zagrebačka škola se raspada

E moj Bandiću, imaš za fontane i spomenike, ali za najvažnije, djecu i školu, nemaš. Naučio si mališane prvoj hrvatskoj lekciji - izvana huj, a iznutra fuj


Ana Lonjak
29.09.2018.14:00
E moj Bandiću, imaš za fontane i spomenike, ali za najvažnije, djecu i školu, nemaš. Naučio si mališane prvoj hrvatskoj lekciji - izvana huj, a iznutra fuj
Ranko Suvar / CROPIX

sažeto

Zašto bi se zamarali s djecom i jednom školom. Ma treba ulagati u spomenike, nove fontane, stadione, raze udruge ma ima i sami znate čuda po Zagrebu - pravi mali Disneyland


Ana Lonjak
29.09.2018.14:00

Kada sam upisivala dijete u zagrebačku Osnovnu školu Jure Kaštelana, jasno mi je bilo da ta škola i nije neka blago rečeno ljepotica. Ako ste ikada prošli zagrebačkim kvartom Savica, jasno vam je o čemu pričam. No, izgled škole niti jednom roditelju, toplo se nadam, nije prioriotet prilikom upisa djeteta u neku školu. Bilo mi je važnije da mališan nastavi druženje sa svojom vrtićkom ekipom, da bude u tom kvartu itd itd. Isto tako oduvijek smatram da estetski dojam nije ono najvažnije za školu,a i za većinu stvari u životu, već da su školski djelatnici ono što daje duši školi i jako važna smjernica uz roditelje kako bi ta mala bića odrasla u pametne i pristojne ljude. A to je ono što ova škola ima, barem je to moj dojam u ovih godinu i nešto sitno mjeseci koliko moj mališan veselo svakog jutra utrčava u dvorište te oronule ruine. 

A meni svakog jutra, doslovno padne roleta na oči kada pogledam školu koja se doslovno raspada. I onda kad ostavim dijete, pojurim automobilom  prema poslu prolazeći uz epohalne zagrebačke fontane koje pokazuju i možda najbolje opisuju kako nam Zagreb ustvari izgleda zadnji godina -izvana huj, a iznutra fuj. 

No, vratimo se školi. OŠ Jure Kaštelana kao što sam, već zaključila ne da nije ljepotica, nego je jednostavno reći mrtvac na aparatima. To je ruina u samom središtu Zagreba koja se doslovno raspada. Primjerice, podovi su doslovno popucali, na nekim mjestima u razredu čak više i nema podne obloge nego viri beton, kako se sva škola raspada te joj je narušena statika, prozori i vrata na njoj zapinju i jedva se otvaraju i zatvaraju, ali to su i dalje sve, vjerujte, tek sitnice.

To je škola koja i dalje ima krov od azbesta, a znamo koliko je on štetan za zdravlje. A kako je statika te škole loša, njezine propadanje je doslovno vidljivo golim okom, na popucalim podovima, zidovima, škola se doslovno "svija". 

Sanja Catipovic

Sve to traje godina,a a rješenje se ne nadzire. A djeca i djelatnici škole u njoj provode osam sati svakog radnog dana. A kako to biva gradske vlasti za cijeli slučaj, stječe se dojam, nije briga. Jer da jeste, već bi nešto promjenili. 

Roditelji su sve zabrinutiji za sigurnost svoje djece, učitelji i učiteljice rade u uistinu nenormalnim uvjetima, a djeca? Djeca kod djeca, nasreću, u svemu tome i ne vide stvaran problem, jer su fala bogu prilagodljiva i ne znaju za bolje.

No, mnoge starije generacije koje su pohađale tu školu, danas četrdesetogodišnjaci složni su u tome da škola izgleda skoro isto kao kada su je i oni pohađali. Ustvari, da se  ispravim izgleda ipak puno gore, jer se doslovno urušava. 

Cropix

A koliki je apsurd te škole govori podatak da je riječ o polumontažnom objektu koji je izgrađen 1967. godine s planom da se koristi 25 godina, a škola je dočekala više od pola stoljeća.

Jednostavno isteklo jojo je vrijeme, i najvećom laiku je to jasno, a to ona svakim danom jasno i pokazuje i šalje jasnu i upozoravajući poruku da ako se situacija i dalje nastavi, postoji velika vjerojatnost da to neće dobro završiti. I svi su toga svjesni, od djelatnika škole do roditelja, ali jedino to nije jasno onima kojima bi trebalo biti gradskoj vlasti. Možda su i svjesnim ali ih jednostavno nije briga. 

Jer eto, zašto bi se zamarali s djecom i jednom školom. Ma treba ulagati u spomenike, nove fontane, stadione, raze udruge ma ima i sami znate čuda po Zagrebu - pravi mali Disneyland. Tako imat ćemo spomenik prvom hrvatskom predsjedniku dr. Franji Tuđmanu te Spomenik domovini u gradskoj četvrti Trnje, a samo u osvjetljavanje spomenika Tuđmana potrošit će 800. 000 kuna. Ne zaboravimo da je Bandić za  milijun kuna pomaknuo divovski križ za 200 metara. Pa, kako bi nas onda i trebalo čuditi što novaca za školu jednostavno - nema. Važno je u životu odrediti prioritete. 

Tomislav Kristo / CROPIX

A Bandić vrlo jasno pokazuje što su mu prioriteti u ovome gradu. I nemojmo se zavaravati kako se govori da je problem u neriješeno imovinsko-pravnim odnosima između državnih institucija, jer ma što mislili u Bandiću, jedno je sigurno kad on nekaj odluči, onda se dela. A sada se ne dela. Zašto? Pa zato što mu jedna osnovna škola nije važna.  

I time jasno svoj toj djeci daje i prvu hrvatsku životnu lekciju - ovom društvo školstvo, djeca i znanje oprostite na izrazu su zadnja rupa na svirali. Vrlo jasno gradske vlasti pokazuju koliko oni vjeruju i koliko su im važne nove generacije koje bi svi trebali držati kao kap vode na dlanu i vjerovati da će oni napokon promjeniti ovo trulo društvo. 

Ali, teško sa ovim stavom, jer prvu lekciju od Bandića su već naučili. Važno je da izvana blješti, a ako iznutra i izvruje go*vno manje je to bitno. Jedna tipična hrvatska priča, nažalost, zar ne?

Zagreb

škola

Bandić

OŠ Jure Kaštelana

raspadanje škole

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter