DEVET godina od Misterioznog nestanka Martine Horvat

Bivši šef ekipe za očevide koji je riješio 300 slučajeva nestalih, pronašao čovjeka za kojim se tragalo 60 godina priča o ovom i dalje tajanstvenom slučaju


Matej Devčić
19.03.2019.19:00
Bivši šef ekipe za očevide koji je riješio 300 slučajeva nestalih, pronašao čovjeka za kojim se tragalo 60 godina priča o ovom i dalje tajanstvenom slučaju
Damir Glibusic/CROPIX

Matej Devčić
19.03.2019.19:00

Nestanak Martine Horvat čiji se trag gubi 13. ožujka 2010. godine do današnjeg dana obavijen je velom tajni. Okolnosti njenog nestanka u ovih devet godina nikada nisu do kraja razjašnjene, a njena obitelj od početka istrage tvrdi da je policija od slučaja dignula ruke.

U trenutku nestanka PR agentica i bivša manekenka Martina imala je 28 godina. Iz svog stana na zagrebačkom Laništu te 2010. nestala je oko 19:30 sati, a sa sobom je ponijela putovnicu, laptop i stick za mobilni internet.

Njezin dečko Saša Leskovčanin, pirotehničar i pripadnik HV-a, o Martininom nestanku prvo je obavijesti njenog brata Borisa Horvata koji je sve prijavio policiji i medijima. Kako je tvrdio, Martina mu je na dan nestanka rekla kako ide van s prijateljicom.

Damir Glibusic/CROPIX

Prije nestanka se sredila i otišla iz stana

Leskovčanin je 16. ožujka vukovarskoj policiji prijavio nestanak, a postao je sumnjiv jer je on posljednji vidio djevojku živu. Na razgovor u policijsku postaju Leskovčanin dolazi 19. ožujka te je tamo zadržan dva dana, a potom prebačen u Psihijatrijsku bolnicu Vrapče jer je prijetio samoubojstvom.

Policija je zbog slučaja pretražila i njegovo imanje, no kako protiv njega nisu imali dokaza, ubrzo su ga pustili na slobodu. Leskovčanin je iza sebe imao jedan brak i dvoje malodobne djece, a s Martinom je živio dvije godine. S Martinom se upoznao upravo na Laništu u kafiću Lana, a njihova veza je od početka bila turbulentna.

Ništa joj nažao nije učinio, tvrdio je tijekom svojih istupa u medijima. Opisujući za Nacional dan kada je nestala, Leskovčanin je kazao da se te večeri sredila i otišla van stana. Pitao ju je treba li joj auto, a ona mu je rekla kako će po nju doći prijateljica.

Počino samoubojstvo uz Martininu sliku

Iduće jutro Martine nije bilo u stanu, a ubrzo je shvatio da je ona otišla. U prvi tren to ga nije pretjerano zabrinjavalo. Kako je kazao, znala je i ranije nekuda otići i ne javljati mu se, no umjesto s njim komunicirala je s prijateljima pa se nije brinuo.

Dva mjeseca nakon njenog nestanka, u zapuštenoj baraci na imanju u Donjem Stupniku pokraj Zagreba, Leskovčanina bivša žena pronašla je njegovo beživotno tijelo.

CROPIX

"Puno vas volim. Sve što imam ostavljam vama. Ne mogu više živjeti na ovakvom dnu", napisao je Leskovčanin u oproštajnom pismu svojoj djeci, a uz njega je pronađena i Martinina slika na kojoj je pisalo "zauvijek".

Koristila se mobitelom koji je pripadao Ivi Pukaniću

O okolnostima Martinina nestanka opsežno je govorio i njen posljednji poslodavac, producent kazališnih predstava, koncerata i kulturnih događanja Duško Srijemac.

U razgovoru za Nacional 2010. godine opisao je svoju povezanost s Martinom. Upoznali su se u veljači 2009. godine na Facebooku preko kojeg mu se javila i tražila da budu prijatelji. Od njega je trebala pomoć oko posla, a nakon što se našao s njom odlučio joj je ponuditi da bude njegova vanjska suradnica. No, prvi problemi na površinu su počeli isplivavati vrlo brzo.

Martina je brzo trošila bon za mobitel pa joj je Srijemac dao mobitel na svoju tvrtku i rekao joj da će imati plaćenih 300 kuna, a svaki trošak iznad te cifre snosit će sama.

Martina se, između ostalog, služila i mobitelom koji je prije nje koristio ubijenik vlasnik Nacionala Ivo Pukanić, a do njega je došla upravo preko Srijemca koji je s Pukanićem bio prijatelj.

"Jednom zgodom, dok smo sjedili negdje na kavi spomenuo sam, uzgred, da se mojoj suradnici Martini raspao telefon i da trebam za nju novi aparat.

Ivo je odmah reagirao i rekao da ima u svojem uredu neku Nokiju, koju je dobio gotovo besplatno kao HT-ov poslovni korisnik", kazao je Srijemac i dodao da je Pukanić taj mobitel jedno vrijeme koristio pa ga je dao njemu.

Tvrdila da ju je dečko izudarao

Kako je vrijeme prolazilo, ispričao je Srijemac, Martina je sve češće od njega tražila financijsku pomoć, a on joj je znao davati od 200 do 1500 kuna te bi s njom dogovorio da sve to odradi. "Govorila je da joj to treba za hranu, režije, jer nije imala stalni izvor prihoda. Njoj je bilo dovoljno da je imala za kutiju cigareta i za kavu, njoj je sto kuna bilo bogatstvo", kazao je Srijemac za Nacional.

Vjekoslav Skledar/CROPIX

U godinu dana koliko su surađivali, Srijemac je upoznao i njenog dečka Sašu te je saznao da u njihovoj vezi postoje problemi. Kazao je da mu je jednom ispričala kako ju je Saša izudarao te da mu je pokazala modrice i natečeno oko. Idući put kada se vidio s Martinom, ona se pred njim pojavila s longetom na ruci i slomljenog prsta. Tada joj je isto posudio novac.

Predzadnji put vidio ju je vidio 21. siječnja za vrijeme baleta "Labuđe jezero na ledu" gdje je ona radila na akreditacijama novinara i kao prevoditeljica, a tri dana kasnije od nje dobiva mail u kojem ga je tražila 1000 eura kako bi kupila vešmašinu, hranu i platila račune uz tvrdnju kako će sve to odraditi kako treba.

Srijemac joj je u odgovoru naveo sve njene troškove i posudbe, naveo da joj oprašta dugove te da će joj dati još 100 eura da si kupi novu karticu za mobitel.

Kada je pročitao da je nestala, javio se policiji

Martina nakon toga putuje u Vukovar, a sa Srijemcom se zadnji put susrela u kavani Lisinski, osam dana prije nestanka. Tada muje rekla da je našla grob svog oca, vukovarskog branitelja koji je nestao 1991. godine, nakon što je odveden u skladište Veleprometa, te da je našla njegovog ubojicu koji živi u Srbiji.

Srijemac joj je kazao da se u to ne upušta sama, a uskoro mu je došao i njezin račun za mobitel za veljaču, te je na njemu bilo tek 42 kuna troškova u Hrvatskoj i oko 7400 kuna prometa u inozemstvu.

Tada joj je poslao mail da se moraju vidjeti kako bi mobitel prebacio na nju, no ona mu se nije javljala. Kada je pročitao da je nestala, javio se policiji u želji da pomogne. Smatrao je kako policija na slučaju radi ozbiljno.

Ronald Gorsic/CROPIX

U priču oko nestanka upao i bivši francuski nogometni reprezentativac

Ispitano je oko 150 osoba, policija je imala hrpu materijala vezanih uz slučaj, a račun od mobitela iz veljače koji je Srijemac pokazao policiji nije začudio nadležne organe jer su imali ispis kontakata koje su, kako je kazao Srijemac, obradili.

U čitavoj priči oko njenog nestanka u fokus je došao i bivši francuski nogometni reprezentativac Frank Leboeuf. Da ju je poznavao, vidjelo se na njenom Facebook profilu, na kojem su nakon nestanka ostavljene mnoge poruke, između ostalog, i Leboeufa koji je na profilu napisao: "Hej dušo! Gdje si? Tako sam zabrinut! Nedostaješ mi!"

Leboeufa je navodno upoznala u Francuskoj preko prijatelja koji je u tamo radio kao PR za jedan nogometni klub. Bivšeg francuskog reprezentativca je navodno posjećivala u Francuskoj te se naklapalo kako su u vezi, a Francuz je navodno trebao doći u Split, a kasnije su planirali živjeti u Parizu.

"Ako se puno radi, onda se u većini slučajeva sve riješi"

O slučaju nestalih pričali smo s bivšim policajcem i šefom ekipe za očevide Policijske uprave zagrebačke, novinarom i publicistom Brankom Lazarevićem koji se već godinama bavi tematikom nestalih.

Potragama se bavi otkako je otišao u mirovinu, a tijekom svoje karijere spojio je oko 300 osoba, za neke su i čak njihovi najbliži mislili da su mrtvi. Nedavno je na Facebooku pokrenuo i grupu pod nazivom "Lazine potrage".

Goran Mehkek / Cropix

Kaže kako se svakoga može naći ako se radi po pravilima. "Ako se puno radi, ako postoji plan rada i ako se radi po pravilima onda se u većini slučajeva sve riješi. Pouzdano znam da policija na takvim slučajevima radi godinu dana, a sve što prijeđe u iduću godinu, to više nitko ne radi. Policija sada ne radi ništa što se dogodilo u 2018. i za te slučajeve više nitko ništa ne pita", tvrdi Lazarević.

Pronašao čovjeka za kojim se tragalo 60 godina

U slučajevima nestalih koriste se sve metode, objašnjava Lazarević prisjećajući se jednog slučaja kada je tražio mrtvog čovjeka i kada su mu kolege govorili da je napravio tri krivična djela da bi riješio jednim.

Na pitanje o rasponima dugotrajnih potraga za nestalima, Lazarević opisuje slučaj u Rijeci kada je pronašao čovjeka za kojim je sestra tragala 60 godina nakon što su ga roditelji kao jednogodišnjaka dali na posvajanje.

"Taj dječačić imao je 6 mjeseci kada je nestao u Zagorju. 60 godina se vodio kao nestala osoba. Njegovu majku ubio je nekakav tip u Zagorju. Dijete je preuzeo ujak te je neko vrijeme bio kod njega.

Kako je ujak izgleda bio oficir JNA, dječačić je završio u rukama talijanske obitelji u kojoj je suprug također bio oficir u vojsci. Ta obitelj koja je živjela u Rijeci, nije imala djece tako da je dječačić cijelo vrijeme bio kod njih. Nakon što su umrli, on je ostao sam u kući u kojoj su živjeli.

"Nekako sam nanjušio da bi mogao biti u Rijeci"

Čini mi se da je ujak znao kome je dao malog, ali to nije htio reći, pa sam ja oblijetao oko njega i razgovarao s njim, čuda radio dok to nismo nekako sredili.

Zagorčić, kako ga zovem, je imao i sestru koja je nešto starija od njega, a njeni sinovi odlučili su ga potražiti. Kako sam radio na tom slučaju i pisao o njemu u Areni, priča je došla u javnost, a kako sam našao Zagorčića?

Pa to su male tajne velikih majstora. Kako se dogodio taj klik i kako sam ga našao to nikada neću otkriti jer nisam nikome rekao kako rješavam slučajeve.

Nekako sam nanjušio da bi on mogao biti u Rijeci. Otišao sam tamo nekoliko puta, radio provjere. Znam dosta ljudi, policajce koje sam zivkao i kontaktirao kako bi došao do Zagorčića. Kada sam ga pronašao, otišli smo u njegovo rodno mjesto njegovoj sestri. Taj susret je bio pravo veselje", prisjeća se Lazarević.

Spojio dvije sestre 

Koji mu je onda slučaj bio najteži, pitam ga, a on odgovara kako je svaki težak na svoj način. No, jedan mu se posebno urezao u pamćenje. Taj spada u one najdraže koje je riješio. "Najdraže ti je kad nađeš nekoga i maltane ga izvadiš iz zemlje", tvrdi.

"Radi se o dvije sestre iz Zagreba. Naime, one su živjele u Zagrebu na Maksimirskoj, a nakon što je obitelj udomila mlađu sestru u Slavonski Brod, starijoj su kazali da joj je sestra mrtva i da ju je zgazio autobus.

Mlađa sestra je odrasla u Slavonskom Brodu, tamo zasnovala obitelj, a onda mi se javila pismom jer je željela pronaći svoju stariju sestru do koje sam uspio doći.

Goran Mehkek/CROPIX

Radila je kao konobarica u kafiću van Zagreba, pa sam joj odlučio dovesti mlađu sestru. Došao sam u taj kafić, kazao gospođi da sam novinar i da je trebam vezano uz njenu sestru. Odmah je počela plakati i rekla mi je 'što ćete pisati o njoj kada je mrtva'.

"I danas patim zbog slučajeva koje nisam riješio"

Rekao sam joj 'stara moja, nije ti ona mrtva'. Dao sam joj pismo od mlađe sestre i ona je opet briznula u plač. Šminka joj se razmazala, emocije su je obuzele, pa sam joj rekao da je njena sestra u blizini i da je idemo vidjeti.

Jadna žena jedva je van izašla iz kafić. Nije mogla hodati od šoka, noge su joj se saplitale. Kada ju je ugledala to je bilo to. Grlile su se, ljubile, plakale, tko god je od naroda prolazio pored nas zastao je i plakao bez da uopće znaju što se događa. Na kraju sam zaplakao i ja", priča Lazarević.

Ipak, u moru slučajeva koje je riješio, bilo je i onih koji nije. "I danas patim zbog nekih koje nisam riješio. Žao mi je što nisam riješio slučaj Šibenčanke koja je bila udana za nekog Makedonca. On je nestao, a ona ga je tražila.

Ja sam ga na kraju i locirao i znam otprilike gdje živi, no kako se u to vrijeme sve raspadalo i nije bilo novaca, nikad nisam realizirao taj slučaj do kraja. To je bila ludnica od slučaja", zaključuje Lazarević.

nestali

Branko Lazarević

Martina Horvat

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter