Bolovanja u Hrvata

'Beba mi završi na Hitnoj, a šefica kaže da napravim posao. Zvali su me nakon operacije tumora da mi požure dolazak na posao'


Valerija Bebek
19.10.2018.18:45
'Beba mi završi na Hitnoj, a šefica kaže da napravim posao. Zvali su me nakon operacije tumora da mi požure dolazak na posao'
Darko Tomas / CROPIX

sažeto

Čitatelji su nam otkrili kako njihovi poslodavci u Hrvatskoj tretiraju njihova bolovanja


Valerija Bebek
19.10.2018.18:45

Bolovanja i rad dva su predmeta vječne borbe s jedne strane su poslodavci, a druge radnici. S jedne strane privatan sektor, a s druge strane blažena državna služba. Jedni tvrde da vječno rade i petkom i svetkom i s upalama pluća, s druge strane su optužbe kako su radnici vječno boležljivi, otvaraju lažna bolovanja, a to poprima takve razmjere da poslodavci nekad angažiraju i privatne detektive kako bi stali na kraj lažljivim zaposlenicima.

To su ipak ekstremi, jer većina ljudi koja radi u 'privatnom' sektoru ili u nekom manjem radnom kolektivu bilo državnom ili privatnom ipak dva puta razmisli hoće li nazvati šefa i reći da je bolesno. Ili će se 'nakljukati' c vitaminom i paracetamolom te se dovući na posao. Stvar je još kompliciranija kada ljudi dobiju djecu, koja u vrtićima redovno pokupe viruse, a roditelji izmišljaju čudesa kako bi ih njegovali i ipak zadovoljili posao. Mladi roditelji, bez blagoslova zvanog baka servis nalaze se tada u nezavidnoj situaciji, kao i jedna naša čitateljica. Ona, tvrdi, nije smjela uzeti bolovanje ni nakon što joj je jednogodišnja beba završila na Hitnoj.

"Što poslodavci misle tko će rađati i odgajati djecu ako se ne može otići ni na najobičnije bolovanje zbog njege djeteta? Pitam se kako bi reagirali da je bolovanje tražio otac? ", kazala je Diana. Njena beba se razboljela u doba godišnjih odmora i šefove je zanimalo samo to da posao bude gotov. Pročitatjte šest iskustava naših čitatelja o osebujnoj povezanosti radnog odnosa, bolesti i bolovanja u Hrvatskoj.

I sada bolestan radim

Radim kao voditelji poslovnice jednog prodajnog lanca, prodajemo finiju robu, recimo to luksuznu. Radno vrijeme mi ne postoji, ne smijem niti prijaviti u plahticama s prekovremen koliko sam ih nabrao. Nakon odrađenog posla, imamo obavezne edukacije, za koje mi se kaže taj isti dan. I evo odlazim na posao stalno, iako još od vikenda vučem neku virozu ili prehladu. Ne znam ni što je. Doktoru ne idem. Nema šanse da smijem uzeti bolovanje. Svako jutro uzmem Lekadol, onda na poslu oko 10 popijem Max Flu. Onda opet Lekadol i prije spavanja oboje. Nekako zavaram bolest i guram do kraja tjedna. Nema šanse da otvorim bolovanje i uzmem ga. Tako je to, premalo nas je, tempo je ubitačan, svakih nekoliko mjeseci rotiraju mi se novi radnici - toliko izdrže pa odu i onda odu. Mario, 40

Nikola Vilic / CROPIX

Dijete mi završi na hitnoj, oni očekuju gotov posao

Moje iskustvo s poslodavcem i bolovanjem je bilo šokantno. Vratila sam se s porodiljnog, beba je krenula u vrtić i uslijedile su česte viroze. Kako sam radila honorarno u redakciji, uvijek bi se uspjela pokriti, suprug bi uskočio i nikad nisam tražila bolovanje za nekoliko dana. Međutim, uslijedila je prva teška viroza, na hitnoj smo čekali satima i došli kući tek usred noći. Ja, glupača, nakon svega toga i nakon što sam uspjela uspavati bebu, iskrala sam se iz kreveta i odradila sam posao koji sam imala za taj dan. Poslala sam e-mail svojoj urednici i objasnila da je beba od godine i par mjeseci kurila preko 40 stupnjeva, zbog čega smo bili na hitnoj, da otvaram bolovanje i da više dana neću moći raditi. Njen odgovor mi je bio užasavajuć: ne zna što da mi kaže. Vrijeme je godišnjih odmora i druge kolegice ne rade pa netko mora raditi umjesto njih. Neka napišem koliko članaka mogu!!!

Od muke nisam znala što bih. I redakcijski stolac bi imao više empatije od nje. Najgore od svega - to je žena. Ona bi trebala više razumjeti što to znači imati bolesno dijete kojem se moraš posvetiti, a da ne pričamo kako zakonski svaki radnik ima pravo na bolovanje i neuznemiravanje za to vrijeme. Diana, 36

Morala sam raditi s povrijeđenom rukom

Radim kao famozni sezonac, nikako da potrefim plaću od 10.000 kuna koje se vrte po medijima stalno. Evo jedan primjer što se tiče bolovanja, ili barem jednog - dva slobodna dana koji su nezamislivi. Radim u restoranu, i u brzini porezala sam se i to jako na rezalicu pršuta. I što, nisam odrezala prst pa nisam ni išla na pregled, niti šivanje. Zamotali smo to. i nastavila sam dalje. S tom zamotanom rukom, nisam mogla ni među ljude pa su me preusmjerili na šank. A ovo, gripe, kašalj, viroze to ni ne uzimam u obzir to se prehoda. Slavica, 28

Moje umjetne oplodnje na kraju prisjele svima

Prije nekoliko godina išla sam na umjetne oplodnje. To je zahtijevalo česte jutarnje izostanke radi pregleda u bolnici, slobodne dane radi punkcija i transfera jajnih stanica. Tada sam radila u malom odjelu koji nije imao fiksno radno vrijeme. Iako su moji šefovi u početku bili vrlo empatični kad sam im rekla da idem na te tretmane, nakon nekoliko mjeseci mojih neuspješnih tretmana počeli su potiho prigovarati – netko je trebao odraditi zadane projekte, a ja nisam mogla reći sa stopostotnom sigurnošću hoću li doći na posao ili ne (to je npr, ovisilo o tome je li jajna stanica uspješno oplođena ili ne – a to nisam mogla znati dok taj dan ne dođem kod liječnika). Budući da se posao morao odraditi, nešto sam radila od kuće, nešto su preuzele kolege (koje su imale razumijevanja ali također nisu bile presretne). Dakle, iako sam imala načelnu potporu, sve skupa je bilo stresno, i ne želim ni zamišljati kako bi izgledalo da sam radila negdje gdje je fiksno radno vrijeme s određenim učinkom, tipa u tvornici ili na blagajni. Sanja, 45

Ante Cizmic / CROPIX

Zivkali me nakon operacije

Kad mi je dijagnosticiran dobroćudni tumor na jajniku i određena operacija, nije bilo problema. Doktorica mi je dala četiri tjedna bolovanja i tako sam i rekla šefovima, ali pri kraju trećeg tjedna su me počeli zvati s posla i pitati kad se mislim vratiti jer se još netko razbolio i baš sam ja falila da nešto završim. Malo sam se kolebala, nisam htjela biti netko tko je nesuradljiv, a i u tom razdoblju se pričalo da se sprema val povišica pa sam željela biti među onima koji rade i više nego treba. Na kraju sam prelomila da mi je zdravlje bitnije od povišice, i rekla šefovima da ću ostati do kraja propisanog bolovanja. Martina, 40

Na prevaru mi je potrošila dane godišnjeg

Radim u jako maloj firmi, šefica je vlasnica i ja sam joj asistentica. Ne mogu reći da ne smijem na bolovanje. Ali to otprilike ovisi o tome koliko imamo posla, kakvi su rokovi, kakve je volje. Nisam nešto boležljiva, ali mene s vremena na vrijeme pokosi neka viroza. Posljednji put sam se nekako dovukla na posao, bila sam pola dana tamo, tada je došla i šefica. I onda me kao brižno poslala doma. Kad sam se vratila za dva dana, kazala mi je da je za to pisala dva dana mog godišnjeg, bez da me pitala. Poludjela sam. Da moram slučajno na neku operaciju i dulje zalegne, uopće ne znam što bi bilo, da li bih imala posao kasnije. Isto se odnosi i na porodiljni. Maša, 34

Hrvatska

zdravlje

posao

bolovanje

rad

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter