DUHOVITA ANEGDOTA OTKRILA APSURD

Hrvatski nakladnici knjige tiskaju u Ukrajini, Kini, pa čak i Tajlandu: 'Novi roman stigao mi je tri sata prije promocije. Bili smo na rubu srčanog'


Tomislav Kukec
20.11.2018.17:00
Hrvatski nakladnici knjige tiskaju u Ukrajini, Kini, pa čak i Tajlandu: 'Novi roman stigao mi je tri sata prije promocije. Bili smo na rubu srčanog'
Luka Gerlanc / CROPIX

sažeto

Zbog nižih troškova energenata i radne snage, izdavačima je čak isplativije dopremati tiskane knjige iz dalekih zemalja, nego ih tiskati u Hrvatskoj


Tomislav Kukec
20.11.2018.17:00

U zagrebačkim kulturnim krugovima već se danima prepričava simpatična anegdota koja je umalo uništila promociju jednog romana poznatog hrvatskog knjievnika. 

Poznato je da je izdavaštvo u krizi, a knjige se (a i tada pod velikim ako) kupuju tek na sajmovima poput Interlibera kada su drastično jeftinije. Stoga se nakladnici svakako dovijaju kako bi knjige ipak omogućili ljubiteljima književnosti, a jedan od načina je da ih tiskaju u inozemstvu, ako je cijena povoljnija. Tako je u ovoj priči knjiza tiskana čak u dalekoj Ukrajini i ne bi to nikome zasmetalo, da ni danima prije promocije knjige - nije bilo. 

Razmišljali i o printanju ulomaka

"Stigla je tek tri sata prije promocije, u trenutku kad smo mi već svi bili na rubu srčanog udara. Jer, promocija je zakazana, sugovornici pozvani i bilo bi doista neugodno da predstavljamo knjigu koje nema", kroz smijeh nam govori glavni akter događaja, poznati hrvatski književnik Borivoj Radaković, jer baš se radilo o promociji njegovog najnovijeg romana "Hoćemo li sutra u kino?".

Goran Šebelić / Cropix

Promocija je naposljetku ipak održana, o knjizi su govorili Tomislav Brlek, Dražen Ilinčić i Drago Glamuzina, a ulomke iz knjige čitao je naš proslavljeni glumac Goran Grgić, tako da je sve završilo u veselom tonu, kako je i trebalo. Ne treba sumnjati da je Radaković bio na iglama, priznaje da su u posljednjim satima prije promocije razmišljali i da isprintaju ulomke koje će čitati, pa su odahnuli kada se u Zagrebu konačno pojavila pošiljka iz 800 kilometara udaljenog Lavova. 

Duhovita anegdota otkrila je zapravo ono što se u nakladničkim krugovima već dulje vrijeme događa, upravo zbog visokih troškova izdavanja knjiga u Hrvatskoj. Nakladnicima je tako puno jeftinije i jednostavnije knjige tiskati u inozemstvu, a vlasnik izdavačke kuće Fraktura Seid Serdarević otkriva nam tako kako se slikovnice tiskaju čak u - Kini. 

Niža cijena radne snage

"Pogotovo se to odnosi na slikovnice koje imaju pop-upove, dijelove koji iskaču i koji se u Kini mogu tiskati po znatno povoljnijim cijenama, a kvaliteta je jednaka. Sa tvrtkama se potpiše ugovor, a one na sebe preuzimaju sve obaveze, od tiska, carinjenja, sve do finalnog preuzimanja u Hrvatskoj. I uz sve te troškove, dopremanje slikovnica brodskim kontejnerima iz Kine, kamionima iz Ukrajine...trošak ispada manji nego da se tiskalo u Hrvatskoj", kaže Seid Serdarević. 

Krasnodar Peršun

Po njegovim riječima, to nije neuobičajeno, a glavni razlog niže cijene tiska su manji troškovi radne snage u tim zemljama. 

"Prije smo tiskali u Sloveniji i Slovačkoj, pa su postale skuplje od nas, tiskalo se i u Srbiji, a sada se jako puno radi sa ukrajinskim Lavovom. Njihova tiskara ima čak i podružnicu u Zagrebu s kojom se sve može dogovoriti. A i nije to toliko daleko, kada se pogleda, oko 800 kilometara, skoro kao da vozimo iz Dubrovnika", kaže Serdarević. 

Ističe kako postoji i druga strana priče, jer hrvatske su tiskare znatno jetinije bogatijim zemljama višeg standarda, pa se tako u nas tiskaju knjige za Francusku, Švedsku, Nizozemsku, Englesku... Veseli globalizam u punom zamahu, rekli bismo.

Da je riječ o uobičajenoj praksi, potvrđuje i Mišo Nejašmić, predsjednik Zajednice naklada i knjižara, no prema njegovim riječima, ipak se većina knjiga još uvijek tiska u Hrvatskoj. 

Damjan Tadić / Cropix

Papir iz Poljske i Finske, tiskarski strojevi iz Njemačke...

"Rekao bih da se tek manji dio tiska i to u Kini, na Tajlandu, te u Rumunjskoj. Stvar je u tome da su u Ukrajini niže cijene električne energije i radne snage, pa to smanjuje i cijenu knjige u proizvodnji. S druge strane, papir košta isto jer se doprema iz istih poljskih i finskih tvornica, a strojevi su iz Njemačke", kaže Nejašmić.

A komentirajući našu anegdotu s početka priče, kaže kako ona nije nepoznata nakladnicima, naročito u predbožićno vrijeme i uoči velikih književnih sajmova. 

"I ja sam u drami, trebam predstaviti tri knjige u Puli u prosincu, a tek smo danas dobili dozvolu za tiskanje, tako da se u tiskari radi punom parom", zaključuje, nadajući se da će sve biti dovršeno na vrijeme. 

knjige

Mišo Nejašmić

izdavaštvo

Seid Serdarević

nakladnici

tiskarstvo

ekonomija i kultura

Borivoj Radaković

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter