iskustva sudionika povorke

'Govorili su nam da nas treba pobiti, da smo nakaze! Gospođe s krunicama u ruci pljuvale su po nama, a psovke su bili k'o dobar dan'. No, to je ništa prema molotovljevim koktelima i suzavcima


Matej Devčić
07.06.2019.14:00
'Govorili su nam da nas treba pobiti, da smo nakaze! Gospođe s krunicama u ruci pljuvale  su po nama, a psovke su bili k'o dobar dan'. No, to je ništa prema molotovljevim koktelima i suzavcima
oto: Ante Cizmic / CROPIX

sažeto

Uoči 18. Povorke ponosa pričali smo s njenim akterima koji su se prisjetili mnogih detalja


Matej Devčić
07.06.2019.14:00

S Rooseveltovog trga ove subote u 15 sati krenut će 18. Povorka ponosa LGBTIQ osoba i obitelji. Iz Udruge Zagreb Pride ocijenili su kako se radi o "najdugovječnijem političkom prosvjedu za ljudska prava u Hrvatskoj".

Povorke ponosa u Zagrebu i Hrvatskoj organiziraju se još od 2002. godine, a ta prva privukla je veliku pozornost zato što se radilo o drugoj Povorci ponosa organiziranoj u nekoj od postsocijalističkih europskih zemalja, a podržala ju je lijevo-liberalna vladajuća koalicija, kao i predstavnici međunarodnih institucija koje su tada djelovale u Hrvatskoj.

Borba za vlastita prava

Foto: Boris Kovacev / Cropix

"Borbu za stečenu slobodu i prostor koje imamo danas u Hrvatskoj hrabro smo i krvavo započele 2002. godine, kao što su i naše suborkinje ustale protiv ugnjetavanja u Stonewallu prije 50 godina, čime je započeo pokret za prava LGBTIQ osoba u SAD-u i svijetu", podsjetili su iz Zagreb Pridea.

Sve do danas, organizatori i sudionici povorke već skoro dva desetljeća pokušavaju mijenjati društvo i boriti se za vlastita prava. Zagreb Pride je, između ostalog, stajao i iza ključnih projekata vezanih uz javne politike poput Nacionalne politike za promicanje ravnopravnosti spolova 2010. godine, izmjena Kaznenog zakona iz 2011. godine u kojem se nasilje nad LGBTIQ osobama prepoznaje kao kazneno djelo počinjeno iz mržnje, te donošenja Zakona o životnom partnerstvu.

"Znam na vlastitoj koži kako je ljudima koji nisu prihvaćeni"

foto: robert belosevic

Koliko je Povorka ponosa mijenjala društvo i kako je izgledala prva u Zagrebu, a kako izgleda u zadnjih par godina, za 100Posto otkrivaju njeni sudionici.

Helena Predojević prisjeća se prve Povorke ponosa i govor kako joj je to bio vrlo važan i osoban događaja. "Dio sam nacionalne manjine, koja ni danas 2019. nije prihvaćena u našem društvu.

Znam na vlastitoj koži kako je ljudima, koji nisu prihvaćeni jer nisu po mjerilu većine u društvu, na koje se gleda kao da su, ljudski šljam, a koji samo žele živjeti i biti slobodni te osjećati se sigurno u gradu kojem žive", započinje svoju priču Predojević.

Oko njih je bilo puno policije ali i protivnika

"Veselila sam se što ću biti dio onih koji se bore za ljudska prava i što ću prvi puta biti dio onih koji su najugroženiji te hodati uz njih", dodaje.

Priča kako su prvu Povorku organizirale udruge Iskorak i Kontra te da je puno poznatih ljudi tada održalo govore. "Dorino Manzin i Sanja Juras, imali su predivne govore obojene s tolikom ljubavlju, da sam u tom trenu pomislila, napokon se nešto pokrenulo ovom gradu za sve nas.

Gradom je vladala lijeva opcija, ministra unutarnjih poslova Šime Lučin bio jedan od političara koju su podržavali skup, no bilo je i drugih imena s ljevice. Bilo je toliko policije oko nas i toliko protivnika, da je to sada iz ove perspektive vrlo teško opisati", prisjeća se Predojević.

Vikali im da ih sve treba pobiti

foto:tomislav serdar

Ističe kako atmosfera, iako je vani bio prekrasan sunčan dan, nije bila najbolja. "Sa svih strana pratile su nas oči mržnje te su se dovikivale razne psovke, govorili su da nas sve treba pobiti, da smo nakaze ljudskog roda i slično.

Skupilo se, ako se dobro sjećam oko 200-300 ljudi, nisam se zadržala do kraja, sjećam se da sam oko pola 13 morala ići, otišla iz ograđenog prostora na Zrinjevcu, bojeći se da me netko sa suprotne strane ne zatuče, iako je bilo hrpa policije i na moju sreću nije, otišla sam do svog bicikla i krenula dalje", priča Predojević.

Iz medija je kasnije saznala da je na Povorku bačen suzavac i da je ozlijeđeno dosta ljudi. 

"Gospođa mi je j***** sve po spisku"

"Svaku sljedeću povorku sam podržala, nisam bila na svakoj, ali mi se dobro urezala još jedna iz 2005. godine. Kada sam hodala u koloni, jedna gospođa me pogledala, je**** mi na brzinu sve po spisku, mahnito zamahivala rukama te prijetila prstom i željela pljunuti u lice, no nije uspjela", priča Predojević.

Marko Miscevic/CROPIX

Danas, objašnjava, ponosno gleda na ljude koji koračaju Povorkom ponosa. "One su danas sasvim nešto drugo od onih početaka, a to najbolje znaju oni koju su bili dio toga svaki puta i koji su bili puno više od toga nego li mi kao sudionici uz njih.

Sretna sam što je gradom danas, svaka povorka veća i veselija te s manje mržnje nego što je bilo prije, iako netolerancija prema svima onima koju su na bilo koji način različiti i dalje vlada", tvrdi Predojević.

Starije gospođe s krunicama u ruci pljuvale na Povorku

Dubravko, član Zlih bubnjara koje se uvijek može vidjeti u Povorci ponosa, kaže kako je situacija do 2008. pa i 2009. po tom pitanju još uvijek bila nategnuta.

"Znam da se zadnji incident dogodio tu negdje, 2008. godine kada je bilo par ozlijeđenih, ali se posljednjih godina sve to malo smirilo. Uvijek imaš i kontra prosvjednike i bilo je ljudi koji su, kada bismo prolazili preko trga, vikali da smo bolesnici i slične stvari", priča Dubravko.

Tomislav Kristo/CROPIX

"Jedne godine, na trećoj ili četvrtoj povorci, prolazili smo preko trga i morao nas je čuvati kordon policije. Ljudi su nas htjeli maltene kamenjem gađati, a starije gospođe s krunicama u ruci su pljuvale na nas", prisjeća se.

Spriječen planirani napad na Povorku molotovljevim koktelima

U sjećanju mu je ostala i Povorka 2007. godine kada je došlo do ozbiljnih incidenata. "Kada je sve završilo i činilo se da nema nikakvih problema, organizatori su nam došli i rekli da skinemo naljepnice duginih boja i bedževe jer su dobili dojavu da u gradu grupica ljudi ide okolo i traži osobe koje su sudjelovale na Povorci kako bi ih premlatili.

Hvatali su ljude po tramvajima i gradu. Tada je policija i spriječila planirani napad na Povorku molotovljevim koktelima. Mi smo za to saznali tek par sati kasnije", priča Dubravko.

Iako ga nitko nikada nije napao, ističe da se uvijek nađe zapjenjenih ljudi. "Vidiš policiju koja te treba braniti i štititi, a vidiš da bi i oni htjeli biti s druge strane", tvrdi.

"Povorka ponosa danas je postala jedna fina manifestacija"

Srdjan Vrancic / CROPIX

Kaže kako je sudjelovao na 13 Povorka ponosa, a bio je i na onima u Amsterdamu i Berlinu. "Tamo je to manifestacija od nekoliko stotina tisuća ljudi. Slavi se po 3-4 dana i nema nikakvih problema niti provokacija", tvrdi.

Ističe i kako se u Hrvatskoj zadnjih par godina normalizirala situacija oko Povorke ponosa, no s obzirom na to kakvo je stanje u društvu, ne bi ga čudilo da ove godine dođe do provokacija.

"Zadnjih godina nije bilo problema na ulici, više su se problemi stvarali putem medijskih napisa. Bilo je 2013. jedino ono veliko prepucavanje kada je održan referendum o ustavnoj definiciji braka u Hrvatskoj, ali tada je, rekao bih, bilo i najviše ljudi u Povorci ponosa, jedno 15ak tisuća.

Povorka ponosa danas je postala jedna fina manifestacija koja uvijek završi koncertom i druženjem. Čak više ne treba niti toliko policije", tvrdi Dubravko.

Osjećala da treba i želi dati podršku LGBTIQ zajednici

Osnivačica Seksoteke, projekta za promicanje detabuizacije i relativizacije heteroseksualnosti i biseksualnosti te bivša profesorica hrvatskog jezika Marina Krleža prisjetila se prve Povorke na kojoj je sudjelovala i to 2008. godine.

Boris Kovacev/CROPIX

"Na prvim Povorkama ponosa nisam bila jer sam tada živjela i studirala u Rijeci. No, od kad sam 2008. godine doselila u Zagreb, uglavnom sam ih pohađala, osim kad sam bila spriječena putovanjem.

Prije nego što sam prisustvovala prvoj, zamišljala sam kakav je osjećaj biti tamo. Vjerovala sam da nije jednostavno i da je napeto, prateći u vijestima nerede, vrijeđanje gay osoba od strane hrvatskih građana, čak i fizičke napade.

Osjećala sam da, kao prosvjetna radnica, književnica, savjesna građanka i zagovarateljica za ljudska prava, trebam i želim dati podršku LGBTIQ zajednici, iako tada još nisam osvijestila vlastitu biseksualnost", ističe Krleža.

Kaže kako u Povorci ponosa vlada pozitiva

"Kada sam se prvi put pridružila povorci i započela hod za pravdu, shvatila sam da sam među divnim ljudima – onima kojima je važnija od svega i koji su spremni boriti se za prvenstveno za - ljubav.

Bila sam na raznim prosvjedima i povorkama u životu, ali često naglašavam da je u Povorci ponosa doista vrhunska vibra – toliko pozitive, empatije i srdačnosti zaista se rijetko viđa", tvrdi Krleža.

Tomislav Kristo/CROPIX

"Ako se vratimo na Pride nerede, sve što je bilo u Zagrebu, kasnije se ponovilo u Beogradu i Splitu, što je dokaz civilne nerazvijenosti tamošnjeg društva koja se očitovala netolerancijom, needuciranošću i nehumanošću.

Naravno da se ne može kriviti cijela nacija ili populacija nekog grada, ali tamošnja atmosfera očituje se i kroz ponašanje nekolicine pojedinaca čije su radnje podržavane od skupina građana", ističe Krleža. 

"Zdravo civilno društvo postat ćemo tek kad Povorke ponosa ne budu trebale"

Kaže i kako se u počecima čak i u Zagrebu osjećalo da i policajci koji štite povorku, čine to preko volje, bivajući uglavnom namrgođeni. "Kako su godine prolazile, ljudi su postali uviđavniji, političari blaži, a policajci su počeli držati cvijeće umjesto pendreka i nasmiješeno podržavati Povorku", priča Krleža.

Generalno, kaže, sa zadovoljstvom može reći da je hrvatsko društvo progresivnije nego što je bilo prije 10-15 godina te da se pomaci osjete.

"Jednako tako smatram da je još dosta posla i zalaganja pred nama. Zdravo civilno društvo postat ćemo tek kad Povorke ponosa ne budu trebale i kad će LGBTIQ osobe bespredmetno imati sva zakonska prava koja imaju i osobe heteroseksualne orijentacije", zaključuje Krleža.

Zagreb

povorka ponosa

Zagreb Pride

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter