Priča o Abhaziji, državi koja ne postoji

'Crnogroci s Kavkaza' imaju prekrasnu državu, ali bez Sočija i ruske putovnice su bespomoćni


100posto
23.07.2018.08:00
'Crnogroci s Kavkaza' imaju prekrasnu državu, ali bez Sočija i ruske putovnice su bespomoćni

sažeto

Anhaziju su imali priliku posjetiti i hrvatski navijači koji su bili u Sočiju, jer je granica udaljena tek pola sata - taksijem


100posto
23.07.2018.08:00

I danas, deset godina nakon što su proglasili nezavisnost, malo globalnog stanovništva, pa i Hrvata, zna za državicu koja se zove Abhazija. Možda zato što realno taj je teritorij međunarodno priznat kao dio Gruzije, no iz perspektive Ruse i lokalnih Abhaza, priča je sasvim drugačija...

Ta mala državica na obali Crnog mora s ukupnim stanovništvom nešto većim od našeg Splita (240.000) postoji realno još od 1993. godine, no na rusko priznanje dočekali su 2008. godine, a kada su se taj "vlak" još uključile i Nikaragva, Venezuela i Nauru, te Južna Osetija i Pridnjestrovlje.

"Moja Abhazija je jako lijepa, ali ljudi se masovno iseljavaju. Prije samo nekoliko godina tamo je živjelo oko 350.000 stanovnika, a sada ih je tamo ukupno oko 250.000", reći će Irina, recepcionerka u jednom od hotela u Sočiju.

Za nju ništa nije sporno, to je legitimna država, ona uredno ima sve papire, ali isto tako priznaje da bi bez ovih ruskih, teško igdje putovala. Zapravo, nikako.

Dolazak u Abhaziju, ako putujete iz Hrvatske, vjerojatno ćete najpovoljnije dobiti rutom Zagreb - Moskva, Moskva - Soči. A onda taksijem, sa šačicu rubalja, do "novokomponovane" države.

Dok svakodnevno mijenjamo lokacije u Sočiju, toj ruskoj verziji Monte Carla na obali Crnog mora, primjećujemo dosta registracija s potpisom Abhazije, a koja se od Sočija nalazi tek pedesetak kilometara. Ali tu su i brojne druge registracije, svih ovih "otrgnutih" državica a u kojima je većinsko rusko stanovništvo. Pa smo vidjeli i primjer auto-registracije Donječke Narodne Republike, samoproglašene republike na području Donječke oblasti u Ukrajini, a koja datira id 2014. godine.

Abhazi, "Crnogorci s Kavkaza", kako sam negdje pročitao, koriste upravo Soči kao svoju glavnu zračnu luku u svijet, a Rusija im je naravno - sve.

"Zašto bi neke države poželjele biti nezavisne. Bolje im je da se svi skupa držimo zajedno. Najveća pogreška bila je raspad Sovjetskog saveza. Da smo ostali svi skupa, ovakvih problema ne bi bilo", reći će jedna starija gospođa s kojom sam putovao u vlaku.

Kada sam joj rekao da sam iz Hrvatske, za nju je naravno upravo moja država "uzročno posljedična veza" raspada bivše Jugoslavije, ne zanimaju je niti priče o referendumu, niti tenkovi u Vukovaru...

"Sve je to propaganda", uvjerava me.

"Samo jake države, savezi, preživljavaju".

Viza se mora naručiti i tjednima unaprijed, navodno ima i odbijenica, a ulazi se samo sa ruske strane, dok je onaj dio granice prema Gruziji jednostavno - zatvoren.

U lokalnim abhazijskih restoranima u Sočiju ponuda je zapravo identična kao u gruzijskim - nude se nezaobilazni šalšik, juha boršč, a obavezno se mora isprobati - hačapuri. I ovdje radi Abhazi.

"Zašto bi netko uopće putovao tamo?", nasmijat će se.

Ako stranaca nema, zato su Rusi stalni gosti. Itekako vole obale Abhazije. Lijepe plaže, a boravak daleko jeftiniji od razvikanih resorta raštrkanih pedesetak kilometara oko Sočija. Sve je jeftinije, restorani, cuga, malobrojni hoteli...

Abhazija

newsletter

Prijavite se na Newsletter