posjetili smo zagrebačku islamsku gimnaziju

Bili smo na predavanju o džihadu, učili o pravim vrijednostima islama: 'Ovdje odgajamo uzorne muslimane, zato niti jedan iz Hrvatske nije otišao ratovati u Siriju i Irak'


Daniel Radman
14.02.2019.08:00
Bili smo na predavanju o džihadu, učili o pravim vrijednostima islama: 'Ovdje odgajamo uzorne muslimane, zato niti jedan iz Hrvatske nije otišao ratovati u Siriju i Irak'
Ranko Suvar / CROPIX

sažeto

U školi je prava obiteljska atmosfera, pohađa je tek 80-ak učenika, pa doslovno svi sve znaju


Daniel Radman
14.02.2019.08:00

Ušli smo u razred koji se ni u čemu ne bi razlikovao od drugih gimnazijskih odijeljenja da u posljednjoj klupi nisu sjedile djevojke kojima je kosa prekrivena maramom. Da je riječ o posebnom razredu, i posebnoj školi, postaje razvidno kad čujemo da je tema današnjeg predavanja - 'džihad'.

Mogao je njihov profesor Idriz Hasanović – inače, varaždinski imam - izabrati neku 'lakšu' temu, znao je da mu u goste dolazi novinarska ekipa, no tijekom našeg boravka u zagrebačkoj Islamskoj gimnaziji brzo smo mogli shvatiti da ovdje nema 'skrivanja karata'. Uostalom, za tako nešto i ne postoji razlog. Profesori su tu da učenike nauče pravim vrijednostima islama – ako treba i suoče sa svim predrasudama koje se na Zapadu vežu uz njihovu religiju - a da su na dobrom putu potvrđuje i jedan podatak koji nam je otkrio ravnatelj gimnazije Mevludi Arslani, ujedno i zamjenik muftije Islamske zajednice u Hrvatskoj.

Nekad medresa, danas gimnazija

Ranko Suvar / CROPIX

'Ni jedan musliman iz Hrvatske nije se priključio terorističkim organizacijama u Iraku i Siriji', kaže nam Arslani.

'To, smatram, dovoljno govori o dalekovidnosti ljudi Islamske zajednice u Hrvatskoj, odgoju mladih, a dio zasluga svakako možemo pripisati i dobrom radu naših obrazovnih ustanova, nekad medrese, danas gimnazije', dodaje.

Spomenuta zagrebačka medresa, strukovna vjerska srednja škola, pokrenuta je sad već davne 1992., a poslije 15 godina rada školski odbor donio je povijesnu odluku: medresa je postala Islamska opća gimnazija, jedina takva u cijeloj Europi. Inače, nastava se u njoj izvodi prema standardnom programu općih gimnazija, a njezinu posebnost čine četiri dodatna predmeta - Islamska kultura i civilizacija, Kur'an i kur'anske nauke, Islamski vjeronauk te Arapski jezik.

Tema 'džihad' obrađivala se na satu islamskog vjeronauka, a predavač, Hasanović, koji učenicima drži i Kur'an i kur'anske nauke, poslije mi priča da se na satu vjeronauka, pogotovo s maturantima, razgovara o aktualnim temama s kojima se suočavaju svi mladi, od abortusa, homoseksualizma... Teme i sami maturanti izabiru, a njegova je uloga da ih uputi kako pristupiti prema takvim stvarima, kako se obraniti od nekih izazova.

Što znači džihad?

Ranko Suvar / CROPIX

'Tko će mi reći, što znači džihad?', pita razred, a onda prozove jednog od učenika, a ovaj iz daha odgovara: 'Džihad je u primarnom značenju borba sa samim sobom', a onda i pojasni: 'To je borba sa iskušenjima, porocima s kojima se moraš boriti svaki dan.'

'Koja su to iskušenja', i dalje ga propituje profesor, pa ga još 'podbode': 'Imaš sad 18 godina, pa ih svaki dan možeš kupiti na kiosku'. Učeniku pobjegne osmijeh, no ubrzo se pribere, pa kaže: 'Alkohol, cigarete... Bludne radnje... Svi oni poroci koje bi, ako čovjek poklekne, trebao ispraviti džihadom'.

Hasanović se nadovezuje, pa kaže da džihad ujedno znači i rat. 'No, u kojem smislu znači? Smije li jedan musliman napasti drugog čovjeka?', upita ih.

'Ne smije, ni u kojem slučaju, samo ako je ugrožen, kad je neka manjina ugrožena', odgovara jedna djevojka, a Hasanović onda pojašnjava: 'Ako si ti ugrožen, ako netko napadne tebe i tvoju domovinu, u tom smislu možeš ići u džihad', kaže te se okreće ploči: 'Iz tog razloga smo napisali ovaj ajet:'

„Ako neko ubije nekoga koji nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne čini – kao da je sve ljude poubijao; a ako neko bude uzrok da se nečiji život sačuva – kao da je svim ljudima život sačuvao”, ispisano je markerom na ploči.

Bolje je otići u Meku i srušiti Kabu nego uvrijediti ijednu osobu

Ranko Suvar / CROPIX

Na ove riječi Hasanović im još dodaje: 'Ne da se ne smije ubijati, musliman ne smije nikoga, što?', pita ih, a odgovor se čuje od nekoliko maturanata: 'Uvrijediti'.

'Da, uvrijediti, sjetimo se što je poslanik rekao? Bolje je otići u Meku i srušiti Kabu nego uvrijediti ijednu osobu'.

'Tu počinje i staje cijela priča o islamu kao 'terorističkoj religiji' koja na silu želi nekoga islamizirati. U Islamu se kaže 'u vjeri nema prisile', ne možemo nikoga natjerati da će od sutra klanjati i biti musliman. Islam znači mir, musliman je osoba koja širi mir. Samim tim, kad uđem u razred, što kažem? 'Selam alejkum?' Kažem 'mir s vama'. Znači, dolazim u miru, iako ću vam možda poslije dati 'jedinice' - opet ih 'cima' - 'želim vam reći da sam došao s dobrom namjerom, ali je moja dužnost nagraditi vas shodno vašem znanju, odnosno neznanju'.

Taman se oglasilo i zvono za kraj sata, a iako je završen s ovom opuštenijom opaskom o jedinicama, učenici postaju napeti. Čeka ih ispit iz arapskog jezika. Privremeno se opraštamo s njima, želimo im sreću, pa s Hasanovićem idemo do susjedne učionice. Tamo nas čeka treći razred, a njima će držati sat 'Kur'ana i kur'anskih znanosti'.

Mir na satu Kur'ana

Ranko Suvar / CROPIX

Na tom satu daleko je ozbiljnija atmosfera. Odmah primijetimo da su ovdje sve djevojke pokrivene, pa nam profesor pojašnjava da to nije inače tako, već su stavile hidžabe iz poštovanja prema svetoj riječi. Inače, ovdje nema toliko interakcije kao na islamskom vjeronauku, predavanje je više ex-catedra. Na satu 'uče Kuran', što nekom tko nije upućen u islamske običaje zvuči kao pjevanje. Arapski jezik je melodičan, pa otuda takav prizvuk.

Kako imaju i učenike koji nisu muslimani, a i one koji su islamske vjeroispovijesti ali nisu poznavali Kuran dok nisu došli u školu, poznavanje Kurana nije preduvjet za praćenje nastave. U gimnaziji s učenjem Kurana kreću otpočetka. Sat 'Kur'ana i kur'anskih znanosti' Hasanović je držao nekih 20-ak minuta, a kad smo stekli dojam kako izgleda predavanje, prekida sat i upoznaje nas s razredom. Ona živahnost koju smo osjetili u četvrtom razredu brzo ispunjava i njihovu učionicu.

Svaki od njih nam se predstavio, a osim imena smo doznali i odakle stižu. Ima ih sa svih strana, od domaćih Zagrepčana, Slavonije, Istre, Bosne i Hercegovine, uglavnom je riječ o učenicima s područja Republike Srpske, pa i iz Sirije. Iskustva s migrantskom djecom su različita, neki su odlično ukopili, svladali jezik i postali odlikaši, drugima je opet bilo teško pratiti gimnazijski program pa su pokušali pronaći lakši put. No, s ovim razredom nema problema. 

Zašto se djevojke pokrivaju?

Ranko Suvar / CROPIX

Opet nećemo bježati od tema koje bi potencijalno mogle biti neugodne. Kako je bilo neobično da su sve djevojke pokrivene, prirodno je bilo započeti razgovor o - hidžabu.

'Svako ima pravo na izbor, ja sam se pokrila', kaže mi jedna djevojka, pa to uspoređuje s onim 'modernim' oblačenjem. 'Na to imam jednako pravo kao što neka cura ima pravo nositi minice', stava je. Na pitanje smeta li joj viđati takve djevojke, odgovara kako baš i nije oduševljena, ali ponavlja, 'kako pravo ima jedna, tako i druga'. Dečke nije trebalo pitati podržavaju li pravo i ovih 'drugih' djevojaka. Nasmijali su se.

Inače, nema pravila kad se djevojke pokrivaju. Jedna od njezinih prijateljica iz razreda pokrila se doslovno 'prije tri dana', iznenadila je i samog Hasanovića, jedna je lani, a najzanimljivija je priča učenice koja se željela pokriti još u trećem razredu.

'Roditelji mi nisu dali, pa sam morala čekati skroz dok ne upišem gimnaziju. Kad je saznala, mama se i naljutila, ali nakon par dana ju je pustilo', priča nam kroz smijeh, a i ostatak razreda smije se na 'mamin račun'.

Nogomet, glazba i - burke

Ranko Suvar / CROPIX

Kad je riječ o burkama, i njihovoj zabrani u nekim europskim zemljama, u razredu je podijeljeno mišljenje. Neki ne odobravaju nošenje, drugi pak – kao i u slučaju hidžaba – vele da svatko ima svoje pravo. Ipak, Hasanović nam objašnjava da nošenje burke nije islamski, već arapski običaj, i kao takav nema veze s religijom.

Prešli smo onda i na 'svjetovne teme', njihove hobije, a tu se ni malo ne razlikuju od svojih vršnjaka iz drugih gimnazija. Dečki treniraju nogomet, sviraju se gitare, piano, no priznaju da ipak nemaju toliko vremena. Ipak su gimnazijalci, a s obzirom da u odnosu na svoje kolege imaju i dodatna četiri predmeta, ne ostaje im toliko slobodnog vremena.

Dobar dio ih stanuje u đačkom domu, pa im to barem olakšava situaciju. Za razliku od većine stanovnika Zagreba, barem ne gube vrijeme na duga putovanja javnim prijevozom. Druga pogodnost je ta što škola ima kuhinju, pa dobivaju pravi, kuhani ručak, a cijena je smještaja i ručka iznosi tek 500 kuna mjesečno. Svi odlikaši imaju i stipendiju od 300 kuna, pa se uspjeh itekako isplati. Da su ekonomske cijene, većina ih ne bi mogla priuštiti ovakvo školovanje, no 'kvaka' je u tome što Islamska zajednica čak 25 posto svog budžeta troši na odgoj i obrazovanje.

Opušteno je, dok se 'nešto' ne dogodi

Ranko Suvar / CROPIX

Po završetku sata, vraćamo se maturantima, provjeriti je li ispit iz arapskog dobro prošao. Zadovoljni su, pa su sad i raspoloženiji za razgovor.

Prvi koji je stao pred diktafon i fotoaparat i probio led bio je Sanel, ipak je ovdje 'domaćin' kao Zagrepčanin. Kaže, u zadnji čas se odlučio za Islamsku gimnaziju.

'Dvoumio sam se, bila mi je na užem izboru, doslovno je u zadnjim minutama pala odluka', prisjeća se kako je to bilo prije četiri godine. Kad ga pitam kakvo mu je iskustvo u Islamskoj gimnaziji, na prvom mjestu ističe zajedništvo.

'Ovdje baš možete steći taj osjećaj za zajednicu. Škola je jako mala, svi se dobro znamo, i kad nekom treba pomoć, svatko mu priskoči', kaže. Unatoč religijskom predznaku škole, napominje da ovdje nema stroge atmosfere.

'Ma, opušteno je. Barem dok se nešto ne dogodi, e onda se malo postroži. Zato nam je u cilju da se nešto ne dogodi', kaže u (polu)šali.

On je jedan od 'privilegiranih', živi s roditeljima, ali s druge strane ima problem jer dosta vremena gubi na putovanje. Zato baš i nema slobodnog vremena, a u slobodno vrijeme – čita i sluša glazbu. Kaže, rock mu je najdraži od pravaca, a kad smo se raspitali što slušaju kolege, dobili smo zaista raznolike odgovore. Popularan je Dino Merlin, djevojke su mi preporučile Armina Muzaferiju, a dečki od 'zagrebačkog rapa' do metala. Rihanna i Beyonce su u zadnje vrijeme 'out', ali cure kažu, slušale su ih u osnovnoj.

'Ma, i cajke neki vole', 'podbada' ih Amr. Za razliku od Sanela, on ima niz izvannastavnih aktivnosti.

Nismo izolirani od drugih

Ranko Suvar / CROPIX

'U prvom razredu glumio sam u predstavi, u drugom razredu smo izdali umjetničku knjigu 'Hasanaginica 2.0', a sad pripremam zbirku pjesama', kaže, i to - dvojezičnu.

'Pisao sam ih na hrvatskom, ali albanski mi je maternji'. Inače je iz Makedonije pa sada savršeno tečno priča tri jezika.

'Kad sam došao ovdje nisam znao jezik, na početku je bio onaj osjećaj samoće, plačem i sve... A sad, kad odem doma u Makedoniju, nakon dva tjedna jedva čekam da se vratim. Ovdje se osjećam odlično, naša škola je - često kažem - jedna velika obitelj. To nam kažu i svi profesori koji predaju na drugim školama, kao, na sjednicama se o svakom učeniku zasebno razgovora, nismo 'broj' kao u nekim velikim školama s previše učenika.

Gimnaziju je, priča nam, upisao 'slučajno'. Otac je bio na godišnjem odmoru u Zagrebu, čuo je da tu postoji Islamska gimnazija, pa je upisao njegovog brata, a dvije godine poslije i njega.

No, kad Amr govori o školi, ističe da to što su 'obitelj' unutar škole, ne znači da su izolirani od vršnjaka iz drugih.

'Škola nam ima dobru suradnju s drugim religijskim školama, pravoslavnom, nadbiskupskom gimnazijom, ali ne samo s njima, već kroz razne projekte i s drugima. Evo, nedavno smo bili u Đurđevcu. Osim toga, preko Zagrepčana iz naše škole upoznajemo se i s novim prijateljima odavde.'

Ako se pitate kako svi govore o obiteljskoj atmosferi, onda treba reći da u školu pohađa tek 80-ak učenika. Dakle, u svakoj generaciji je samo jedan razred i doslovno svako svakog zna.

Mihana je iz Popovače, kaže, bili su jedina muslimanska obitelj u gradu, pa je došla ovdje jer se htjela osjećati kao dio zajednice.

Ranko Šuvar / Cropix

'Tako se danas i osjećam, ovdje sam dobila prijatelje za cijeli život', napominje, pa dodaje i da je u Islamskoj gimnaziji uz, podrazumijeva se, obrazovanje i spomenuto prijateljstvo, dobila i duhovni aspekt.

'Da sam upisala neku drugu školu, sigurno se ne bi pokrila, vjerojatno bih bila pod utjecajem društva od kojeg ne bi dobila podršku. Odluku sam inače donijela u trećem razredu, a pokrila sam se za svoj osamnaesti rođendan', priča mi.

Za sada, kaže, nije imala nikakvih problema, no priznaje da je nositi maramu u Hrvatskoj veliki izazov. To što su pokrivene djevojke u istoj klupi, ne znači da se odvajaju od ostalih. 'Dobra sam i s drugim curama, ovo je slučajno'.

Dosad je bila praksa da su djevojke i dječaci odvojeni, svatko je imao svoj dio razreda, no otkriva mi 'otkako smo maturanti, sjede kako se njima sviđa'.

Mladi su mladi, nema razlike između 'devete' i Islamske

Ranko Suvar / CROPIX

Već smo im ukrali 'pola sata' biologije, pa ih prepuštamo profesorici, a mi odlazimo u u zbornicu porazgovarati i s nastavnim osobljem. Senad Nanić već 18 godina predaje islamsku kulturu i civilizaciju, pa ima uvid koliko se učenici promijenili otkako je medresa postala gimnazija.

'Možda postoji neka razlika, u smislu da su medresanti bili zainteresiraniji za islamske teme, ali ne u nekoj bitnoj mjeri, no opet, zanimanje gimnazijalaca lakše je dobiti kad se radi neka tema vezna uz koja nije striktno vjeronaučka. Ali, nije to problem. Iz perspektive kulture i civilizacije uvijek možete napraviti dovoljno digresija i ući u problematiku koja ih stvarno zanima, a onda ih vratiti u poziciju koja je izvorna za temu', otkriva nam taktiku.

Inače, kako za njegov predmet ne postoji program, Nanić ga je sam kreirao kroz praksu, a koliko mu je to bio peh jer mu je zadalo višak posla, s druge strane može se pohvaliti da ima daleko veću slobodu od drugih profesora kako kreirati nastavu.

Od ove jeseni priključila im se i Katarina Friščić, koja predaje filozofiju i logiku, a kako na 'devetoj' gimnaziji predaje etiku, može usporediti i učenike i prilike u ovim školama.

'Pa najveća je razlika broj odijeljenja, u 'devetoj' imate 20, a ovdje četiri, svi se poznaju. Ja sam se, moram priznati, iznenadila koliko su slični, mladi kao mladi, imaju isti način razmišljanja. Očekivala sam veće razlike', priznaje, pa u šali kaže: 'I jednima i drugima pada koncentracija, i jednima i drugima pažnju odvuku mobiteli'.

A nije ta sličnost učenika jedino iznenađenje, prvo joj bilo što je uopće dobila posao.

'Vidjela sam natječaj, nedostajalo mi je sati, pa sam se prijavila, kao, 'hajmo vidjeti'. I stvarno je odlično iskustvo. Ono što je posebno zanimljivo jest to da me učenici i jedne i druge škole pitaju kako je kod 'drugih', pa im prenosim iskustva, a sad je već došlo do te razine da se žele upoznati. Kao profesor koji radi na dvije škole mogu reći da sam u povlaštenom položaju jer imam priliku spojiti aktivnosti koje mogu biti od koristi i meni i učenicima', dodaje.

Uskoro stiže i nova zgrada?

Ranko Suvar / CROPIX

Za kraj moramo spomenuti i ravnatelja. Za razliku od većine škola u kojima nastane panika kad se ravnatelj prošeta hodnikom, ovdje je posve drukčije. Respekt postoji, ali ne i strah.

'Ma, što će me se bojati, ravnatelja vide deset puta dnevno. Prvi dolazim, zadnji odlazim'.

S učenicima, nije floskula, nema problema. Ako ga nešto muči, to je birokracija, ali snalazi se. Naime, lani su učenicima izvan europske unije uskraćene vize na osnovi školovanja, pa nisu mogli primiti novu generaciju zainteresiranih iz BiH koji su mahom stizali iz Republike Srpske. No, iako se u prvi mah činilo da će i oni koji su započeli školovanje morati odustati, škola je uspjela postići dogovor s MUP-om, pa su svi stekli pravo da ostanu do kraja.

No, mogli bi dobiti novo društvo. Arslani nam je najavio gradnju nove školske zgrade, gradu Zagrebu je upućeno pismo namjere, a plan je da s proširenjem dobiju po dva razreda u svakoj generaciji. Jedan na hrvatskom i jedan na engleskom.

'Imali smo dosta upita od veleposlanstava nekih islamskih zemalja. Njihovi djelatnici dolaze tu s obitelji, djeca im idu u škole na engleskom, a kako smo stekli ugled, zainteresirani su da pohađaju našu gimnaziju.'

E, kad smo kod ugleda, ravnatelj je posebno zadovoljan što djeca ostvaruju iznadprosječan uspjeh na državnoj maturi, a tu im i škola nesebično pomaže. Za sve maturante organizirali su pripreme poslije nastave, bez dodatnog plaćanja. Sve u svemu zadovoljstva ne nedostaje.

'Moram reći da smo mi u Islamskoj zajednici, kao osnivači, zadovoljni. Ali, da nas ne hvalim previše, u obrazovnom procesu nema mjesta zadovoljstvu, pa moramo raditi još više i bolje', zaključuje.

obrazovanje

Islam

školstvo

Islamska gimnazija Zagreb

Mevludi Arslani

Idriz Hasanović

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter