Željko i Kata iz Varaždina

'Bio sam alkoholičar, izliječio sam se, zatim su mi umrla dva sina, ali nisam se vratio alkoholu. Danas supruga i ja proizvodimo svoje vino'


Valerija Bebek
09.12.2018.21:00
'Bio sam alkoholičar, izliječio sam se, zatim su mi umrla dva sina, ali nisam se vratio alkoholu. Danas supruga i ja proizvodimo svoje vino'
Zeljko Puhovski / CROPIX

sažeto

Bračni par koji je prevladao najteže životne nedaće i alkoholizam podijelio je svoju životnu priču za 100posto


Valerija Bebek
09.12.2018.21:00

Bute si kaj spili? Meni ne smeta, s osmjehom od uha do uha pita nas Željko Vajdić (61) u svom domu u Varaždinu. Posjetili smo ga kako bi napravili priču o njegovom uspješnom liječenju od alkohola. "Imam vam vinograd i klet, radim svoje vino, ali sve sam prodao", nastavlja on, dok njegova supruga Kata iz smočnice vadi bocu po bocu. Imaju vina, 'loze', likera. "Sve smo prodali", ponosna je Kata (61). Željko je pio od mladosti, apstinira od 2006. kad je bio i na liječenju.

Još uvijek traje Mjesec borbe protiv ovisnosti koji se održava od 15. studenog do 15. prosinca, a Željkova i Katina Udruga apstinenata Hrabrost dosta je aktivna po pitanju promicanja trijeznog života u svojoj Varaždinskoj županiji. Ti su ljudi iz udruge odigrali veliku ulogu u tome da Željko i Kata danas pričaju sretnu priču.

Nastradao je u ratu i mlad otišao u mirovinu, uglavnom je tada počeo više piti. "Društvo i kafići, od jednog do drugog. Tu imam blizu jedan kafić, a malo dalje je jedan drugi. Tu se pilo, uglavnom sam pio pivo, a ponekad žestinu. Ako sam ostao bez novaca dao mi je ovako, na kredu. Primijetio sam par puta prevaru, više sam platio nego što smo popili, ali nisam se bunio. Znao sam da će opet biti tako", ispričao je Željko dok sjedi za stolom u svojoj kuhinji.

Zeljko Puhovski / CROPIX

Kata preko puta njega samo kima glavom i priča svoju verziju tog razdoblja. Bivša konfekcionarka radila je uvijek jutarnju smjenu. Odlazila bi na posao u pola šest.

Kad bih došla doma nekad sam ga našla da spava, nekad ga nisam uopće našla pa je došao navečer. To vam je bila katastrofa. On je imao jako puno prijatelja koji su ga iskorištavali radi financija i plaćanja alkohola, kazala je Kata.

Prekretnica je bila kada je ženi 'pukao film' i prijavila ga je policiji. Bio bi pijan i dosadan, kaže, pričao bi cijelu noć. U dva navrata pozvala je policiju i oba puta bio je u pritvoru, drugi put sutkinja mu je odredila obavezno liječenje od alkohola. Vozačka dozvola mu je 'visila' i nije puno premišljao odlučio se prijaviti u Varaždinsku bolnicu. "Bila je gužva, a on nije bio kritičan slučaj pa je čekao tri mjeseca", kaže Kata.

"Prvi dan kad sam došao nisam ni znao da sam bio, davali su mi neke lude injekcije, bunio sam se, bio sam kao drogiran. To je sad zabranjeno. A dani izgledaju tako da nakon što se ustaneš od devet do 11 imate grupnu terapiju, to je viša sestra Monika držala predavanja, o alkoholu, obitelji... Bilo vam je to jedno te isto, tema se iscrpi jer u bolnici ste tri tjedna. Nakon toga imali smo različite zadatke, vani smo čistili, netko bi radio figurice, da to kasnije prodaju."

Nije mi bilo teško, da mi je falio alkohol. Bilo je onih koji su pili, skrivali su piće u kotlić - i pronašli su im. Znate ima toga i dan danas u bolnici, prisjeća se Željko

Nastavlja opisivati nelogičnosti kako se 100 metara od bolnice nalazi jedan kafić, a tek malo dalje i drugi.

Kazao je i da su neki hospitalizirani na odvikavanju od alkohola znali bježati u kafiće, zatim bi ih osoblje bolnice povremeno lovilo. Tih tri tjedna prošlo mu je jednolično i oko 20. lipnja pušten je doma. Bio je svježi apstinent, kada je njihovu obitelj pogodila najgora moguća nesreća. Smrt djeteta, njihov sin umro je 11. srpnja. Točnije, njihov prvi sin, umro je tada, ni tri tjedna nakon što je Željko izašao iz bolnice.

Zeljko Puhovski / CROPIX

"Najgore je bilo i za njega i za mene, jako sam bila u strahu kada je prvi sin umro. Bojala sam se da ne poklekne od tog šoka. Odmah su došli prijatelji iz udruge, ali su isto tako bili skeptični što će se s njim dogoditi", drhtavim glasom priča Kata, nakon što me zamolila da je ne pitam detalje smrti njihova dva sina. Imali su troje djece, sada im je ostala samo kćer.

"Bilo je to grdo. Došli su ovi iz udruge. Kako se to pročulo po Varaždinu, neki su znali prije nego ja. Mene je policija tražila po noći, bio sam na ribolovu. Nisam saznao sve dok me rođak nije pričekao kod mosta i rekao što je bilo. Prijatelji iz udruge (tada su bili članovi druge) stvarno su došli vidjeti što bude. Nisu vjerovali, bio sam friški, ali nisam pokleknuo. Za četiri godine mi se opet to dogodilo, isti slučaj", priča Željko o situacijama kada su Kata i on ostali bez oba sina.

"On je toliko bio hrabar da je prebrodio tu krizu, tu traumu i prvi put i drugi put. Fala Bogu, držali smo se skupa, ja sam više psihički pala, on mi je davao podršku. Tražila sam pomoć liječnika, ne znam kako je uspio sa mnom to prebroditi", naizmjence govori Kata.

"Nevjerojatno, znao sam ako unesem i jednu čašu da je gotovo. Mene više niti Bog ne bi zaustavio. Ja bih riskirao sve, ali kaj bu ona ostala sama? Kaj bu, nekako smo mi to uspjeli. Dan danas se čude - kako? Mene kad pitaju ne možeš to objasniti ", nadovezuje se Željko.

"Zato velim, svi ovi koji odu u recidiv, ne može mi nitko reći kriva im je svekrva, svekar, muž, stric, pao sam u depresiju i krenuo natrag piti. Nema veće depresije nego kad izgubiš djecu. Ni mame, ni tate, ni rođaka nego kad izgubiš vlastito, svoje dijete...", kaže Kata.

Zeljko Puhovski / CROPIX

Zeljko Puhovski / CROPIX

Željko govori da je on čovjek od riječi, ono što obeća to i izvrši, zato ne voli kada ga netko zariba, a ima ih puno koji su mu upravo to napravili. Od posuđivanja novca do toga da je bio jamac za kredite. "Otkako sam prestao piti, evo sad sam treći novi auto kupio, prije sam imao neke polovne stare", stavlja u perspektivu Željko, koliko je alkohol skup sport. Kata se nadovezuje da su uspjeli obnoviti i klet na Goricama, gdje proizvode vino.

Jako su se zbližili s članovima udruge, s njima su zbog nepravde koju su doživjeli u staroj udruzi, 2016. pokrenuli novu - Udrugu apstinenata Hrabrost - hrabrost jer javno govore o tome što su prošli. "Kad kažeš da si bivši alkoholičar, da si u udruzi, grupi, klubu, svi bježe od tebe", opisuje Željko.

"Jednostavno se ne može skinuti ta stigma s tih ljudi, ima tu i žena, jednostavno su stigmatizirani, čim se kaže da su liječeni alkoholičari. Mi smo takav narod očito, umjesto da ga pohvališ, potičeš da nastavi, tu je suprotno", kaže Kata.

Pohvale i shvaćanje Željko nije dobio ni od svojih starih 'pajdaša' koji su ga sada vidjeli trijeznog, lucidnog i također spremnog za druženje. Doživio je to da ga je prijatelj odbio častiti jer je naručio kavu i sok.

"Jednog sam pozvao da dođe kod mene doma, da imam vina. Kad sam mu rekao da ja neću piti kazao je da onda nema što razgovarati sa mnom. Sada se zaobilazimo".

Zeljko Puhovski / CROPIX

Nekima je ispričao svoju istinu, o liječenju, o udruzi, za koju je uvjet da prođu liječenje, o tome ne žele ni čuti. "Ja ne znam tko je koga uspio nagovoriti da ide na liječenje, mi smo takvi ljudi. U bolnici većinom završe tako da ga pošalje familija, ili sud - kako sam ja došao, ili zbog posla. Rijetko idem u kafić, što ću sam tamo, a nemam se s kime porazgovarati. Razgovor kakav mi vodimo u klubu, to neće nitko, to nije samo o alkoholu, tu je i šala i ako treba pomoći", kaže Željko.

I Kata je aktivna u udruzi, kao uglavnom i sve supruge ili članovi obitelji. Kaže ne zna kakav bi bio interes onim suprugama koje ne podrže svoje muževe. Ljudima na liječenju treba velika podrška. "Po prirodi sam više pričljiva, ispočetka sam mu bila možda i dosadna, ali puno smo razgovarali, pričali, kamo god je htio išli smo zajedno.

Možda mi taj dan nije bilo po volji, ali nisam mu to pokazala. Zato supruge većinom dolaze u udrugu, družimo se skupa, na izlete idemo, sad imamo i duhovnu obnovu, a kasnije i završnu feštu, bit će kolača, odojak, živa muzika", opisuje Kata.

"Uz ljude iz udruge, družim se s prijateljima na Dravi, ribiči moji, većina njih ni ne pije ni ne puši, baš kao i u udruzi. A stare pajdaše vidim, mnogi su se rastali, mnogi me pitaju da im dam nešto. A dam im, ali od starih prijatelja nemam nikog. Danas sam zadovoljan kako provodim dane, zajedno smo nas dvoje, družimo se, izdržali smo što nitko ne bi", priča Željko.

"Netko bi priču o svojoj ljubavi umotao u celofan i koristio velike riječi, ja kažem tako kako je. Da je bilo svakako bilo je, ali na kraju smo sve izdržali i ostali zajedno", zaključila je Kata.

Zeljko Puhovski / CROPIX

Varaždin

alkoholizam

Udruga hrabrost

Željko i Kata Vajdić

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter