praznik je, a radimo

Danas je dan oslobođenja od Todorića i Karamarka. Hrvati ga ne slave, premda bi se trebalo feštati sve do Dublina


Daniel Radman
09.05.2019.19:00
Danas je dan oslobođenja od Todorića i Karamarka. Hrvati ga ne slave, premda bi se trebalo feštati sve do Dublina
Ilustracija / Bozidar Vukicevic / CROPIX

sažeto

Da danas nismo u EU, to je posve izvjesno, predvodili bi nas euroskeptici, a to bi značilo i da bi dominirale takve vrijednost


Daniel Radman
09.05.2019.19:00

Dan Republike u bivšoj državi, čije ime danas mnogi ne žele ni spomenuti bio je - moraju i takvi to priznati - 'praznik i pol'. Na taj dan, a radi se o 29. studenog, nitko nije radio, a kad bi padao utorkom i četvrtkom praznikovalo bi se i po četiri dana. Slavlja, barem u kontinentalnom dijelu Hrvatske, i nije bilo jer je posla bilo napretek. Datum je u praksi bio rezerviran za kolinja, a onaj službeni dio proslave odrađivan je u školama, gdje su se prvašići polagali zakletvu Titu i primali se u pioniore.

Ništa bez zakuske

Damjan Tadic / CROPIX

Dobar dio onih koji se s grozom sjećaju Jugoslavije jednako gledaju i na Europsku uniju, a upravno danas se obilježava njezin dan - 'Dan Europe'. 'Tamnica naroda' je neki zajednički nazivnik ili, kako bi to rekao Daniel Srb, nekadašnji predsjednik HSP-a u doba kad su furali euroskepticizam, 'Unija je zamjena za Kominternu, a Bruxelles za Moskvu'. Zanimljivo, i Europska unija – kao Juga nekoć - svoj dan proslavlja (točnije, obilježava) uglavnom u školama, no za razliku od nekadašnjih ceremonija, sad je sve nepretenciozno, uglavnom se igraju razni kvizovi u kojima klinci pokazuju svoje znanje o Europskoj uniji. Samo oni inventivniji povežu to sa starim običajima, imali smo primjere da se u školama za Dan Europe pripremaju tradicionalna europska jela, pa da 'praznik' barem ne prođe bez zakuske.

Službeno, povod za proslavu je spomen na predstavljanje 'Schumanove deklaracije' - radi se o prijedlogu o formiranju 'Europske zajednice za ugljen i čelik', preteče današnjeg EU. Premda se to dogodilo davne 1950., kad smo mi u Hrvatskoj bili u posve drugom filmu, ne možemo baš poreći kako danas 9. svibnja nemamo razloga za slavlje, a da ne govorimo o onom momentu što žalimo danas nije neradni dan. Po onom starom pravilu, spojili bi sve do ponedjeljka...

Tko bi zamjenio 'briselskog birokrata'

CROPIX

No, da danas nismo u EU, to je posve izvjesno, predvodili bi nas euroskeptici, a to bi značilo i da bi dominirale takve vrijednosti. Ako se pitate o čemu je riječ, dovoljno se osvrnuti u susjedno dvorište. Srbija je i dalje u tom europskom predvorju, a kako im je najbolje oslikavaju prosvjedi građana koji već pola godina izlaze na ulice kako bi barem obuzdali vlast Aleksandra Vučića.

Politički gledano, i Hrvatska bi imala nekog svog Vučića. Posve je jasno da bi 'briselski Plenki' (kako mu tepaju euroskeptici), bio daleko od Markovog trga, kao što je jasno da bi umjesto 'anemičnog premijera' – pogotovo ako bi HDZ bio na vlasti, što ne bi bilo neko čudo - imali nekog populista koji bi oko sebe okupio sve ono što diše desnije od centra. Cinik bi dodao da je HDZ imao već jednog takvog prije Plenkovića, pa ostavimo mašti na slobodu ako zamislimo kako bi izgledala njegova Hrvatska.

Investicije jednake kao u Crnoj Gori

Goran Sebelic / CROPIX

Druga stvar europske perspektive je ona sigurnosna. 'Zamislite koliko bi stupanj rizika bio visok, u smislu konflikta, na ovom balkanskom trusnom i turbulentnom području da nismo punopravna članica?', upitao se svojedobno naš politolog Anđelko Milardović kad smo ga pitali što bi bilo od Hrvatske da su je euroskeptici nepovratno odvukli od Bruxellesa. Ovako, sve prijetnje i dobacivanja - primjerice srbijanskog ministra obrane Aleksandra Vulina – možemo uzeti s velikim odmakom. Hrvatska, kakva god da je, radi EU je dobila političku stabilnost koju bilo kakav euroskepticizam teško može nadomjestiti.

Kad je riječ o ekonomiji, nekog razloga za slavlje baš i nemamo, no opet, za utjehu bi se mogli usporediti s gorim. Odnosno, s onom Hrvatskom koja bi bila van europske unije. Kako bi ona izgledala iz perspektive investitora opisao je ekonomist Željko Lovrinčević: 'Jedino što bi ostalo jest interes za investicije na Jadranu, kakvih je bilo i u Crnoj Gori i prije nego je krenula u eurointegracije.' Sve drugo – standard građana, transparentnost poslovanja, cijena kapitala, investicije – bilo bi, ma koliko je to teško zamisliti, ispod današnje razine.

Državu s druge strane nitko ne bi silio da ne može poput pijanog milijardera upumpavati novac u brodogradilišta, pa bi slučaj 'Uljanik' bio interni problem kojim bi se onaj zamišljeni desni euroskeptik trebao baviti, a teško je zamisliti da bi se isti mogao suprotstaviti 'Gazdi' u čijem bi vlasništvu i dalje bio najveći hrvatski koncern.

U Irsku bi onako odlazili

Paun Paunovic / CROPIX

Kao zadnji adut da bi nešto u teoriji moglo biti bolje jest pitanje iseljavanja. Mnogi će onako pojednostaviti stvari i reći da ne bi bilo iseljavanja iz Hrvatske da nije slobode kretanja radnika unutar Europske unije. Ovako su naši ljudi napunili Irsku i Njemačku, odlaze u manjoj mjeri i druge zemlje, a da smo izvan, ako bi bili bez posla, barem bi svi ostali na okupu.

No, na žalost, i to je pojednostavljivanje situacije. 'Je li Hrvatska 60-ih godina prošlog stoljeća bila u Europskoj Uniji? Nije? A tada je oko 300.000 ljudi otišlo na privremeni rad! Zašto se to dogodilo? Zato što je Zapadu, prvenstveno Njemačkoj, trebalo radne snage', realno je sagledao situaciju demograf Anđelko Akrap.

Danas su, srećom, euroskeptični glasovi tiši - ili barem imaju drukčiji kut iz kojeg kritiziraju - pa za utjehu možemo reći da trebamo trebamo slaviti jer nam nije gore nego što jest. 

Hrvatska

praznik

Dan Europe

euroskepticizam

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter