DIVE SE ZEMLJI, HRANI A NAŠA RAKIJA IM JE ZAKON

Pričali smo s turističkim vodičima koji za bogate strance organiziraju avanturističke ture, otkrili su nam koliko gosti troše, brojne anegdote I koja im je najgora noćna mora u ovom poslu


Valerija Bebek
12.06.2019.21:00
Pričali smo s turističkim vodičima koji za bogate strance organiziraju avanturističke ture, otkrili su nam koliko gosti troše, brojne anegdote I koja im je najgora noćna mora u ovom poslu
Goran Sebelic / CROPIX

sažeto

U Hrvatskoj je avanturistički i pustolovni turizam u porastu, ali još uvijek nedovoljno potenciran, razgovarali smo s profesionalcima koji se upravo time bave


Valerija Bebek
12.06.2019.21:00

Svi do jednog turista koji mi dođu su zaprepašteni prirodnim ljepotama, zadivljeni su hranom. Od banalnih stvari, svaki sladoled koji uzmu im je fin. Impresionirani su našom poviješću. Čak i Englezi, koji su udaljeni dva sata leta, pa nemaju pojma gdje su došli. Ne znaju da su Mućke ovdje legendarne, da smo svi odrasli na Monty Pythonu i BBC-ju. Još jedna bitna stvar, svi su oduševljeni kako ovdje svi dobro pričaju engleski. Ja se ponekad zaprepastim kad žena u pekarnici ili dućanu progovori i koliko dobro priča engleski, tako da bi mogla voditi ture. Svi su ugodno iznenađeni koliko smo elokventni. Ameri znaju šaptati među sobom: 'Ali je*ote, ovdje svi pričaju engleski', jer u nekim dijelovima Amerike doslovno moraš znati španjolski, govori nam Robert.

On radi kao turistički vodič freelancer i surađuje sa stranim kompanijama preko kojih po hrvatskoj obali vodi uglavnom Amerikance, Kanađane i Engleze. Specifično je to što ih Robert vodi na biciklističkim turama, sportski i avanturistički turizam je u velikom uzletu u našoj zemlji, namijenjen je gotovo isključivo strancima i ima svojih posebnosti.

"Trajanje sezone je tu specifično, dosta avanturističkih tura ne radi se u klasičnoj špici sezone, prevruće je i velike su gužve. Sezona je podijeljena u dva dijela. Svake godine starta polovicom travnja sve do polovice srpnja. Onda dođe nekakva rupa, pa od kraja kolovoza do kraja listopada. Ovisno o agenciji i programu", objašnjava Robert koji se za vrijeme našeg razgovora upravo vozio trajektom na Hvar. Grupe su mu veličine 13 do 20 ljudi uglavnom iz Amerike, otkako je prešao u novu tvrtku. Prije toga, dok je radio za drugu kompaniju uglavnom su mu dolazili Englezi.

Gosti koji žele potrošiti, jako puno, novaca

"To su uglavnom ljudi srednje životne dobi, od 50 godina pa čak i do 70. Oni žele za što više dana vidjeti što više toga. Tako da nastojimo u tih tjedan dana da ne sjednu u isti restoran, niti da spavaju u istom mjestu. Zbog toga je naš posao dosta logistički zahtjevan", objašnjava.

Duje Klaric / CROPIX

Kaže vode ture ili u Istri ili u Dalmaciji - od Splita se spuštaju prema Dubrovniku po otocima (Brač, Hvar, Korčula) i po poluotoku Pelješcu. "Istru je puno lakše raditi jer nema trajekata, restorani se otvaraju ranije, za nas je ona manje logistički zahtjevna. A i za njih jer ima uzbrdica, ali to nije ništa dugačko kao na  Hvaru i Braču", objašnjava Robert. Svoje goste opisuje kao iznimno zahvalne, to su dobrostojeći ljudi iz još uvijek postojećeg srednjeg sloja koji su spremni potrošiti i u restoranima i na autohtone suvenire. Žele vidjeti što više tako da unatoč bicikliranjima žele otići i u nacionalne parkove na putu, žele platiti i lokalne vodiče u većim gradovima, a neki znaju potegnuti i u susjednu Bosnu i Hercegovinu do Mostara ili u Crnu Goru.

"To su jako zahvalni gosti, mirni su, avanturistički oblik je usmjeren na aktivnosti preko dana, nema tu nešto bančenja navečer. Ode se na večeru eventualno se ode na neke cuge poslije večere. Ali dogodi se i suprotno, imao sam grupu prošli tjedan koji su cugali kao da su na maturalcu. A to im iduće jutro nije toliki problem jer ipak na biciklu iznoje sve u pet minuta", smije se Robert. Bila je to grupa od 10 ljudi i skupili su se sa svih krajeva svijeta, ne samo iz Amerike i Kanade.

"To je klasični primjer ljudi koji se upoznaju na jednoj turi, povežu se i kasnije ostanu u kontaktu te dogovaraju zajednička putovanja. Imam i ja jedno takvu ekipu od prije dvije godine, još smo na WhatsAppu zajedno, mislim da sad planiraju biciklističku turu u Italiji skupa", opisuje. Ovo radi već nekoliko godina tako da je skupio dosta iskustva. Kaže kod Britanaca se osjeća mali strah od Brexita tako da su oprezniji u trošenju, ali i dalje ne znače da škrtare.

Aranžmani su raznovrsni tako da su i cijene različite. Mogu trajati između pet i sedam dana, a nude i opciju sa smještajem i doručkom ili sva tri obroka. Cijene za englesko tržište bile su od 10,600 kuna do 16,400 kuna. Ako imaju samo doručak, svejedno ostale obroke jedu isključivo u restoranima, OPG-ovima ili domaćinstvima. Oni kao organizatori trude se da ih svaki put odvedu na drugo mjesto.

Trajekti u Dalmaciji noćna su mora svakog vodiča

Da steknemo dojam koliko takve grupe potroše u tih nekoliko dana, kaže da je izračunao prošle godine prosječno je po čovjeku to bilo oko 500 eura samo za hranu (bez piće, ulaznica, suvenira i ostalog trošenja).

Ivo Ravlic / CROPIX / Ilustracija

"A to su velike grupe. Od 13 do 20 ljudi. Jedna grupa može ostaviti preko 10.000 eura samo na obroke, a gdje je piće i ostale stvari. Ako mi se i dogodi koja vesela grupa kao i prošli tjedan koja je uz ove dnevne aktivnosti zainteresirana i za noćne uz alkohol. Sjednem navečer s njima na cugu dvije i odem, ostavim ih kod dobrog gazde kafića. Dobra je stvar što idući dan na biciklu to jako brzo iznoje. Ja ne mogu s njima piti jer mi vodiči imamo dosta svog logističkog posla koji je zahtjevan. Treba iskoordinirati dobavljače, restorane, trajekte, prijevoz prtljage, kombi, ulazak u nacionalne parkove, lokalne vodiče, smještaj", opisuje Robert. Kaže da grupa je na prvom mjestu, ali u njegovom poslu trebaju biti sretni svi i konobari i dobavljači i tek onda vodič može biti sretan.

Na pitanje o anegdotama kojih je sigurno prikupio mnogo u ovih nekoliko godina kazao je da ih ima milijun samo s trajektima u južnoj Dalmaciji koji idu mimo voznog reda.

Najgora noćna mora vodiča je uloviti trajekte na jugu zemlje. To se mora preduhitriti, predosjetiti, doći ranije s gostima, u principu se uvijek stigne. Ali je nezgodno. Drugi problem je što mi nemamo nikakvu biciklističku infrastrukturu, moraš voziti po cesti. Ako imaš veliku grupu moraš ih rascjepkati. Ne može voziti 20 ljudi u komadu. Stvarno, većina vozača je obzirna prema biciklistima. Ali naravno da na cestama imamo i kamiondžija koji su nervozni i slično, objašnjava Robert

Kaže da u Hrvatskoj rade brojne strane agencije koje su usmjerene isključivo na avanturistički turizam. Neke od njih posluju i dovode američke turiste više od 10 godina. Neki tek počinju, a posla ima za sve. "Moja se kompanija uopće ne oglašava u Hrvatskoj fokus je na sjevernoamerički kontinent. Danas sam u splitskoj luci upoznao čovjeka koji pokušava pokrenuti agenciju iz Novog Zelanda recimo", kazao je.

Siromašna, odnosno nepostojeća biciklistička infrastruktura ograničava i trase svim tim agencijama, koje uglavnom voze po istim putevima, kad nema cesta ne može nitko ni izmisliti nešto novo. Eventualno grupe s hibridnim biciklima mogu sići na makadam, ostali su osuđeni na ceste.

Paun Paunovic / CROPIX

"Kad bi država imala više sluha pa napravila obalne staze za bicikl, to bi se isplatilo za pet godina. U Njemačkoj postoji biciklistički autoput, u Nizozemskoj također. Ovakav način turizma je u porastu, vrlo su zahvalni gosti, zainteresirani za lokalnu kuhinju, lokalne suvenire. Nisu kao ovi s kruzera. To je nekakva srednja klasa, ljudi pred mirovinom ili u mirovini. Imaju novca, hoće popiti, pojesti, potrošiti... Profitiraju svi i lokalni vodiči, dućani, dosta novca ode i na stvari koji ljudi ni ne primjećuju. Zarađuju svi ne samo agencija i gazda apartmana ili hotel", kazao je.

Ni bura ni požari ne pokvare im dojam

Osim spomenutog, zna se dogoditi sasvim drugačiji set problema, ljudi dođu, a ne znaju u što su se upustili, niti znaju kako naš teren izgleda. "Dođu u Hrvatsku voziti bicikl nekoliko mjeseci nakon što su imali 'open heart surgery'. Operaciju srca pa se iznenade kako je ovdje brdovito i vruće. Onda moraš s njima posebno manevrirati, ali kažem uvijek imamo vozilo koje nam je u pratnji i nikoga ne ugrožavamo, niti dopuštamo da se ugrožava", kazao je Robert.

A ni vodiči, ni gosti ne mogu utjecati na vrijeme koje im ponekad zna poremetiti planove. To se dogodilo prošle godine u rujnu, kada je puhala jaka bura. "Nakon 55 kilometara biciklom po Hvaru, išli smo na mali trajekt iz Sućurja za Drvenik. Trajekt je kasnio i okrenula je bura. kapetan je odlučio vratiti trajekt zbog čega smo morali ostati jednu ekstra noć na Hvaru. Drugi dan je gorjelo iznad Orebića, tako da smo se ukupno 36 sati probijali s Hvara do Korčule", prisjetio se. A kako u takvim situacijama reagiraju dobrostojeći Amerikanci? Kazao je da nije bilo problema jer je važno u svakom trenu iskomunicirati što se događa i najbitnije je da se gosti osjećaju sigurno.

"Što i jesu na kraju. Stvarno su dobro reagirali, bilo je naporno i meni i njima. Vide ljudi da smo se svi angažirali. U trenu ka je gorjelo išla je jedna dodatna linija, s Pelješkog poluotoka, na Trstenik.  U tom trenu sam koordinirao ukrcaj 200 pješaka na engleskom. Jedini problem je što se u takvoj situaciji ne daju obavijesti na engleskom. Kada smo stigli, lokalni ljudi, vlasnici kafića, iznijeli su stolove, vodu i čaše ljudima. Svi su se angažirali. To je gostima ostalo upečatljivo. Kasnije su mi gosti komentirali da im u pomoć nisu prišli neki službenici, nego obični ljudi, svi mi smo se angažirali mimo svog regularnog posla", opisao je jednu nedavnu komplikaciju koja se na kraju dobro završila.

Kazao sam im da smo takvi mi, kada je s*anje svi smo skupa, tako je bilo i u ratu i kada je bila poplava u Gunji. Rekao sam im da se kod nas ne događaju situacije da pogine 40 ljudi u požaru na autocesti kao u Portugalu ili Grčkoj. Kod nas trajekti ne tonu. Mala smo zemlja, svi pazimo jedni na druge. Kapetan je odlučio vratiti taj brod u Sućuraj, možda je mogao probiti - možda nije. Dosta tu dobro kotiramo jer smo sigurna zemlja

Osim restorana i onoga što vide dok se voze biciklima zanimaju ih nacionalni parkovi, često uzmu lokalne turističke vodiče po gradovima, posljednjih godina aktualan je i Game of Thrones čiji su lokaliteti dodatan plus njihovom putovanju. Za sve te stvari stoje im na raspolaganju, kaže Robert, i to im rješavaju. Za sada nije bilo nikakvih nemoralnih upita. Iako je primijetio da su Amerikanci i Kanađani dosta liberalni po pitanju marihuane i kaže, vjerojatno je pitanje vremena, kada će ih netko pitati mogu li srediti nešto.

Facebook Croatian Way

Ono što ih sve zanima je povijest pogotovo ratno razdoblje, budući da Amerikanci prate košarku većina njih zna za Dražena Petrovića, Tonija Kukoča i Dinu Rađu. A prošle godine za vrijeme Svjetskog prvenstva u nogometu vladala je posebna ludnica i među avanturističkim turistima. "Gledao sam s Englezima, utakmicu Hrvatska-Engleska. Sve je prošlo bez incidenata poslije se cugalo na Korčuli zajedno. Imao sam Škote koji su sletjeli nakon finala. Ljudi su bili raspamećeni, pogotovo kako se to bližilo kraju. Bili su fascinirani kako je prošao doček bez ijednog incidenta, a u Francuskoj gorjelo je i ubijali su se. Općenito svi odu sa spoznajom da mi jesmo dio Europe, ne samo zbog povijesti, nego i zbog načina na koji živimo. Bez obzira na nedostatke, ali ipak kako mi odrađujemo neke stvari to je viši standard u odnosu na druge zemlje i to sami kažu", zaključio je Robert.

Naš drugi sugovornik Saša Kajfeš odlučio se upustiti u posao s avanturističkim i pustolovnim turizmom, ali u drugom dijelu države - u unutrašnjosti. Ovaj Delničanin priča kako je velik dio života živio u inozemstvu, od Italije do Irske, proputovao je cijelu Europu i shvatio da su stranci ludi za avanturističkim turizmom. Kako dolazi iz kraja koji nema gotovo nikakvog turističkog sadržaja, a obiluje prirodnim ljepotama tako se rodila ideja da upravo tuda vodi različite pustolovne ture. Od Zagreba do Pule je područje koje pokrivamo, ta je trasa omeđena s dva jaka aerodroma što je odlično logistički.

Pješice i kajakom kroz unutrašnjost Hrvatske

"Naš chore-business je pustolovni i aktivni turizam trenutno imamo gotovo završenu planinarsku rutu koja je markirana i označena povezali smo je sa smještajnim kapacitetima od Zagreba do vrha Učke. Traja 19 dana na 344 kilometra dužine. Moja partnerica Lexie i ja prehodali smo je tri puta", kazao je Saša Kajfeš iz agencije Croatian Way.

"S nama su bili i Nijemci, Irci, Englezi, ljudi izvana koji su nam dali i ostavili dojam da bismo to trebali napraviti. Jer je prirodna diverzifikacija ogromna. Svakih 30 kilometara imate osjećaj da ste negdje drugdje. Od Žumberačkog gorja se spustite u vinograd, imate osjećaj da ste u Italiji. Nastavlja se dalje kroz Ozalj, idemo putevima Zrinskih i Frankopana pratimo dvorce. Devet dvoraca je na putu. Idemo kroz Karlovac. Idemo kroz područja koja su turistički zaboravljena s obzirom na autoput", opisao je pješačku trasu koju su sami osmislili, markirali, povezali sa smještajnim kapacitetima i raznim sadržajem.

Dobili smo dojam da su ljudi koji su se stvarno naputovali svijetom ostali zaprepašteni kako je lijepo, kako je dobra hrana, kako je dobra rakija. Kako se mijenjaju ta prirodna obilježja. Onda smo treći put ucrtali rutu i sad smo pred finalizacijom", opisuje Saša

Osim turista koji su gladni za novim pejsažima, za micanjem od bilo kakvih tragova civilizacije, s druge strane lokalno stanovništvo vapi za takvim sadržajem, svi oni žele i obnoviti kuće i stvoriti si neku dodatnu zaradu i oživjeti taj kraj. Nude isključivo autohtone domaće proizvode, hranu i ugođaj.

Facebook Croatian Way

"Htjeli bismo revitalizirati ta vrlo šarmantna područja, avanturizam je zapravo novi oblik, svima nam više treba kretanja u prirodi. Ona nam daje i mir i pronalazimo sebe kroz raznorazne izazove. Na žalost ovakav odmor nije baš nešto što zanima domaće ljude pa bismo za početak morali biti usmjereni na inozemstvo", kazao je Saša. Druga tura koju su osmislili je kajakaška i to po Kupi. Objašnjava kako je ista ruta u proljeće i na jesen odličan izazov za one koji su iskusni veslači, a u ovo ljetno doba pogodna je za obiteljski turizam.

"Naša kanu/kajak ruta Kupskom dolinom proteže se jedinstvenim prirodnim pejzažima od sela Hrvatsko, podno Nacionalnog parka Risnjak, sve do kraljevskog grada Karlovca, dugačka je 172 kilometra", opisuje.

"Kajakarska ruta prolazi tik uz planinarsku, prošle godine nam je na kajaking došao čovjek od 60 godina iz Londona, on je bio u šoku u cijelo vrijeme. Toliko je zelenila, priroda je toliko bujna, na slikama vam se čini da ste u nekoj prašumi. Prolazite kotlinama koje nikad niste nigdje drugdje vidjeli, uokolo je netaknuta priroda, nema uopće tragova populacije jedno dva dana rute. Imate dojam kao da niste u Hrvatskoj", opisuje Saša.

Na prvu komercijalnu rutu od šest do osam veslača krenut će 20. lipnja. Za sada imaju dogovorene smještaje i obroke dio u Hrvatskoj, a dio u Sloveniji, ako sve bude funkcioniralo po planu rutu će proširiti i s razgledavanjem dvoraca, jahanjem, a sve će biti vezano uz Kupu.

Facebook Croatian Way

Hrvatska

turizam

kajak

bicikliranje

turistički vodiči

avanturistički turizam

Croatian way

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter