bitka za mjesto pod suncem

Hoćete staviti ručnik na plažu, a vlasnik ležaljki vam ne da: jeste li u pravu vi ili on?


Ružica Matić
31.07.2018.08:00
Hoćete staviti ručnik na plažu, a vlasnik ležaljki vam ne da: jeste li u pravu vi ili on?
Zeljko Sop / Cropix

sažeto

Brojni koncesionari krše zakone, ali dok se institucije dogovore tko će provesti nadzor i kazniti ih, sezona je već gotova


Ružica Matić
31.07.2018.08:00

Nije bilo lako, ali uspjeli ste nekako zatvoriti financijsku konstrukciju i priuštiti si tjedna ili dva odmora na 'najljepšem moru na svijetu'. No, kad ste stigli do plaže kojoj ste se tako veselili, dočekali su vas redovi ležaljki od kojih ćete teško naći i prolaz do mora, a kamoli mjesto za svoj ručnik. Ležaljka košta 100 kuna na dan i vi shvaćate da vam, unatoč svim 'kemijanjima' s financijama, fali još fina svota novca da biste mogli na miru uživati u zasluženom odmoru, bez svađa i rasprava s vlasnikom ležaljki koji vas tjera s plaže iako znate, učili ste to u školi, da imate pravo besplatno koristiti pomorsko dobro, kao i svaki hrvatski građanin.   

Slične se situacije ovih dana događaju duž cijele obale, a rasprave nezadovoljnih kupača i vlasnika koncesija često su vrlo oštre i na rubu fizičkog obračuna, što pokazuje i nedavna snimka jedne takve svađe s plaže u Selcu. Provjerili smo zato što o koncesijama na plaže kažu hrvatski zakoni.

Stop praznim ležaljkama

„Po sadašnjem zakonu u našoj županiji 60 posto plaže treba ostati slobodno za građane, što znači da ležaljke smiju biti samo na 40 posto plaže u koncesiji, a kod nas se u praksi često ležaljkama pokrije i 95 posto plaže. Ležaljke bi trebale biti postavljene tako da čovjek može proći između svake dvije ležaljke, što se vrlo rijetko poštuje. Po zakonu prazne ležaljke uopće ne bi smjele biti položene na plaži, već stajati sa strane dok ih netko ne zakupi, što također veliki broj koncesionara ne poštuje.

Ivo Ravlic / CROPIX

Mnogi koncesionari stavljaju na plaže ploče na kojima piše da je zabranjeno unošenje vlastite hrane i pića, što je isto protuzakonito. Protuzakonito je i ono što rade brojni koncesionari koji na plažama imaju noćne klubove, zatvore plažu kad imaju neki koncert ili event pa puštaju samo one koji plate ulaznicu. Zakon je jasan – pristup plaži građanima treba biti moguć u svakom trenutku“, ističe Ivana Mijić Vulinović, dubrovačka pravnica i pokretačica Facebook grupe 'Uživo s dubrovačkih plaža' na kojoj građani objavljuju fotografije problematičnih plaža.

„Kad već nadležni to ne čine, putem ove grupe mi građani vršit ćemo nadzor poštivanja zakona i koncesijskih ugovora na dubrovačkim plažama“, stoji u opisu grupe. Nadzor nad plažama trebale bi obavljati županije, lučke kapetanije i povjerenstvo za koncesije, dodaje Ivana Mijić Vulinović, a u praksi to izgleda tako da institucije međusobno prebacuju odgovornost, a plaže se vrlo slabo nadziru, što dokazuju brojne plaže koje su potpuno prekrivene ležaljkama već godinama.

Dalmatinske plaže nadziru samo tri čovjeka?!

Da je građanski nadzor zasad jedino rješenje smatra i Maja Jurišić iz Pokreta otoka, organizacije koja okuplja predstavnike 35 od pedesetak naseljenih jadranskih otoka i koja sudjeluje u donošenju novog Zakona o pomorskom dobru.

Josko Ponos / CROPIX

„U splitsko-dalmatinskoj županiji ima samo tri osobe koje rade nadzor pomorskog dobra i ne mogu sve stići. Ministarstva i druge institucije loptaju se odgovornošću, a dok se oni dogovore tko će izvršiti nadzor prođe par mjeseci i sezona je gotova. Koncesionar je novce već uzeo, a obala se pritom uništava“, kaže Maja Jurišić. Prijedlog Zakona o pomorskom dobru dorađuje se već više od godinu dana, a građani bi mogli biti nezadovoljni promjenama.

'Svi se tresu od novog zakona'

„Po novom zakonu koncesionari bi dobivali 70 posto plaže, a samo 30 posto ostalo bi slobodno, što je svakako premalo. Pitanje je i tko će te temeljem čega odlučivati na kojem dijelu plaže će biti tih 30 posto i hoće imati prolaz do mora. Javnost neće biti zadovoljna ograničenjima, a ni koncesionarima nije lako ako ne znaju na što mogu računati“, ocjenjuje Maja Jurišić, a njezine riječi potvrđuje priča jednog hvarskog koncesionara koji je htio ostati anoniman.  

„Svi se tresu od novog zakona. Postoji razlika između koncesije, koja se izdaje za veće plaže i izdaje je nadležna županija nakon provedenog natječaja, i koncesijskog odobrenja, koje je za manje plaže i izdaje ga jedinica lokalne samouprave bez natječaja. Koncesijska odobrenja dosad su se uglavnom davala lokalnim ljudima, a po novom zakonu i to bi trebalo ići na natječaj. To će biti vrlo loše za domaće ljude jer će se na te natječaje javljati velike firme kojima ne možemo konkurirati, ili neke sumnjive firme osnovane preko noći“, kaže hvarski koncesionar.

Ivo Ravlic / CROPIX

Više informacija o prijedlogu novog zakona i nadzoru plaža pokušali smo doznati od Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, no odgovore nismo dobili u traženom roku.

„Prijedlog zakona ne obećava. Smanjuje se slobodni dio plaža u koncesiji, a upravljanje će se s državnih i županijskih tijela prebaciti na lokalnu samoupravu, što će u praksi biti jako loše. U zemlji korumpiranoj poput Hrvatske decentralizacija će samo donijeti nove probleme. Već je kaos, a što će tek nastati“, kaže dubrovačka pravnica Ivana Mijić Vulinović.

plaže

koncesije

pomorsko dobro

Zakon o pomorskom dobru

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter