Predsjednik udruge 'Snaga vjere':

'Grozim se vjernika kao što je Željka Markić i sram me i neugodno mi je kad me neko trpa u isti koš s njom'


Sanja Rapaić
20.01.2018.20:50
'Grozim se vjernika kao što je Željka Markić i sram me i neugodno mi je kad me neko trpa u isti koš s njom'
Tomislav Kristo / CROPIX

sažeto

Splićanin, koji se od farmaceutskog tehničara prekvalificirao u kuhara kako bi mogao kuhati potrebitima, u ekskluzivnom nam je razgovoru otkrio koje stavove Željke Markić ne podržava


Sanja Rapaić
20.01.2018.20:50

Prilično agresivnim pokušajima nametanja vlastitih želja, Željka Markić svako malo, izazove negodovanje velikog dijela javnosti. Da joj ne ide najbolje, potvrđuje i to što je, ovih dana, nepravomoćno osuđena i za klevetu, u tužbi koju je protiv nje podnijela književnica Mima Simić. No, iako to zasigurno nije željela, Željka, očito, sve više gubi i na 'domaćem terenu', te više ne uživa nepodijeljenu potporu katoličkih vjernika.

Od njenih se istupa, tako, ovih dana javno ogradio predsjednik udruge 'Snaga vjere', Splićanin Nikša Džanko, koji je na svom Facebook profilu napisao:

- Ovo je žena koja j... cijelu Hrvatsku u zdrav mozak u ime vjere i u ime obitelji. Grozim se ovakvih vjernika i sram me i neugodno kad me neko trpa u isti koš s njom - glasi njegov status.

Kako ovaj puta Željka Markić spomenutu kritiku ne može pripisati ni ljevičarima, ni titoistima, ni jugonostalgičarima, niti ostalim 'neprijateljima', jer ju potpisuje čovjek iz redova istinskih vjernika, zaintrigiralo nas je što konkretno Nikša Džanko, autor knjige 'Od dilera do obraćenika – moje svjedočanstvo živog Isusa Krista', zamjera čelnici udruge 'U ime obitelji'.

Pedesetpetogodišnji Splićanin, koji se od farmaceutskog tehničara prekvalificirao u kuhara kako bi mogao kuhati potrebitima, u ekskluzivnom nam je razgovoru otkrio koje stavove Željke Markić ne podržava, što misli o definiciji obitelji, Istanbulskoj konvenciji, pravu na pobačaj, ali i o sve izraženijoj bahatosti katoličkih svećenika, vjeronauku u školama te o političarima koji vjeru koriste za prikupljanje vlastitih političkih poena.

Na svom ste Facebook profilu napisali da se grozite vjernika poput Željke Markić i da vas je sram kada vas se, kao vjernika, trpa u isti koš s njom. Koje njene poteze smatrate sramotnim i koje njene stavove ne podržavate?

 Gospođa Markić se bavi stvarima koje su potpuno nebitne za najosjetljivije strukture društva – za potrebite, u prvom redu bolesne i grešne, radi kakvih je Isus i došao. To je kao da pacijentu, kojem je prerezana vena, liječi prištiće na licu. Mladi bježe iz Hrvatske, veliki broj ljudi jedva preživljava i spaja kraj s krajem, a Željka Markić diže ogromnu buku i pokreće mimohode za nerođene, umjesto da se bori da oni, već rođeni, žive život dostojan čovjeka. Zašto se ne bori da svi radnici imaju minimalnu plaću bar 5000 kn, da umirovljenici imaju mirovine dostojne čovjeka, kada je konkretno odvojila od sebe kako bi pomogla siromašnima – to nisam vidio i stoga ne mogu podnijeti da se takva osoba predstavlja kao nekakav vjerski vođa. Volio bih da gospođa Markić sama uvidi kolika je uistinu njena tolerancija i ljubavi prema bližnjima, te kakve su moguće posljedice širenja mržnje. Onaj tko ne zna i ne može iz srca opraštati, ne može se nazivati vjernikom.

 Smatrate, dakle, da Željka Markić ne smije biti ogledni primjer pravog vjernika?

 Riječ Božja nas uči da se pravi vjernik bori za svakog siromašnog i potrebitog brata i sestru na ovom svijetu, bez obzira na vjeru, nacionalnost, boju kože…. Tako se, ljubavlju, a ne mržnjom, širi evanđelje, a ono kaže - ne sudi da ti ne bude suđeno, kako vi budete sudili, tako će se i vama suditi. lako je moliti za prijatelja i njemu činiti dobro, no riječ Božja kaže - kada moliš, najprije moli za neprijatelje, njih blagosljivljaj, njima čini dobro, a upravo to, kao ni iskreni oprost, ne vidim niti kod Željke Markić, kao niti kod mnogih vjernika u Hrvatskoj. Zaboravili smo na važnu Isusovu poruku - ljubite jedni druge, kako sam ja vas ljubio, no mi smo, iako se deklariramo kao veliki vjernici, umjesto toga, izbjeglicama zatvorili vrata.

 Slažete li se s definicijom obitelji, po kojoj obitelj čine muž, žena i djeca, čime parovi bez djece, kao i oni koji su udovci ili udovice, očito nisu obitelji?

Ne, ne slažem se niti malo s takvom definicijom obitelji. Muž i žena su obitelj, a volja Božja je hoće li imati djecu ili ne. Udovci i udovice su imali obitelj, dok nisu, višom silom, a ne svojom željom, ostali bez supružnika, no sa svojom djecom i dalje čine obitelj.

 Kakav je vaš stav o pravu žene na pobačaj, slažete li se s radikalnim stavovima po kojima to pravo treba oduzeti čak i silovanim ženama ?

Ne, osobno nisam ni za kakve zabrane, ni po kojem pitanju. Žena ili djevojka, koja je odlučila pobaciti iz njoj poznatih razloga, zbog osude roditelja, okoline, straha da neće moći prehraniti ili odgojiti to dijete onako kako bi željela, a pogotovo žena koja je ostala trudna nakon što je silovana, obavit će pobačaj, bez obzira na to je li on dozvoljen ili je zabranjen. Ženu, koja je s razlogom donijela odluku da prekine trudnoću, nitko ne može zaustaviti, a svaka zabrana može samo ugroziti život žene koja će, u nemogućnosti da pobačaj napravi legalno, biti primorana otići nekom šarlatanu koji nema veze s medicinom i kojem je jedini cilj zarada. Zabrane bi, dakle, išle na ruku upravo takvima koji bi si ilegalnim pobačajima punili džepove.

 Jeste li za ili protiv ratifikacije Istanbulske konvencije?

Iskreno, u tu temu nisam previše ušao, no generalno smatram da izmišljamo i pišemo puste konvencije i pravila kako živjeti, a sve je već rečeno i napisano u riječi Božjoj u evanđeljima, po meni jedinoj i najvećoj knjizi na svijetu, tiskanoj u najviše primjeraka, u kojoj je napisana sva mudrost svijeta, koja nas uči kako živjeti i kako se odnositi prema svima .Kada bi svi vjernici živjeli onako kako nas uči riječ Božja, na zemlji bi bio raj - ne bi bilo ratova, mržnje, gladnih ljudi, ne bi bilo niti nasilja prema ženama ili bilo kome drugom i ne bi nam tada trebale konvencije, poput Istanbulske.

Nedavno se Željka Markić  obrušila i na vlasnike kućnih ljubimaca, zasmetale su joj fotografije na kojima su članovi obitelji u krevetu sa svojim psima. Kako to komentirate?

Stara narodna kaže da je pas najbolji čovjekov prijatelj. Draže bi mi, stoga, bilo da se gospođa Markić bori protiv onih koji drže pse na lancu, ptice u krletkama, protiv onih koji okrutno zlostavljaju životinje, ali, na žalost, ona je povela hajku protiv pravih ljubitelja životinja.

Da li je, po vašem mišljenju, vjeronauku mjesto u školama ili ga treba vratiti u crkvene prostore?

Doista ne znam što to generacije djece uče sve ove godine na vjeronauku, kada smo ovako puni mržnje, ljubomore, zavisti, osude, trke za bogatstvom i svega onog što nije od Boga, a Isus je bio najjednostavnije biće koje je šetalo ovom zemljom. Mislim da smo puni lažnog morala, previše je praznih priča, a nigdje djela. Vjeru trebaju živjeti, najprije oni koji ju prenose i uče, i tada je potpuno nevažno gdje će se ona poučavati. Vjeronauk se ogleda kroz naše ponašanje i odnos prema drugima, svakodnevni odnos na ulici, na poslu i sl., a vjera je ljubav, no upravo ljubav je ono što vrlo rijetko susrećemo u crkvi, kod onih na vlasti, a sve je manje ima i u srcima ostalih građana Hrvatske.

 Kakav je vaš stav o miješanju crkve u politiku, političkim govorima s oltara te o potezima političara koji koriste vjeru za prikupljanje političkih bodova?

Kuda god da se okrenemo, okruženi smo lažnim moralom i lakomim prikupljanjem poena, a prave, iskrene vjere, koja se živi, gotovo da više i nema. Crkva ne smije biti zloupotrebljavana, s oltara se ne smiju držati politički govori, niti se smije prozivati ljude, to je mjesto s kojega se treba širiti samo riječ Božja koja će doprijeti do srca onih kojima je namijenjena. Naša djela trebaju biti naša vjera Amen Aleluja!

Osuđujete li neskromnost u redovima crkvenih dužnosnika koji, poput svećenika iz Slavonije, kupuju skupocjene automobile?

Svi svećenici bi se trebali ugledati u Isusa Krista, a on nije ujahao u Jeruzalem na prelijepom lipicancu, već na malom, neuglednom i tvrdoglavom magarcu. Nekada sam i sam, da bih živio što bolje i luksuznije, pristao čak i trgovati drogom, riskirajući doživotnu  robiju i smrtnu kaznu, no danas uživam u skromnosti. Moja imovinska kartica je prazna - nemam ni auto, ni motor, ni brod, stanje računa mi je 0 kuna plusa i oko 15 000 kuna minusa, jer sam sve uložio u uređenje gradskog prostora za Udrugu, koji je bio potpuno derutan. Otac sam dvojice sinova, šestogodišnjaka i šesnaestogodišnjaka koji se u sjemeništu školuje za svećenika i imam najveće bogatstvo na svijetu - unutarnji mir, Kristov Mir i srce puno ljubavi za sve ljude svijeta, srce koje svima oprašta.

 U Hrvatskoj je preko 85 posto katolika, no koliko je, po vašem mišljenju, istinskih vjernika?

Kroz razgovore s vjernicima, u stotinama župa diljem Hrvatske, uvidio sam da je vrlo mali broj onih koji se deklariraju kao vjernici pročitalo evanđelje, a onih koji ga čitaju svakodnevno gotovo da i nema. O vjeri, stoga, znaju samo ono što im drugi pričaju i propovijedaju. Kao pravog vjernika, smeta me krivo tumačenje vjere, stoga takvim vjernicima poručujem da nikoga, ni svećenike, pa ni samog papu, kojeg obožavam, ne treba slijepo slušati!. Čitajte evanđelje i sami donesite zaključak što je, od svega što vam se 'servira', doista od Boga, a što je tek štetno okretanje istine .Kada bi se u Hrvatskoj živjelo u skladu s riječi Božjom, a ne s onim što nam serviraju političari, ne bi se gledalo tko je koje vjere ili nacionalnosti, svi bi bili puni ljubavi jedni za druge, nesebično bi pomagali potrebitima, ne bi sudili ni osuđivali, opraštali bi, kao što je nama oprostio gospodin Isus Krist kada smo ga ubili u najstrašnijim mukama.

Imate li poruku za svećenike i Katoličku crkvu u Hrvatskoj?

Katolička Crkva bi, kao institucija, trebala raditi na tome da se svi kršćani ujedine u misiji za spas čovječanstva, kako bi, prema riječima pape Ivana Pavla II, ovaj svijet postao civilizacija mira i ljubavi, a ne svijet mržnje, rata i zla. Svi mi kršćani učimo iz istog evanđelja, a međusobno se ne podnosimo radi marginalnih i za čovječanstvo, posebno za one gladne i u potrebi, potpuno nebitnih sitnica. Svi, koji u ime vjere šire mržnju, neka se zapitaju kako možemo širit ljubav, kada se mi kršćani međusobno ne podnosimo i mrzimo jedni druge samo zato što su jedni katolici, drugi pravoslavci, protestanti, evanđelisti ili sl.

Jedina borba koju treba voditi je ona da se zabrani proizvodnja oružja, da se unište sve zalihe atomskih bombi, da proizvodnja i posjedovanje bude teško kazneno djelo, teže od šverca drogom i od terorizma te da u Ustav svih država svijeta uđe kao prioritet zbrinjavanje bolesnih, gladnih i siromašnih. Zakonom spojenih posuda može se, iz punih čaša bogatih zemalja, preliti u one prazne te tako pomoći svim potrebitima koji žive u teškom siromaštvu, u zemljama Azije i Afrike. Nezamislivo je da je pojedincima omogućeno da na računima imaju milijarde, dok drugi umiru od gladi i najobičnijih, izlječivih bolesti. Tu Crkva, svojim vlastitim primjerom odricanja od bogatstva, može i mora potaknu ostale da učine to isto, jer poanta vjere nije luksuz i izobilje, nego ljubav i pomaganje potrebitima, jer samo to čovjeka čini sretnim i ispunjenim. Crkva i svi koji šire vjeru, pa tako i gospođa Markić, moraju u tome biti primjer, u suprotnom je riječ o lažnom moralu i običnom prodavanju magle, što će vjernici prije ili kasnije prepoznati.

Željka Markić

Snaga vjere

Nikša Džanko

Podijeli članak