Zaboravljeni od države

Bila je dijete bez dokumenata, država joj je oduzimala djecu, obrazovanje, sigurnost. Sada je dobila putovnicu i prepuna je planova


Valerija Bebek
18.01.2019.21:00
Bila je dijete bez dokumenata, država joj je oduzimala djecu, obrazovanje, sigurnost. Sada je dobila putovnicu i prepuna je planova
Zeljko Puhovski / CROPIX

sažeto

Ruža Nikolić rođena je u Hrvatskoj, tu živi cijeli život, nikada nije imala dokumente, zbog toga nije išla u školu, nije mogla ostvariti druga prava, a zato su joj oduzeli i djecu


Valerija Bebek
18.01.2019.21:00

Za koji dan proslavit će 35 rođendan. Iako je život na Ružinom licu ostavio mnogo više traga nego kod njezine prosječne vršnjakinje. Rođena je u Novoj Gradišci, sada živi u okolici Siska, cijeli život nije se maknula iz Hrvatske.

Pa ipak, tek je prošli tjedan dobila svoj prvi dokument sa slikom koji joj omogućuje kretanje izvan granica Republike Hrvatske. Ona za Hrvatsku nije postojala. Iako su za nju svi znali. "Moj život je težak od malih nogu, tu se nema što puno pričati. Mene je ulica odgojila, ja nisam imala mamu, ona je mene s tri mjeseca ostavila kod tate, tako mi je otac rekao. Tata je otišao u zatvor jer je nešto počinio što nije trebao, sada se izvukao. Onda sam ja ostala sama, bilo je slučajeva da idem iz kante uzeti ako nešto valja da pojedem. Bilo je takvih situacija, ali to je prošlost", prepričava Ruža Nikolić.

Zeljko Puhovski / CROPIX

Iako ima ime i prezime, nikad nije imala državljanstvo, nije ga imao ni njezin otac. Kao beba nikad nije dobila niti jedno državljanstvo, baš kao ni njezin otac. Nije imala državljanstvo, domovnicu, papire, osobnu iskaznicu pa ni ništa drugo.

Policija je nikad nije 'legitimirala'

Iako je očito bila zapušteno dijete i mlada žena, nikada nije imala problema s policijom, s ironijom to naglašava. "Što se njih tiče, mogu na cesti spavati, oni su znali da nemam dokumente, da nemam ništa živo, znali su moj život, nisu se udostojili da mi pomognu. Nikad nisam bila kažnjena zato što nemam dokumente, inače su me trebali... znate oni to rade", govori tiho dok sjedi za stolom u svojom primaćem dijelu kuće. Možda, da je itko od službenih instanci doveo u pitanje zašto se djevojčica bez dokumenata potuca po ulici, možda bi njezin život izgledao malo drugačije.

A kako je izgledao? "U školu nisam mogla ići, htjela jesam, ali na žalost nisam. Želja mi je bila u mladosti da nađem neki posao, ali to se nije ostvarilo, tada sam htjela da sam se mogla zaposliti u nekoj trgovini. Pisanje i čitanje to mi slabo ide", iskrena je Ruža.

Zeljko Puhovski / CROPIX

Sada živi s nevjenčanim suprugom i njihove tri kćerkice, jedna slađa od druge. Najstarija Rahella sada je đak prvak, Kemallia će uskoro navršiti šest godina, a najmlađa Kornellia četiri. Dok se djevojčice igraju na kauču pored oca, Ruža nabraja svoje želje. Ono što si je dugo priželjkivala, a nije mogla ostvariti bez toliko iščekivanih dokumenata.

Velika joj j eželja da se konačno vjenčaju

"Najvažnije mi je da se volimo moj suprug, ja i moja djeca. Želim da se vjenčamo, to do sada nismo mogli", kazuje uz osmjeh. "To je njezina najveća želja, ok nije najveća, ali govori mi 'Svi su na tvom prezimenu, zašto ne bih i ja bila", nadopunjuje ju njezin Mehmed Hadžić.

Ruža vjeruje da će se sada moći vjenčati, pošto ima putnu ispravu, svako će se raspitati. Njezina putna isprav aza osobe bez državljanstva je smeđe boje, nije plava, kaže takve dobivaju apatridi - ljudi bez domovine.

Zeljko Puhovski / CROPIX

U bitku za 'papire' krenula je 2007. godine, kada je došla do Udruge Projekt građanskih prava Sisak, tamo je uz pomoć s njihovim djelatnicima započela borbu za vlastite dokumente. "Od oko 2007. idem ja kod njih, od tada vode moj postupak, preuzeli su moj slučaj ganjali to godinama. Sada sam dobila putovnicu u 2019. nakon 12 godina. Htjela bih od srca zahvaliti svima koji su mi pomogli da je konačno dobijem", kazala je Ruža. Zatim dolazi do druge velike želje.

"Sada da mogu išla bih u školu samo da mogu vozački položiti, za auto. Bilo bi mi drago da mogu to završiti. To mi je najveća želja da budem za volanom. Imam troje djece, netko može biti bolestan. I ja sam bolesna, na štitnjaču i slabokrvna sam, po dva - tri mjesec au krevetu ležim ne mogu ustati", govori Ruža. Njezin nevjenčani suprug dobacuje kako ona ima samo 34 kilograma. Nešto što je vidljivo golim okom samo kad ugledate tu sitnu ženu.

Bila je dijete od 15 godina kada su joj oduzeli prvo dijete

Njih dvoje zajedno su oko 10 godina, ali znaju se od prije, kažu, samo nikad nisu pomislili da bi bili zajedno. "Ta se promjena dogodila preko noći kod nas", prisjetila se. Osim vjenčanja i vozačke, Mehmed je ohrabruje da kaže koja joj je najveća želja, a i uzrok njezinom lošem zdravstvenom stanju.

Zeljko Puhovski / CROPIX

"Imam još petero djece, to se oko 2006. okretalo. Oduzeo mi ih je Centar za socijalnu skrb iz Petrinje. Glavni razlog je bio taj da nemam dokumente. Kasnije sam saznala da su ta djeca posvojena i da ja njih nikad neću vidjeti, a ni oni mene...", sa sablasnim mirom izgovara riječi ova mlada žena.

Najstarije dijete - Siniša Nikolić, rođen je 24. veljače 1999. kaže njezin Siniša sada ima oko 20 godina. Njega su joj oduzeli iste godine. Ruža je tada imala 15 godina, i sama je bila dijete, bez dokumenata. Oduzeto joj je dijete, a nju nitko nije zbrinuo. I život je išao dalje svojim tijekom, nikome ne olakšava situaciju pa nije ni njoj.

Rodila je još četvero djece - Marijanu, Valentinu, Suzanu i Aleksandra, svi su se prezivali isto kao i ona - Nikolić. Njih su oduzeli u isto vrijeme, najveći razlog je to što nije imala dokumente. "Nikakva primanja tada nije imala, ni socijalnu pomoć, ništa, oni su njoj oduzeli djecu", objašnjava Mehmed. Ruža nema njihove slike, ne znam zašto sam je uopće to i pitala. Gdje ih je mogla fotografirati?

Zeljko Puhovski / CROPIX

"Oni su meni oduzeli djecu bez ikakvog nadzora, imaju li oni što za jesti, za piti. Samo su došli s policijom i uzeli mi ih. To je navodno moja tetka napravila. Ja sam došla do nje ona i njezina kćer i snaha su otišle van, kao do trgovine. Otišle su zvati Centar. Kad asu došli iz centar s policijom, čak me jedan policajac htio pošpricati s nekim sprejom, tad je socijalna radnica rekla da ne - da ne smije to raditi", prisjeća se jednog od najgorih dana u svom životu.

'Mene je tuga za tom djecom uništila'

Kasnije se preko odvjetnice iz PGP Sisak raspitivala što se s njezinom djecom dogodilo. Saznala je d asu prvo odvedeni u Novu Gradišku i da su zatim posvojeni. "Javili su da su djeca posvojena i da to više nisu moja djeca. Nemam više pravo na tu djecu. Nisam ništa potpisala da se njih odričem. Kakva je to država da ne dopuštaju da ja njih vidim i oni mene. Je li to kakva država, to za mene nije država. Da ne dozvole majci da vidi svoju rođenu djecu. To je užasno", slabašnim i uzrujanim glasom kazuje Ruža.

Ponavlja kako ne može shvatiti da ne može vidjeti tu djecu da čak i životinje vode svoju djecu sa sobom, a gdje neće čovjek. "Ja bih se borila do smrti, jer sam uporna kad nešto naumim, to ću i napraviti. Kroz vatru bih prošla za njih. Voljela bih više znati o njima, ali bojim se da mi se to neće ostvariti nikad", više puta je ponovila žena.

Zeljko Puhovski / CROPIX

I svaki daljnji raspored vraćao se na djecu koja joj nedostaje. Kako im izgleda dan - djevojčice se rano bude već oko pet, igraju se dok ona i suprug pripreme nešto za jelo. "Ja sam inače u svakakvim mislima, nekad po cijelu noć ne spavam, razmišljam gdje su ta djeca. Jesu ta djeca živa, kod koga su, ništa živo ne znam. Umrijet ću to mi se neće ostvariti, izgubila sam svaku nadu. Nije mene toliko bolest uništila, mene je više tuga za tom djecom uništila", govori sve tiše.

"Ona već tjednima ne jede, pojede zalogaj i kaže d ajoj ide na povraćanje, ne može jesti uopće", opisuje Mehmed kako njegova Ruža na očigled kopni. Ono što bi njih dvoje htjeli, a Ruža pogotovo, je saznati nešto više o djeci. "Ne moraju oni živjeti sa mnom ako neće, oni imaju svoj život, ali voljela bih da sam s njima u kontaktu i da se viđamo", objasnila je Ruža. "Ako bi tko htio tu živjeti, vrata su otvorena",  u isti glas kažu ona i Mehmed. Za njihove tri djevojčice najbitnije joj je da su žive i zdrave, a vrijeme će pokazati u kojem smjeru će im krenuti život.

apatrid

Ruža Nikolić

Zaboravljeni od države

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter