I ONI SE BOJE JOGURT REVOLUCIJE

I pticama na grani je jasno zašto bi najpoznatiji lanac kave propao u ‘našem malom mistu’. Mi smo otišli korak dalje. Zamislili smo kako bi na Starbucks reagirao naš najpoznatiji uhljeb


Robin Mikulić
12.09.2018.19:00
I pticama na grani je jasno zašto  bi najpoznatiji lanac kave propao u ‘našem malom mistu’. Mi smo otišli korak dalje. Zamislili smo kako bi na Starbucks reagirao naš najpoznatiji uhljeb
Duje Klarić/Cropix/Ilustracija

sažeto

Dvojbeno je bi li Starbucks mogao razumjeti posebna pravila kulture ispijanja kave u Hrvatskoj. A možda baš i nema previše smisla pokušati ostvariti profit na terasi koja bi bila puna ljudi cijeli dan, uz prodaju tek 20 malih šalica kave


Robin Mikulić
12.09.2018.19:00

Probudim je ujutro i čitam dva teksta paralelno, jedan o tome zašto Starbucks nikad ne bi uspio u Hrvatskoj, drugi je ništa manje duhoviti intervju kolegice koja je razgovarala s našim najpoznatijim uhljebom koji je navodno zbog ispijanja kave dobio otkaz. Navodno. Dobro, čitao sam i reakcije na izjave naše predsjednice o jogurt-domoljublju, ali to je već za neku drugu dijagnozu koju ja kao novinar nisam kvalificiran postavljati. Barem ne legalno.

Prvi tekst, ovaj o Starbucksu koji je napisao Marc Rowlands. Prilično je duhovit, prožet je dobrom dozom suhog britanskog humora i nevjerojatno točno opisuje hrvatske prilike. Čovjek opisuje ispijanje kave kao što je onomad onaj Amerikanac koji se doselio u Hrvatsku opisivao sve pogubne učinke propuha. Brutalno.

Recimo nešto tipa ovog: „Hrvati rijetko piju kavu sami. I nikad ne uzimaju kavu za van. Jedini ljudi u Hrvatskoj čiji se društveni život ne vrti oko odlaska na kavu su pokojni. Na kavu se ide zbog poslovnog sastanka, druženja s prijateljima ili obitelji. I ne mora se žuriti. Mala šalica kave u Hrvatskoj može potrajati čak dva ili tri sata. To nije šala.“ Ili ovo: „Pravila oko ispijanja kave ovdje Starbucks nikad ne bi shvatio. Prvo, većina Hrvata ima svoj kafić. To ne znači da posjeduju vlastiti kafić, već da imaju mjesto na koje obično idu. Ta odanost je ponekad veća nego ona koju gaje prema svojoj rodbini.“

Budite sad iskreni i recite mi da se niste nasmijali.

Goran Mehkek / CROPIX

No, što kažete sad na ovo: U jednom dalmatinsko-zagorskom gradiću neki čovjek dobije otkaz. Bio je godinama držao neku poziciju, nepotrebnu, koju je baš za njega i njegovu ruku u gradskom vijeću stvorila neka vladajuća politička opcija. Recimo da je čovjek vršio dužnost nekog koordinatora za sport. Jedina mu je dužnost bila da jednom godišnje organizira turnir na kojem će stanovnici iz svih okolnih sela mjeriti snage. Ne napravi to. Dobije otkaz. Tuži grad jer je dobio otkaz jer nije radio svoj posao za koji ionako nije bilo potrebe. Nevažno, hrvatski porezni obveznici časte.

Preko noći promeće se u nacionalnu zvijezdu. Postaje idol svim uhljebima koji se boje istupiti u javnost. Slava mu, u tim krugovima, graniči s onom Seve Nacionale – osobito iz faze koju možete pronaći na, recimo, PornHubu. Neka je, treba hrabrima dati mjesta u medijskom prostoru. I on je, valjda, neki svojevrsni zviždač.

Ovo je dio intervjua, koji prenosim, posebno je zanimljiv za ovu temu. 

Kakvu kavu inače pijete?

- Jednu dnevno. Malu s kap mlika.

Jedna i još mala?!

- Jedna i samo jedna. U biti, nije problem kava. Ispalo je tako, jer priko mojih leđa gradonačelnik podiže svoj PR i priča svašta. Da ja samo pijen kave. On samo dili otkaze nama koji nismo njegovi.

Osim otkaza, što se promijenilo otkad je došao na čelo grada?

- Ništa posebno. Uveo je kontrolu radnog vremena i takve gluposti.

Piju li djelatnici Grada iz vladajuće stranke kave?

- Svaki dan su njegovi po kafićima. Evo, ovde di mi sidimo, dolaze ljudi iz Grada desne opcije, a u onome su kafiću prikoputa komunisti. I piju! Ja pijen kavu, a njegovi piju pivu. Ili viski od jutra. Ali to nije problem, jer su njegovi. Mislin, ko ne pije kavu? To su smišne stvari. Čudin se da on s takvin nebulozama izađe. Da stvar bude gora, prošle je godine bio natječaj za komunalne redare. Javili se jedino njegov simpatizer i ja. Nisu me ni zvali kad je bio razgovor.

Ma dajte! Vi ste zapravo htjeli raditi kao komunalni redar?

- Ja san se javio! Sad, jesan li tio radit... Nije bitno. Ali nije mi javljeno kad je razgovor. Okačio je to na oglasnu ploču. Ogromna je. Moraš tražiti uru vrimena. Tako. Nisan ima pojma i odma - eliminiran. Kome ću se ja sad žalit?

Kažu da vi ne bježite od toga da ste uhljeb. Kako to?

- Najprije, da za neke Pranićeve izjave odma kažen da su lažne. Navodi da nisan ima ured. Ima san ured kao tajnik zajednice sportskih udruga. Ulica Hrvatskih velikana 1. Unutra je sad HSP-AS.

Jel vas vrijeđa kad vam kažu da ste uhljeb?

- Svi ljudi koji rade su uhljebi. To je ružna rič. Ali nek mi se nađe neko ko negdi nije doša ili po rođačkoj ili prijateljskoj ili političkoj vezi.

Vratimo se sad opet na trenutak Britancu oštrog pera, britkog uma i suhog humora koji nedvojbeno najtočnije ikad secira naše malo misto. „Dvojbeno je bi li Starbucks mogao razumjeti posebna pravila kulture ispijanja kave u Hrvatskoj. A možda baš i nema previše smisla pokušati ostvariti profit na terasi koja bi bila puna ljudi cijeli dan, uz prodaju tek 20 malih šalica kave. Dvojbeno je i bi li se Hrvatima koji imaju izbor espressa ili kave s mlijekom zavrtjelo od bezbroj zbunjujućih opcija koje Starbucks nudi svojim mušterijama, kao što su dupla mocca chocca s pekinškim jesenskim sirupom, esencijom žirafe i obranim veganskim mlijekom s infuzijom vanilije. A sreća bi trebala i stranom baristu koji bi pokušao dozvati Vjekoslava ili Hrvoja nakon što vidi mušteriju prvi put.“

Ja ću svemu ovome dodati samo ovo, svi smo mi Slobodan Granić. Zato Starbucks nikad neće doći u Hrvatsku. No dobro je ovdje nama dok imamo barem tri vrste jogurta na izbor, možemo slobodno govoriti da smo Hrvati, a ne ljudi iz Hrvatske – jer, eto, užasna je to razlika, i dok svom neprijatelju biblijski okrećemo i drugi obraz, ali izbjeglicama ne damo niti kruha niti vode niti prava na postojanje. Hrvatska!

Hrvatska

kava

Starbucks

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter