SERIJAL KULT(NE) LIČNOSTI

Bio je najveći lopov među predsjednicima, završio je u Guinessovoj knjizi rekorda, a žena mu je otvorila muzej svojih cipela!


Daniel Radman
16.12.2018.14:00
Bio je najveći lopov među predsjednicima, završio je u Guinessovoj knjizi rekorda, a žena mu je otvorila muzej svojih cipela!
Getty Images

sažeto

Prema računici filipinskih vlasti, diktator Ferndinand Marcos 'zamračio' je između 5 i 10 milijardi dolara


Daniel Radman
16.12.2018.14:00

S političkim ubojstvom je započeo karijeru, političko ubojstvo ga je na kraju stajalo gubitka vlasti. No, unatoč svim zločinima za koje je odgovoran, Ferdinand Marcos nikad nije odgovarao. Umro je u egzilu na Havajima, a 27 godina poslije smrti omogućena mu je i sahrana u njegovoj zemlji, sa svim državnim počastima.

Dakle, još prije Drugog svjetskog rata, 1938. godine, kao 20-godišnjak – s članovima obitelji - bio je optužen za ubojstvo parlamentarnog zastupnika Julija Nalundasana koji je na izborima bio rival njegovom ocu Marianu. Prema prvoj odluci suda osuđen je na smrt, no nakon žalbe – kako to već biva – 'zbog nedostatka dokaza', dvije godine poslije, optužbe su odbačene. Po izbijanju Drugog svjetskog rata Marcos se priključuje filipinskoj vojsci, kao američkom savezniku, protiv Japana, a iz tog razdoblja – osim činjenica da je dio vremena proveo u zatočeništvu – ne zna se previše. Podaci su posve nepuzdani, a idu od njegovih osobnih tvrdnji da je bio veliki ratni heroj, pa do optužbi da je imao u zatočeništvu povlašten status zbog suradnje oca s Japancima.

Oca, koji je u međuvremenu ušao u parlament, naslijedit će na dužnosti počevši od 1949., tamo provodi deset godina kada prelazi u gornji dom parlamenta, a 1965. napokon postaje i predsjednik.

Na početku se činilo da bi Marcos mogao biti veliki reformator, imao je veliku podršku masa, imao je populistički stav, a za njegovog vremena Filipini naizgled cvjetaju. Grade se škole, bolnice i općenito infrastruktura, pa je jedan njegov suvremenik zapisao, da je za Marcosa izgrađeno više nego za 10 njegovih prethodnika. Opet, valja naglasiti i da su Filipini tog doba, dakle prije diktatora, bili drugo najveće tržište Azije, tako da ni tu nisu stvari toliko crno-bijele.

Getty Images

Iza toga, dakako, bila je 'kvaka'. Filipini su se zaduživali do iznemoglosti i postalo je očito da tako neće ići u nedogled. Kad su se počele osjećati prve posljedice prezaduženosti, krenuli su i socijalni nemiri, bombaški napadi, a Marcos je iskoristio priliku, pa je 1972. proglasio izvanredno stanje. To mu je omogućilo da se – unatoč ustavu države koje propisuje da predsjednik može biti na vlasti dva mandata – nesmetano zadrži na vlasti.

Omogućilo mu je to još jednu stvar, a ta je da se sa svim protivnicima obračunava izvan svih institucija. Imao je povoljnu okolnost da je u razdoblju hladnog rata iz svakog kuta, barem što se Amerikanaca tiče, prijetila 'crvena prijetnja', pa je unatoč svim demokratskim deficitima Filipina bio 'manje zlo'.

O kakvim je razmjerima riječ? Redimo, Amnesty International je procjenio da je za njegovog vremena zatvoreno 70 tisuća ljudi, od kojih je 34 tisuća – dakle, skoro svaki drugi – prošao neki oblik mučenja, a dokumentirana su i 3,240 ubojstava.

Jedno od tih ubojstava ipak je prelilo čašu. Riječ je bila o tada najpopularnijem opozicijskom političaru Benignu Aquinou. Aquinu je, nakon što je bio na liječenju u inozemstvu, dopustio povratak na Filipine, gdje ga je – po notornom diktatorskom običaju – dao likvidirati. No, kako je hladni rat popuštao, a podrška Marcosu jenjavala, pod inozemnim pritiskom Marcos raspisuje izbore na kojima mu je glavna protukandidatkinja bila Aquinova udovica Corazon.

Getty Images

Marcos je službeno dobio izbore, i to tijesno, ali su građanski prosvjedi otišli predaleko, pa je u dva američka aviona prebjegao na Havaje. U jednom su bili članovi obitelji, u drugom njihov imetak oko kojeg će se on – kasnije i njegova obitelj – još dugo boriti s obzirom da mu je carinska služba zaplijenila i zamrznula imovinu.

No, to je ionako bio samo manji dio obiteljske imovine. Razmjeri krađe obitelji Marcos bili su takvi da je te 1986. uspio završiti u Guinessovoj knjizi rekorda kao 'najveći pljačkaš' među vladarima. Nove filipinske vlasti izračunale su da su Marcosi 'zamračili' između 5 i 10 milijardi dolara, a osim toga mogli su uživati i u imovini svojih prijatelja: vila u Honoluluu, u kojoj su živjeli nakon egzila, bila je 'poklon prijatelja'.

Njegova supruga Imelda – zvali su je "čelična leptirica" – bila je posebno na glasu po svom rastrošnom i ekstravagantnom načinu života što je do razmjera groteske karikirala tako da je danas na Filipinima turistička atrakcija muzej njezinih cipela!?

Getty Images

Kako je Ferdinand nakon samo tri godine zbog bolesti umro u egzilu, upravo je Imelda postala najveći borac za njegovo (političko) naslijeđe. Uspjela se vratiti na Filipine – to jest, vlasti su joj dopustile – i postala zastupnicom u parlamentu, a na svoje su došli kad je novi predsjednik postatao Rodrigo Duterte koji je njezinom suprugu – nakon više od dva i pol desetljeća – dopustio sahranu uz sve počasti.

Tako je ova priča o obiteljskim zločinima završila bez ikakve kazne, tek kao jedna od tamnijih epizoda ionako mračne povijesti Filipina.

kult(ne) ličnosti

Filipini

Ferdinand Marcos

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter