KAPA DO PODA

Grobar nam je otkrio kako je raditi možda najteži posao na svijetu: 'Na ekshumaciji smo bili petorica, samo jedan nije povraćao'


Mia Peretić
26.05.2018.21:00
Grobar nam je otkrio kako je raditi možda najteži posao na svijetu: 'Na ekshumaciji smo bili petorica, samo jedan nije povraćao'
Goran Mehkek/Cropix

sažeto

Oni su s vama tijekom vaših najtežih trenutaka u životu, samo ih ne vidite ili ne obraćate pažnju


Mia Peretić
26.05.2018.21:00

Koliko ste puta sami sebi rekli da radite najteži posao na svijetu? E pa sad biste mogli preispitati svoje motive za kuknjavu, jer ovi ljudi, i nije floskula, zaista rade možda i najteži posao na svijetu. Oni su s vama tijekom vaših najtežih trenutaka u životu, samo ih ne vidite ili ne obraćate pažnju. A upravo oni vam pomažu da na dostojanstven način pokopate ljude koje ste izgubili. Njihov posao nije scena iz filma Maratonci trče počasni krug, već priča o teškom radu. 

Zdenko Brcko, grobar gradskih groblja na Mirogoju rekao nam je da se u ovom poslu nije našao zato što mu je to bila životna želja, već zato što je trebao posao i tako je počeo raditi.

Kaže nam da je u poslu gotovo 20 godina, te da je tada bilo puno lakše jer je radnika bilo više. Sad ih je jako malo, a kako to obično biva, posla je sve više.

Zeljko Puhovski / CROPIX

Svaki radni dan počinje im u sedam ujutro, iako dolaze i ranije. Neki sprovodi počinju već u devet pa treba na vrijeme krenuti s kopanjem rake. 

Prvo se presvuku, zatim uzimaju alat, vreće i sve što im treba. Uzimaju papir s lokacijom grabe i kreću s radom.

"Teško je. Svaki dan iskopavamo grabe ili radimo ekshumacije. Jedan grobar kopa jednu grabu. I sad zamislite kada ih moram iskopati i do tri dnevno. Nekad nam u tom slučaju u pomoć dolazi i bager. Ako smo gotovi do gableca u 12 sati, istuširamo se i ako treba uskočiti dečkima koji rade zatrpavanje, onda pomažemo i njima", kaže Brcko. 

Samo 4 grobara na Mirogoju

"Prije nas je bilo više, sad nas je samo 4 grobara na cijelom Mirogoju. Bez Krematorija, to je drugo. Imamo i četvoricu koji rade vanjska groblja, oni su pomoćni grobari. Ima ih dosta, no oni rade druge stvari. Bilo nas je 10, iz godine u godinu nas je sve manje, neki su otišli u penziju, neki na bolovanje", objašnjava Brcko.

Najgori dio posla za koji možda neće biti dodatno plaćeni

Ovaj posao, možda više no bilo koji drugi, zna biti i dosta neugodan. Brcko kaže da su ekshumacije daleko najgori dio grobarskog posla:

"Evo danas sam imao tri ekshumacije i sve su bile trupla. Mi ih moramo vaditi van, sve sortirati, iskopati dublju grabu i sve to vratiti unutra. I sad se još priča da nam, nažalost, navodno to više neće ni plaćati kao dodatak na plaću. Ne zna se još ništa sigurno, no tako se priča", razočarano nam govori i dodaje:

"Mi smo ipak uvijek u blatu, vodi i neugodnom mirisu jer, na kraju krajeva, vadimo trupla van. Evo, prošli tjedan smo imali ekshumaciju gdje je ukop bio prije godinu dana. Bilo nas je petorica, samo jedan nije povraćao. Teško vam mogu opisati taj miris, kao i što sve vadimo van. Radilo se o plaćenoj ekshumaciji, pa su ostatci bili premještani na drugo groblje. Sve to radimo".

Kad bi, pak, morao izdvojiti najbolji dio posla, rekao je da je to definitivno vrtlarija: čišćenje i štucanje živice. 

No, uz težak fizički rad i sve popratne neugodnosti, ovi se ljudi nose i s brojnim emocijama, jer su ipak sastavni dio svakog ispraćaja pokojnika kojeg oplakuju obitelj i prijatelji. 

Bruno Konjevic/ Cropix

Na sprovode se naviknu, no na neke stvari nikad 

"Pa gledajte, kada se radi o ukopu djeteta ili mlade osobe, teško je. I sam imam djecu pa mi je teško i maknem se. Na ostalo se s vremenom jednostavno naviknete, to vam je posao", kaže Brcko i dodaje da svi zaposlenici svoj posao shvaćaju maksimalno ozbiljno:

"U našem poslu nema smijanja, ne smije ni biti. Ne događa nam se baš da nam pada lijes ili slične stvari. Jako smo oprezni na radu".

I na suncu i na kiši, za njih nema "saborske" ispričnice

Ovaj posao je jako težak, a ljudi ih ni ne primjećuju:

"Bio snijeg, kiša ili vrućina, mi moramo obaviti svoj posao. Kad bi drugi javili da ne mogu doći, mi to ne možemo. Ne znam kad je gore, na minus 20 ili na plus 30. Zamislite kako je doći na grabu kad je zima, snijeg, vani puše, svi grobovi su zatrpani, ne znate gdje trebate kopati. Hodate s papirom, tražite grobno mjesto i vjetar vam otpuše papir i onda kad ga nađete, morate si prvo očistiti snijeg. Mokri smo, blatni, kao da ne postojimo", razočarano kaže.

Život van groblja

Ovi su ljudi prije svega vrhunski profesionalci koji, nakon isteka radnog vremena, odlaze kućama i svojim obiteljima gdje vode sasvim normalne živote:

Ja radim ovdje da hranim obitelj, ne smeta me zafrkancija na račun mog posla. Čak me prijatelji zovu 'Gdje si grobar' i tome slično. Kad odem s posla, ja se isključim i ne mislim o radnom mjestu", zaključuje Brcko.

Dragan Matic / CROPIX

Mirogoj

Grobari

pokop

ekshumacija

Podijeli članak