SERIJAL LOKALNI ŠERIFI

'Bio sam 'šerif' i Ivici Račanu, a njegovu sliku i danas držim u uredu. Bio je pravi nacionalni lider, za razliku od Bere koji ne zna voditi ni stranku'


Daniel Radman
23.02.2019.11:00
'Bio sam 'šerif' i Ivici Račanu, a njegovu sliku i danas držim u uredu. Bio je pravi nacionalni lider, za razliku od Bere koji ne zna voditi ni stranku'
Goran Mehkek / CROPIX

sažeto

'Kamanje je moj najveći uspjeh, danas izgleda ljepše, posloženije i organiziranije nego što je bilo prije mene. No, bez ljudi ne bi bilo ništa. Možete imati karizmu Aleksandra Velikog, ali sa šačicom nezainteresiranih ne možete napraviti – ništa', kaže načelnik Damir Mateljan


Daniel Radman
23.02.2019.11:00

Mala općina Kamanje, smještena pored slovenske granice u Karlovačkoj županiji, broji svega 15-ak kilometara kvadratnih i nekih 1.200 stanovnika, a izdvojila se kao neovisna cjelina iz nešto većeg Žakanja 2004. godine. Od tada joj je jedini načelnik Damir Mateljan, diplomirani povjesničar koji je desetgodišnje iskustvo u školi zamijenio prvo s načelničkim poslom, a evo danas je i saborski zastupnik SDP-a.

Kao načelnik, jedan od najvećih komplimenata dobio je od Ivice Račana. Kako je Račan boravio dosta boravio u Kamanju, imao je tamo kuću za odmor,  bio je upoznat s lokalnim prilikama, pa je u jednom navratu – nakon što je općina postala najuspješnija u Europi po povlačenju sredstava iz EU fondova - izjavio kako bi se cijela Hrvatska mogla ugledati na njih. No, počeci nisu bili kao iz snova...

Nismo imali ni za kilometar nogostupa

Admir Buljubasic / CROPIX

'Kad smo se izdvojili, imali smo za današnje prilike smiješnih 600.000 kuna izvornog proračuna. Danas smo, s jednakim brojem stanovnika, na nekih tri, tri i pol milijuna kuna, a s europskim i nacionalnim fondovima to zna doći i do 20 milijuna kuna. Je li bila hrabrost ili ludost što smo se izdvojili s tako malo novca? Pa istina je da to nije dovoljno za išta ozbiljno, ma ni kilometar nogostupa, ali to je bilo 600.000 kuna više nego što smo imali prije toga. Dok smo bili dio općine Žakanje nije nam stizalo – ništa', kaže nam Mateljan.

No, brzo su oni doskočili kako poboljšati lokalni budžet. Već tri godine poslije postali su općina s najviše novca od predpristupnih europskih fondova po glavi stanovnika, a iako bi se većina načelnika s tim onako nekritičkih pohvalila, Mateljan kaže da im je to bila – lekcija.

'Nikad si to više ne bi priuštili. Provodili smo tada projekte vrijedne nekih dva milijuna eura, a proračun nam je bio oko 100.000 eura. Daleko od toga da smo bili kapacitirani za tako nešto, ali tu smo naučili priču o EU-fondovima, po onoj 'što te ne ubije, to te ojača'. Treba s time biti oprezan, bez obzira koliko vam se novca nudi vi morate operativo raspolagati s onoliko koliko možete opravdati, odnosno raditi projekte koji su dugoročno održivi.'

Ukoliko je ovo zvučao kao politički odgovor, slijedi i pojašnjenje.

'Imate i danas primjere općina koji povlače velika sredstva, što preko europskih, što preko nacionalnih fondova, što preko kredita. Napravili su odličnu infrastrukturu, lijepu rasvjetu, igrališta, no kroz nekoliko godina to neće imati tko održavati. Sve treba kapacitirati na način da se planira što je moguće, a što nije. Recimo, mi smo se natjecali za sredstva za gradnju vrtića i dobili bespovratnih 2,2 milijuna kuna, ali ne gradimo posebnu, već preuređujemo i dograđujemo postojeću zgradu vatrogasnog doma u kojem su već smješteni vatrogasci i Dom kulture. Kad projekt bude gotov općina nema namjeru osnovati vlastitu ustanovu, već ćemo u javno privatnom partnerstvu osmisliti održivi način čuvanja djece, odnosno predškolskog odgoja. Općina će prostor dati povoljno u najam, a privatni partner će u potpunosti preuzeti hladni pogon, koji uključuje i režije, s tim da će općina, kao što je to i oduvijek radila, sufinancirati 60 posto tržišne cijene roditeljima. To je daleko racionalnije nego da smo uložili milijune u izgradnju vrtića, osnovali ustanovu i potom svake godine gomilali troškove', veli.

Svaka druga kuća ima neki obrt

Damir Mateljan / privatna arhiva

Ako se pitate kako Kamanje s tako malim brojem stanovnika mogu opstati, odgovor je u tome da imaju impresivnu stopu zaposlenosti, pa od Mateljana nećete čuti onu 'vječnu jadikovku' kako treba privući investitore.

'Još kad smo se izdvojili imali smo oko 400-500 radnih mjesta, i to direktno u proizvodnji, dakle tu ne računam javne službe, školu, poštu... Naš kraj je obrtnički kraj, ljudi su poduzetni, vrijedni, svaka druga kuća ima neki obrt, dal' je to tekstil, metaloprerađivačka industrija, prijevozništvo, građevina... Dakle, čega god da se uhvate, poduzetni su i znaju što hoće. Meni kao načelniku je olakotna okolnost što imam ljude koji me guraju i znaju što je prioritet za zajednicu.'

Pitali smo ga i ono standardno pitanje, kako to da se odlučio baviti politikom.

'U SDP-u sam od 1997., a učlanio sam se jer nisam mogao podnijeti tu silnu pljačku u privatizaciji koja je bila toliko očita da je po meni bila stvar pristojnosti oduprijeti se tome i reći 'ima netko tko može drugačije'. Počeo sam u svojoj sredini, a eto zbog onoga što sam tamo napravio tu sam sad gdje jesam.'

Kao svoj najveći politički uspjeh nije istaknuo neki projekt ili činjenicu da je došao do saborske fotelje, već je kao iz topa ispalio da mu je na prvom mjestu Kamanje samo.

'Kamanje je moj najveći uspjeh. To je mjesto u kojem živim i u kojem želim ostati, 'očajni' sam lokalpatriot, a ma koliko to može zvučati neskromno, moj najveći uspjeh je što je Kamanje danas izgleda ljepše, posloženije i organiziranije u svakom smislu nego što je bilo prije nego što smo postali općina, a ja načelnik. No, ono što je najvrijednije u općini, nije fraza, sami su ljudi. Možete vi imati karizmu Aleksandra Velikog, ali vi sa šačicom nezainteresiranih ljudi ne možete napraviti – ništa! To inače i je velik problem ruralnih sredina. Infrastruktura je manji problem od toga da nedostaju kvalitetni ljudi jer država nije pronašla kvalitetan način da ih tu zadrži. Nije to od jučer, već još od 70-ih. Slovenija mi je pod nosom, pa vidim kako su oni to riješili. Tamo nije nikakvo čudo da na 500 metara nadmorske visine imate selo sa kompletnom infrastrukturom, obrtima, i nekom tvornicom u blizini radi koje su ljudi i mogli ostati. Ali nije da je to njima odjednom palo na pamet, oni to strateški rade još od 60-ih.'

U Kamanju ne vičemo, niti se svađamo, niti gledamo u tuđi tanjur i dvorište

Damir Mateljan / privatna arhiva

Inače, Kamanje nije imalo toliko problema s iseljavanjem, otkako su postali općina zadržali su broj stanovnika. Najpoznatiji stanovnik, kao 'vikendaš', bio je bivši premijer Ivica Račan. Mateljena smo zamoli i za njegov komentar onog spomenutog citata da se 'Hrvatska može ugledati na Kamanje'.

'Malo je pretjerao, ma imate i danas u Hrvatskoj dosta malih sredina koje se mogu smatrati uzornim, imate isto tako i odličnih načelnika bez kojih te sredine ne bi ostvarile napredak koji imaju. Nije Kamanje jedino, samo što je Račan bio emotivno vezan. Ovdje mu je bilo lijepo, oni koji ga poznaju kažu da mu je pasala pitomost sredine i ljudi. Mi ovdje ne vičemo, niti se svađamo, niti gledamo u tuđi tanjur i dvorište.'

Iako se s Račanom nije privatno družio, Mateljanu su ostala pozitivna sjećanja na bivšeg stranačkog šefa.

'Pošto nismo generacija, a i ne igram društvene igre poput bele, nismo se privatno družili, ali naravno da smo imali kontakt – on je ovdje boravio, a meni je bio predsjednik stranke. No, možda i bolje da nismo bili privatni znanci, ovako sam ga više doživljavao kroz prizmu političara od kojeg sam mogao dobiti savjet nego osobnog prijatelja. Kad uđete u ured nekog načelnika, uz državni grb koji je obvezan, obično imate sliku Tuđmana i raspelo. U mom uredu, od svih 'likova u ljudskom obliku', samo je slika Račana, upravo zbog toga jer je imao osobnu skromnost i nacionalnu ambiciju, bio je pravi državni lider i prava je šteta za ovu zemlju što je prerano otišao.'

U današnjem SDP-u se sve gura pod tepih

Robert Fajt / CROPIX

S obzirom da je Mateljan danas jedan od većih oponenata aktualnog SDP-ovog predsjednika Davora Bernardića, pitali smo ga i je li razlog tomu što se sjeća kako je bilo s Račanom.

'Nema to veze s osobnošću, to je druga priča. Mi imamo krizu vodstva, već dugo vremena guramo neke stvari pod tepih i onda se spotičemo na tu nakupinu pod tepihom i lupamo nosom u pod umjesto da napokon počistimo i nađemo novo vodstvo. Još uvijek u SDP-u postolje ljudi koji mogu i koji znaju kako se vodi politika kakva je ovoj zemlji potrebna. Dakle, treba nam više odgovornosti prema građanima i manje taštine, ali to je lako reći, a teže izvesti, pa sumnjam da će to u dogledno vrijeme biti riješeno.'

Za kraj, kao povjesničara, morali smo ga pitati o nedavnom istupu predsjednice, koja je – kako je rekla – shvatila da 'Za dom spremni ipak nije povijesni pozdrav'.

'Samo se pitam je li to njezin konačni odgovor ili će još jednom koristiti opciju 'Joker zovi', kratko je odgovorio.

Lokalni šerifi

Damir Mateljan

Kamanje

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter