Razgovor s Književnom Groupie

'Žrtvovao sam vlastiti život da bih napisao knjigu'


100posto
02.05.2018.20:00
'Žrtvovao sam vlastiti život da bih napisao knjigu'
Press Foto

sažeto

S jednim od najbritkijih umova današnjeg pisanog slova porazgovarao je Željko Špoljar


100posto
02.05.2018.20:00

Smrad pljesnivih čarapa i suhomesnatih proizvoda kojima je odavno istekao rok trajanja, posvuda razbacane stare novine, stari brojevi Nacionala, a na primjerku Nietzscheove Volje za moć, na podu pokraj kreveta, skoren mačji izmet. Tako izgleda stan Pavla Svirca. Dok razgovaramo, njegova izgladnjela mačketina skače mi na naslon olinjale fotelje, kao da mi prijeti: “Pazi kakva ćeš pitanja postaviti mom voljenom gospodaru”. Svirac, dok namještam diktafon, leži na kauču od smeđeg skaja odjeven samo u havajsku košulju i bokserice ispod kojih mu proviruje rijetkodlaka purpurna mošnja. Ponižavajuće mi je što sam ovdje. Taj pisac plit... odnosno pitke proze još se jednom uspio narugati ozbiljnom shvaćanju književnosti, inzistirajući da baš ja, autor i novinar kulture koji ozbiljno shvaćam književnost, dobitnik uglednih književnih nagrada za eksperimentalnu književnost, napravim s njim promo intervju u povodu izlaska njegove nove knjige Kako bit hipster. Poznato mu je da sam nakon ukidanja kulturnih rubrika u medijima ostao bez posla, a da za svoje knjige na kojima dugo i minuciozno radim ne dobivam honorare, zapravo mi ih više nitko i ne želi objaviti, i da pristajem na svaki plaćeni angažman jer sam kruha gladan. Na koljenu sam poravnao papir s pitanjima koja sam nažvrljao vozeći se u sedmici od Utrina do okretišta u Dubravi.

Špoljar: Kako gledaš na spajanje fikcije i zbilje u književnosti?

Svirac: Previše sam lijen da bih išta izmišljao. Uostalom, izmišljanje nekakvih bajki, zapleta, pa to je za bakice koje unucima uz kamin pričaju priče za laku noć. Ja stoput više od fikcije cijenim život. Zapravo, ja živim tako da bih imao o čemu pisati. Zato su epizode u ovoj mojoj knjizi tako uznemirujuće, sočne, neki bi rekli i tračerske. Žrtvovao sam, iskoristio sam vlastiti život da bih napisao knjigu. Ne samo svoj život, nego i živote poznatih i manje poznatih ljudi s kojima povremeno ostvarujem bliske kontakte, od poduzetnika Emila Tedeskija do gradonačelnika Milana Bandića, pa do raznoraznih pisaca, novinara, umjetnika svih fela.

Špoljar: To je istina, od svih tih stvarnih imena knjiga ti nalikuje na telefonski imenik.

Svirac: Pa kaj, tvom omiljenom Danilu Kišu to je bio ideal: napisat knjigu koja će nalikovat enciklopediji ili telefonskom imeniku.

Špoljar: Ali Kiš nije mislio na ovo što ti radiš, revolver-žurnalizam. To je manipuliranje, jesi li ikad pomislio kako se osjećaju stvarni ljudi kad se odjednom pronađu kao književni likovi, kad vide svoj odraz u muhoserinom zabaljenom ogledalu tvoje prljave proze?

Svirac: Briga me kako se ti ljudi osjećaju. Ni Bog mene ne pita kako se ja osjećam nakon što me uveo u život. Pušta me da se batrgam i patim, kao pčela u žlici čaja dok drži dah, da se poslužim Đibonijevom petparačkom metaforom.

Press Foto

Špoljar: Zanimljivo, Pavle Svirac svojom prozom pokušava parirati Bogu. Bogu se ne možemo približiti ni raketom, ali ti, naš „manji bog”, si mi nadohvat šake i mogao bih te...

Svirac: Šta, želiš mi fizički uzvratit za to što sam u svojoj prvoj knjizi Književna Groupie tvoje pisanje nazvao „na abortus osuđenim kržljavim plodom koji je nastao gnjusnim sparivanjem kvorumaške i perišićevski stvarnosne proze”?

Špoljar: Naravno da mi ne pada na pamet prljati ruke. A je li netko drugi, manje fin, a spomenut u knjizi, odlučio bubotkom poravnat račune?

Svirac: Pa je. Evo, sad, zadnje... Zbog jednog teksta o rušenju noćnog kluba Jabuka posvađao sam se s voditeljem Jabuke Stivom Vidukom. Završilo je tako da mi je doslovno pljunuo u lice... I vjeruj, pljuvačka više boli od šake. Problem je što sam promociju ove knjige Kako bit hipster trebao imati u Jabuci jer se ona u knjizi spominje kao poprište mnogih bitnih događaja iz mog neveselog života. Do izlaska knjige pokušat ću se nekako pomirit sa Stivom. Možda na tu promociju gore pozvat i gradonačelnika Bandića, pa da se i gore pomiri s Vidukom i da Jabuka nekako ostane sačuvana, a svi mi sretni i zadovoljni kao na kraju neke moronske bajke.

Špoljar: Ali, zar nije to što radiš u nekoj mjeri beskičmenjaštvo? Ti zapravo sa svim imalo utjecajnijim ljudima pokušavaš biti dobar. To me nekako podsjeća i na manifest koji si na početku svoje karijere objavio u paktu s tada još mladim literatima početnicima Srđanom Sandićem i Vinkom Hutom Konom...

Svirac: Je, tu svoju književnu družinu nazvali smo Utikači, a manifest nam se, u skraćenom izdanju, svodio na – ulizuj se, ulizuj se, ulizuj se. Pa što? Zar nisu svi iole istaknutiji pisci, umjetnici, zapravo oduvijek bili slugani pojedinih režima? Hamsun nacističkog, Maksim Gorki staljinističkog, kod nas Krleža titoističkog?

Špoljar: Pa dobro, jesu, pisci su na ovim prostorima oduvijek bili slugani politike...

Svirac: Eto, složili smo se oko nečega. Ajde, pitaj me još nešto. Zaradi taj honorar. Rekli su da ćeš napravit vrhunski promo intervju, a ovo dosad je teža smorana, ko da intervjuiraš akademika Kusića za Vijenac...

Špoljar: Šta, živci ti igraju? Ruina si kojoj se ruke tresu jer danas još nisi popio prvo piće u bircuzu na tramvajskom okretištu u Dubravi, s tim ti ja ne mogu pomoći.

Svirac: Pa pitaj me još nešto, taman sam se zagrijao. Pitaj me o tom bircu na okretištu, ondje sam napisao neke od najboljih tekstova iz ove knjige. E, da, možeš me pitat i o naslovu, smatram li se ja

hipsterom. Znaš da je u kvizu „Potjera” bilo pitanje koji je moj pseudonim, Književna Groupie ili Književni Hipster. Svi na kvizu su odgovorili Književni Hipster.

Špoljar: Baš zabavno. Koga briga.

Svirac: Eto vidiš, zbog te zajedljivosti nećeš nikad postić ovo što sam ja postigao. Zbog toga ovako zarađuješ pare, radeći bezvezne intervjue na koje dolaziš tramvajem u Dubravu.

knjiga

bubble štivo

književnost

Književna Groupie

Pavle Svirac

Kako biti hipster

newsletter

Prijavite se na Newsletter