako će jamačno biti i večeras, a ja ću sigurno ispustiti par weltschmertz patetičnih sladunjavih suza u gin tonic i onda ću s tim slatko-slanim gin tonicom nazdraviti novom sastanku. Za nas! I sretno nam bilo!

Scena kolumna

Mada Peršić

kolumna made peršić

Kolumna MaDa

newsletter

Prijavite se na Newsletter