video: tajna najsnažnije eksplozije u povijesti

Bila je 185 puta jača od Hirošime, a i dalje nitko nije siguran što se točno dogodilo


100posto
28.05.2018.11:55
Bila je 185 puta jača od Hirošime, a i dalje nitko nije siguran što se točno dogodilo
Profimedia

sažeto

I 110 godina kasnije još nije otkriven razlog ove eksplozije, a mnogi su uvjereni da se radilo o asteroidu ili kometu


100posto
28.05.2018.11:55

Prošlo je 110 godina od najjače eksplozije zabilježene u povijesti, a i jedno stoljeće nakon znanstvenici još nisu otkrili razlog što se to točno dogodilo.  Naime, 30. lipnja 1908. godine eksplozija je protresla šumu u Sibiru, u blizinu rijeke Podkamenaja Tunguska. Ta vatrena lopta veličine 50 do 100 metara zahvatila je šumu i uništila oko 2.000 kvadratnih kilometara tajge, sravnivši sa zemljom oko 80 milijuna drveća. Zapisi kaži da je prizor eksplozije bio nestvaran, a cijelo nebo prikriveno vatrom. 

Lokalni stanovnici su osjetili toplinu eksplozije, a neke je udar srušio na pod. Nasreću, područje na kome se dogodila ogromna eksplozija bilo je nenastanjeno, tako da nema službenih izvješća o ljudskim žrtvama. No, zato je stradalo puno životinja. Stotine jelena pretvoreno je u potpuno spaljene lešine.

Velika sibirska eksplozija ili Tunguska eksplozija ostala je najjača ikada zabilježena u povijesti, a proizvela je najmanje 185 puta više energije od atomske bombe bačene na Hirošimu, a o njezinoj jačini govori podatak da su se seizmički potresi osjetili sve do Velike Britanije. 

I stoljeće kasnije još nije otkriven razlog ove eksplozije, a mnogi su uvjereni da se radilo o asteroidu ili kometi. Područje Tunguske u Sibiru izolirano je mjesto, s dramatičnim klimatskim uvjetima. Ima duge i hladne zime i kratka ljeta, kada se tlo pretvara u blatnjavu močvaru. Zbog toga je pristup izrazito težak te su se jako teško mogli provjeriti i otkriti razlozi eksplozije. 

Osim toga ruske vlasti tada su imale veće probleme od znanstvene znatiželje, u zemlji su rasli politički nemiri, Prvi svjetski rat i revolucije koje su ga slijedile bili su udaljeni samo par godina  tako da je eksplozija pala u drugi plan. 

Tek 1927. godine  ruski tim znanstvenika pod vodstvom Leonida Kulika otputovao je u to područje. Kada je stigao u Tungusku šteta je još uvijek bila očita, premda je prošlo više 20 godina.

Njegova je teorija da je meteor eksplodirao u atmosferi. No zbunjivalo ga je nepostojanje udarnog kratera ili bilo kakvih drugih ostataka meteora. Kako bi to objasnio, naveo je kako je močvarno tlo premekano kako bi očuvalo tragove udara, te da su ostaci sigurno duboko pod zemljom.

Ruski znanstvenici su kasnije govorili da je to bila kometa, a ne meteor. Ekspedicija iz 1958. godine, pak, otkrila je sitne ostatke silikata i magnetita u tlu. Daljnje su analize pokazale visoke postotke nikla, što je poznata karakteristika meteoritske stijene. Meteorsko je objašnjenje ipak djelovalo točno, te je K. Florenski, autor izvješća iz 1963. bio spreman napokon stati na kraj raznim fantastičnim teorijama.

Godine 2013. tim znanstvenika pod vodstvom Viktora Kvasnjcja iz Nacionalne akademije znanosti u Ukrajini analizirao je mikroskopske uzorke stijena prikupljenih s mjesta eksplozije 1978. Stijene su bile meteoritskog porijekla. Ključno je bilo to što su analizirani komadići izvađeni iz sloja treseta iz 1908. godine.

eksplozija

Sibir

velika sibirska eksplozija

newsletter

Prijavite se na Newsletter