video: hrvati koji nisu na društvenim mrežama

Jedan me lik pitao zašto nemam fejs i fotke kako bi se frendovima mogao pohvaliti s kakvom p****m je bio na dejtu. Više se nismo vidjeli'


Mia Peretić
20.05.2019.21:00
Jedan me lik pitao zašto nemam fejs i fotke kako bi se frendovima mogao pohvaliti s kakvom p****m je bio na dejtu. Više se nismo vidjeli'
Profimedia

sažeto

Pričali smo s ljudima koji nemaju niti jednu društvenu mrežu i saznali kako im je kad ih pitaju postoje li uopće


Mia Peretić
20.05.2019.21:00

Prije nekoliko godina objavljen je duhovit, ali i pomalo otužan video o curi koja je izbezumljena jer njezin novi dečko ne koristi nijedan oblik društvenih mreža. 

Otkriva da je 'gospodin savršeni' njezina savršena noćna mora

U slučaju da ga već do sada niste vidjeli, video prati situaciju u kojoj djevojka, nakon selfija na dejtu, otkriva da je "gospodin savršeni" slika i prilika njezine savršene noćne more. Naime, želeći ga tagirati na fotki, ona se suočava s okrutnom realnosti - to naprosto neće biti moguće jer on nema Facebook. Zapravo, on nije niti na jednoj od društvenih mreža. Kao dokaz, mladić iz džepa vadi mobitel najsličniji kultnoj Nokiji 3310. Nema pametni telefon.

U njezinoj se glavi odmah javlja sumnja da je čovjek bez društvenih mreža kronično nedruštven, odnosno asocijalan. Prestravljena jer mu ne može kopati po profilu, te što ne može naći kako mu izgleda bivša cura, u pomoć poziva svoje jednako paranoične prijateljice kako bi zajedničkim snagama iskopale sve o njezinom novom izabraniku.

Totalno devastirana, za ručkom im priča kako joj nikad ne šalje seksi sadržaj, odnosno fotke svog spolovila, te da je njegov "alat" do sada jedino vidjela uživo. Dodaje i kako je baš neki dan uslikala savršenu fotku svog poprsja, te ju, nažalost, nije imala kome poslati. 

Prijateljice ju tješe kako će sve biti u redu, a ubrzo kokošinjac osniva nešto što bi se moglo opisati kao CSI tim za istraživanje njegovih internet tragova. Ubrzo slijedi novi šok - njezin dečko nije ostavio nikakav digitalan trag. Štoviše, nikad nije imao niti MySpace. 

Prilikom zajedničkog druženja, djevojka statusom na Facebooku izražava svoje nezadovoljstvo činjenicom da se popularni britanski dating reality show Love Island više ne emitira, nakon čega ga pita kako on dijeli svoja razmišljanja. On joj jednostavno odgovara da zapravo razgovara s ljudima. 

Paranoja je na vrhuncu kada mu pod krevetom nađe fotoalbum. Znate, onaj starinski, s pravim fotografijama. A ispod fotografija nema komentara.

"Ako ga ne možeš tagirati, postoji li on uopće?", pita se jedna od njezinih kolegica.

Jesu li ljudi bez profila na društvenim mrežama čudaci ili smo mi luđaci koji su preuzeli ludnicu?

Iako je ovaj video namjerno pretjeran, a situacije i reakcije su očito preuveličane, glavne crte današnjeg života na društvenim mrežama dobro su prikazane: naši profili su, ovisno o preferencijama pojedinaca, krcati vrlo privatnim podacima. Mnogi od nas sumanuto dokumentiraju svaki trenutak svog života - što su doručkovali, ručali, gdje i s kime provode slobodno vrijeme, kakvu glazbu slušaju, koje knjige čitaju, gdje svaki dan odlaze na posao. Čak i kod onih opreznijih lako možete saznati gdje žive, kada su rođeni i jesu li solo, u vezi ili braku. 

No, u navedenom videu na kraju ipada da je momak bez Facebooka zapravo jedini normalan među tim opsjednutim kokošima, te da je ovo klasičan slučaj luđaka koji su preuzeli upravljanje ludnicom, jer su čitavu paranoju kreirale žene koje ostavljaju dojam ovisnica o društvenim mrežama u suludoj potrazi za "pravom verzijom" čovjeka koji se čitavo vrijeme nalazi kraj njih.

Iako se danas stvorila percepcija da svi pripadnici informatički pismene generacije imaju barem jedan profil na nekoj od platformi, odlučili smo se baciti u potragu za onima koji se tom trendu odupiru.

Profimedia

Ima li Hrvata koji su se našli u ulozi dečka iz komičnog britanskog videa, te kako su do sada preživjeli bez ijednog aktivnog profila?

Prilikom pripreme za temu, pitala sam nekoliko prijatelja i poznanika što misle o ljudima koji virtualno ne postoje, odnosno, boljeg primjera radi, kako bi reagirali da se nađu na spoju s osobom koja im kaže da nije registrirana niti na jednoj društvenoj mreži.

Jedna prijateljica smatra da bi bilo sasvim u redu da joj dečko na dejtu kaže da nema Facebook, Instagram, Twitter ili štogod drugo.

"Zapravo mi je OK da se netko može oduprijeti svemu tome, kad ja već ne mogu".

S time se složila i druga cura s kojom sam razgovarala.

"Ovisi koliko je star, ako je u generaciji 40+, bilo bi mi svejedno, čak i cool".

'Mislila bih da skriva ženu i troje djece'

No, iza inicijalnog "bilo bi mi čak i zanimljivo", došao je taj čuveni "ali". Svi moji sugovornici i sugovornice, koje sam zamolila za mišljenje, priznali su da bi barem nakratko pomislili kako je dotična osoba bez društvenih mreža u najmanju ruku čudna.

"Možda bih mislila da skriva ženu i troje djece", samo je jedan od primjera koji sam čula kao argument za oprez.

Jedan od mojih kolega također je priznao kako bi mu to bilo neobično.

"Ne bih mislio da nešto skriva, no bilo bi mi čudno da baš nema ništa. I vjerojatno bih ju zafrkavao da radi za Udbu ili tako nešto. Neobično mi je da netko danas nema društvene mreže. Meni je to najnormalniji način komunikacije i izvor velikog broja informacija".

iStock

Takve ne možeš provjeriti na fejsu

Kao dodatni bonus u prilog društvenih mreža, svi su moji sugovornici i sugovornice naveli mogućnost da se osobu koja vas zanima malo "pročačka", odnosno da vidite s kim je hodao, kako je ta osoba izgledala, te spada li u "Bog i Hrvati" ili Kumrovec kategoriju - nešto što je, sudeći po količini komentara i interesa, Hrvatima iznimno napeto. 

Dakle, osim što su osumnjičeni kao čudaci, ljudi koji nisu na društvenim mrežama ne mogu proći proces "screeninga" i "predselekcije", što ih kod većine "društvenomrežaša" čini dodatno suspektnima. 

Mnogo predrasuda za nekoga koga još nismo ni upoznali, zar ne?

Hrvati koji nisu na društvenim mrežama 

Naša je potraga za osobama koje nemaju društvene mreže bila iznenađujuće uspješna. Naši su sugovornici odrasli ljudi u dobnoj skupini od 29 - 36 godina. Svi su zaposleni, neki su sami, a neki u braku. Svima je zajednička činjenica da su informatički pismeni i da je neprisutnost na društvenim mrežama njihov odabir, čak su im i razlozi za to slični. Jedni se od drugih razlikuju isključivo po tome što neki nikada nisu registrirali nikakav profil, neki imaju samo jedan u svrhu posla, a posljednja je sugovornica jednom otvorila Facebook, no nakon neugodne epizode odlučila ga je zauvijek deaktivirati.

Radikalni apstinenti

34-godišnji Roko rođen je u Splitu, no čitav je život proveo u Zagrebu. Zaposlen je u farmaceutskoj industriji, sretno je oženjen i otac troje male djece. 

Roko spada u kategoriju broj jedan, nazvat ćemo ih radikalni apstinenti. On nikada nije imao niti jednu društvenu mrežu, a nikada nije bio u iskušenju da ju otvori.

"Jednostavno smatram da se nepotrebno pokazivati tako. Društvene mreže se ne svode na najbliže osobe, već ljudi na njima za "prijatelje" imaju osobe koje su samo usput upoznali ili svoje radne kolege. Jednako tako, njihovi kolege statuse i slike s društvenih mreža zloupotrebljavaju kako bi nešto okrenuli u svoju korist. Ja sam imao neugodnu situaciju s nekim slikama, iako nemam niti jedan aktivan profil. Ne bi u detalje, ali jedna fotka mi je napravila kaos u privatnom životu, a nisam ni znao da je objavljena. Također se ne osjećam ugodno da netko gleda fotke moje djece s obiteljskih druženja jer sam se uvjerio da većina ljudi sve to komentira zlonamjerno, u stilu tko ima što odjeveno, koliko nešto košta. Budimo realni, većina ljudi ih koristi za pokazivanje svog statusa i načina života koji u pravoj zbilji najčešće nije takav. Stoga smatram da je to za mene nepotrebno, ja to ne želim gledati, niti želim da netko ima potrebu gledati kako ja živim".

Pitali smo ga koje su najčešće reakcije ljudi kada im kaže da nikada nije aktivirao neku od društvenih mreža.

"Prvo me svi pitaju zašto, ja im ukratko objasnim ukratko i dalje me nitko ništa ne pita".

'Moj je dojam da se na društvenim mrežama ljudi odriču privatnosti kao da je to nešto loše, a ja ju cijenim'

Drugi sugovornik iz ove kategorije je 33-godišnji Dean. On živi i radi u Zagrebu, ima curu koja ima društvene mreže, no on se na njima nikada nije vidio:

"Ja čvrsto vjerujem da ne postoji realna potreba za time. Strašno me ljute ljudi koji neprestano bulje u mobitele, kao sumanuti stišću te lajkove i čekaju da i njima netko potvrdi da je to što su objavili dobro".

Za posao mu to, kaže, nije bilo potrebno:

"Zaposlen sam u jednoj privatnoj firmi koja se bavi građevinom i nikada me klijent nije tražio da mu dam svoj Facebook ili neki drugi profil. Dakle, poslovnu potrebu sam eliminirao, a privatnu nemam. Ono što vidim kod drugih mi se, blago rečeno, nije svidjelo. Dakle, sve češće mi se događa da, ako se nađem u većem društvu, stalno čujem zvukove koji alarmiraju da je dotičnoj osobi  stigla neka poruka. I malo je tužno gledati kako se kod ljudi već razvio uvjetovani refleks, dakle nitko u tom trenu ne radi, nikome nije o glavu da te sekunde pročita poruku, no svi se na prvi zvuk svog uređaja odmah hvataju za telefon, čitaju, skrolaju, odgovaraju".

Dean napominje kako je veliki razlog da nema niti jednu mrežu i to što smatra zastrašujućim da ga netko može pronaći u samo nekoliko klikova, te kopati po njegovim privatnim podacima.

"Možeš ti postaviti sve sigurnosne postavke, možeš si napraviti račun da svima sve onemogućiš što se tvojih objava i podataka tiče, no čemu onda imati profil? To valjda služi da s drugima dijeliš neke stvari. A ja takav tip sadržaja nemam potrebu dijeliti. Što se komunikacije tiče, imam mail, pametni telefon, ako treba koristim skype ili viber. No moj je dojam da se na društvenim mrežama ljudi odriču privatnosti kao da je to nešto loše, a ja ju cijenim. Ako me netko treba, može me dobiti".

I on se nekoliko puta sreo s čuđenjem kada je rekao da nema ni Facebook, a kamoli što drugo.

"Sjećam se da sam jednom sreo prijateljicu iz srednje škole, mnogo godina nakon mature. Otišli smo na piće i ona je tražila moj Fejs kontakt. Ja sam rekao da nemam, a ona me mrtva - hladna pitala "Kaj ti uopće postojiš?".

Naglašava, reakcije su bile jače kada je strka oko Facebooka bila na vrhuncu, a već godinama njegova virtualna odsutnost ne izaziva poseban šok.

"Ali, da, u pogledima ljudi osjećam da me procjenjuju drugačije, kao da odmah zaključuju da sam neki čudak", kaže nam Dean.

Profimedia

Parcijalni korisnici

Treći sugovornik je 36-godišnji Matej, koji je, baš zgodno za temu, informatičar. 

"Za mene je to gubitak vremena, no naglašavam da znam na koje se sve načine o nama prikupljaju podaci, te ne pristajem da se to za mene radi i preko društvenih mreža. Od profila imam samo Linked In i to sam otvorio isključivo zbog posla koji sam planirao tražiti u inozemstvu. I to tek prije tri godine. Da sad ne ispadnem neki hejter, mislim da su društvene mreže super za komunikaciju s ljudima koji su međusobno udaljeni. No, ja nemam bogatu tetu u Kanadi pa se nisam našao u toj kategoriji. Za sve ostalo tu je Skype, Viber i slične aplikacije".

Traumatizirani bivši "društvenomrežaši"

Dijana je 29-godišnja zaposlenica jednog hrvatskog ministarstva. Ona je, doduše, svojevremeno registrirala Facebook profil, no nakon jedne vrlo neugodne situacije ga je odlučila zauvijek deaktivirati.

"Otvorila sam ga prije desetak godina, a ugasila prije pet. Dogodila mi se jako neugodna situacija. Naime, kao društvo smo išli van i svi smo se napili, ali baš jako. I netko je bio 'pametan' i u tom trenutku je izvadio fotić i sve fotkao. Bili smo toliko ubijeni da se to baš vidjelo. Ja sam jedva gledala, oči su mi otišle u križ, imala sam poluotvorena usta, kao da ću povraćati svaki čas. Ma užas. Ta je fotka objavljena, frendica me tagala i tako je završila na mom zidu. Uz to sam kao prijateljicu na fesju imala tetu koja je tu fotku vidjela, prije no što sam ja maknula oznaku i sakrila fotku. Teta je to rekla mojoj mami koja me napala da joj je jasno da ljudi vani popiju, ali da ne kuži da se to mora fotkati i objaviti. Frendicu sam molila da makne tu fotku, ona je rekla da misli da dramim i pretjerujem, da je fotka smiješna i to je to. Posvađale smo se baš gadno oko toga i onda sam postala paranoična. Prvo sam uklonila sav sadržaj koji sam smatrala neprikladnim, a onda sam deaktivirala i profil. Ne treba mi to u životu".

Dijana pak ima suludu reakciju na njezino apstiniranje s društvenih mreža. Na jednom je spoju čula rečenicu koju opisuje najglupljom ikada.

"Jedan mi je dečko rekao da mu je to loše jer ne može frendovima pokazati s kakvom p****m je bio vani. Kao, neće mu vjerovati. Pitala sam ga jel ozbiljan, on se izvlačio da se šali. Nismo se više nikada vidjeli. Dno", rekla je Dijana.

Oni nas ne osuđuju, mi njih na prvu

Nama koji koristimo društvene mreže sasvim je normalno da imamo barem jedan aktivan profil, a o onima koji tako ne misle, često olako stvaramo predrasude kao da se radi o čudacima koji nešto skrivaju. 

S druge strane, ljudi koji nemaju društvene mreže nas 'umrežene' nikada neće pitati zašto, a mislit će da su najveće varalice među nama upravo oni s najaktivnijim profilima, koji svoj pravi život uljepšavaju da bi ga prezentirali da izgleda onako kako oni to žele, a ne kakav zaista jest.

Facebook

društvene mreže

twitter

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter