Postaje li Balkan (opet) bure baruta?

Kako je Aleksandar Vučić poput Ziggyja Stardusta u 2018. doživio streloviti uspon, a potom veliki pad i razbijanje vlastitih iluzija


Mia Mitrović
01.01.2019.19:00
Kako je Aleksandar Vučić poput Ziggyja Stardusta u  2018. doživio streloviti uspon, a potom veliki pad i razbijanje vlastitih iluzija
Duje Klarić/CROPIX

sažeto

U zemljama bivše Jugoslavije, koje je danas politički korektnije zvati regijom, u 2018. je bilo sve samo ne dosadno


Mia Mitrović
01.01.2019.19:00

Ako je časopis Time osobama godine mogao dva put proglasiti Staljina, Reagana, Trumana i jednom Hitlera, onda i mi tu titulu 2018. bez grižnje savjesti dodjeljujemo srpskom predsjedniku Aleksandru Vučiću jer je jednako kontroverzan lider kao i gore spomenuti vođe.

Iza njega je zbilja burna godina u kojoj mu je bilo kao na roler coasteru. Početak godine obilježio mu je dejt na silu s hrvatskom predsjednicom na Pantovčaku oko Valentinova, potom su uslijedili izbori u Beogradu koje ni pod koju cijenu nije smio izgubiti, diplomatski rat s Hrvatskom zbog Šešelja, slavodobitan govor na Gazimest.., pardon, Kosovskoj Mitrovici, a potom i skorašnja potpuna amputacija Kosova koje je u nedjelju najavilo pripajanje Albaniji… U novu 2019. Vučića ispraćaju sve masovnije demonstracije, a fotelja mu se po prvi puta otkako je 2014. zajašio vlast, opasno ljulja.

Vučić kao David Bowie

Poput Ziggyja Stardusta, Vučić je 2018. doživio streloviti uspon, a potom veliki pad i razbijanje vlastitih iluzija. Od bahatog i arogantnog autokratskog lidera koji laže bez da trepne, prikrivenog velikosrbina u proeuropskom odijelu i miljenika Angele Merkel, pretvorio se u onoga koji je nepovratno 'pordao srce Srbije' i to bez ikakvog ustupka za srpsku stranu, a narodne mase koje mu se gomilaju pred prozorom, više ne može ignorirati.

Srpski je predsjednik od ranih devedesetih kada se kao golobradi mladac pridružio Radikalnoj stranci, doživio više transformacija nego David Bowie. Svoju je karijeru započeo kao radikalni žutokljunac koji je po svim hrvatskim ratištima u stopu zaljubljeno pratio svog idola i mentora, Vojislava Šešelja. Kao govornik, debitirao je 1995. na bini u Glini gdje je pobunjenim Srbima obećao da 'nikada neće biti hrvatska'. To se, srećom, nije ispunilo, a 23 godina kasnije u Vrginmostu nedaleko Gline, regionalnim je novinarima vidno isprovociran pitanjima u oči lagao kako u svome govoru nije spominjao Veliku Srbiju.

U govoru u Glini sipao je i kletve na Slobodana Miloševića i njegovu politiku prema Krajini, no već 1998. ulazi u novu fazu te preuzima ponuđeno mjesto ministra informiranja pri vladi Mirka Marjanovića u koaliciji koju su činili Miloševićev SPS, stranka JUL njegove supruge Mire Marković i radikali. U vrijeme kada je bio ministar, kažnjavao je neposlušne novinare visokim novčanim kaznama što mu je kao iskustvo dobro došlo kada je došao na vlast i preuzeo gotovo apsolutnu kontrolu nas medijima. 

Isti taj radikalni mladac lio je gorke suze na ispraćaju svog političkog uzora u Haag gdje se dobrovoljno javio. Tu počinje njegova nova faza. Polako izlazi iz Šešeljeve sjene i postaje ljutiti oporbenjak koji u skupštini drži vatrene govore protiv NATO-a i Europe, zazivajući i dalje veliku Srbiju, brani Mladića, a za svoje istupe dobiva buran pljesak kolega radikala tj redikula.

Nešto finiji postat će tek nakon 2012. kada prelazi u Srpsku naprednu stranku (SNS) Tomislava Nikolića, koja je zapravo nešto ušminkanija verzija radikalne stranke. Pronicljivi Vučić shvatio je da je vrijeme radikala prošlo i da će morati ublažiti, odnosno nekako upakirati velikosrpsku retoriku koje se nikada nije odrekao.

Otkako je od 2014. na vlasti, po uzoru na svog prijatelja Putina, prvo kao premijer, a potom kao predsjednik, ponaša se kao da ova prijašnja lica Aleksandra Vučića nikada nisu ni postojala i da je sve to bio netko drugi. Postavljanjem LGTB premijerke Ane Brnabić osvojio je simpatije međunarodne zajednice, a Europa je oduševljeno pohrlila u pregovore sa Srbijom oko članstva u EU. Istovremeno, Vučić održavao i sjajne odnose s Putinom i Erdoganom pa mu se mora priznati osjećaj za diplomaciju i politička lukavost.

Poniženje na Pantovčaku 

Međutim, čini se da je Europi prekipjelo i da je Vučiću dan ultimatum- ili mi ili oni pa je pred srpskim liderom konačna i teška odluka. Situaciju će dodatno zamrsiti i posjet Vladimir Putina najavljen za 17. siječnja. Putin će, pišu srpski mediji, u Srbiji ostati čak dva dana što ruski državnik inače rijetko čini.

Godina za nama bit će zapamćena i po Vučićevom posjetu Hrvatskoj koji je, evidentno organiziran pod pritiskom međunarodne zajednice. Na Pantovčaku se tom prilikom skupila sva sila novinara iz čitave regije, a kasnije se doznalo da su hrvatski novinari imali zabranu postavljati pitanja o govoru u Glini. Dozvolu da ga pitaju pitanja dobili su novinari njemu poslušnih televizijskih kuća u Srbiji pa je, zbog spominjanja ustaša, svima osim Vučiću na Pantovčaku bilo neugodno.

Goran Mehkek / Cropix

Vučić nije ispunio svoje obećanje i donio protokole iz vukovarske bolnice kao što je obećao. Neki mediji su izračunali da donesena dokumentacija odgovara trima nestalima.

Svojim bahatim i arogantnim držanjem potpuno je izdominirao hrvatsku predsjednicu, a donekle i premijera, a i više nego očito je bilo da srpskom predsjedniku isprika za govor u Glini nije ni na kraj pameti.

Stvar su dodatno začinili i prosvjedi na kojima se orio ustaški pozdrav ‘za dom spremni’ te incident koji je isprovocirao Miro Bulj. Mostov zastupnik prišao je srpskom predsjedniku i pitao ga ono što smo kasnije doznali da je na Pantovčaku bilo zabranjeno: ”Kada će u hrvatsku Glinu”.

Prosvjedi na kojima se skandiralo ”za dom spremni” te Buljevo pitanje, koje su srpski mediji proglasili ”napadnom na predsjednika usred Zagreba”, upravo je ono čemu se Vučić nadao da će postići u Hrvatskoj. Inteligentni manipulator dolaskom u Hrvatsku, među ‘ustaše’, u očima svog potencijalnog birača, pokazao je hrabrost, srpski ponos i državničku čvrstinu što mu je pomoglo da osvoji dio glasova na beogradskim izborima održanima u ožujku, ni mjesec dana nakon posjeta Hrvatskoj.

Isti slučaj nije s predsjednicom kojoj je sramota koju joj je usred vlastita ureda priredio Vučić te nazivanje svojih birača ‘marginalcima’ snizilo rejting na najgori mogući.

Vučićev karneval nastavio se Vrginmostu, selu u Sisačko-moslavačkoj županiji i bivšem teritoriju republike srpske Krajne, gdje ga je dočekao visoki snijeg, niske temperature i sunarodnjaci kojima rijetko koji političar dolazi u posjet. Siromašne stanovnike Vrginmosta i okolice Vučićev nastup nije oduševio usprkos njegovim obećanjima, jer im, kako kasnije su rekli novinarima, svako malo u posjet dođe neki političar koji ne ispuni ni pola toga što je obećao.

Kosovska bitka 

Rezultatima izbora u Beogradu nitko nije bio iznenađen. Premoćna pobjeda liste broj 1, “Aleksandar Vučić – Zato što volimo Beograd” bila je očekivana proslava njegovog 48. rođendana. Kako bi osvojio Beograd, posljednju utvrdu opozicije, Vučić nije birao sredstva pa je bez rukavica krenuo u agresivnu kampanju. Na izborima su glasali azilanti i mrtvaci, a oni koji su zaokružili listu broj 1 mogli su zaraditi i 20 eura što nije malen novac s obzirom na loš standard u zemlji.

Neki analitičari pravim pobjednikom izbora smatraju bivšeg beogradskog gradonačelnika Dragana Đilasa koji je, usprkos agresivnoj kampanju SNS-a, uspio ostvariti značajan rezultat, a ovih se dana spominje i kao jedan od lidera beogradskih prosvjeda.

Svaki puta kada je Vučiću bilo potrebno potrebno baciti crnilo zbog situacije na Kosovu koja je sve manje pod njegovom kontrolom, on bi se obrušio na Hrvatsku. To je učinio i pretposljednjeg dana u godini kada je, odgovarajući na izjavu premijera Kosova o brisanju granice s Albanijom, kazao da 'Hrvatskoj smeta jaka Srbija'.

Kada se situacija na Kososvu počela zahuktavati, također je posegnuo za Hrvatskom kako bi skrenuo interes javnosti s tog problema. Dolazak hrvatske delegacije u Beograd savršeno mu je poslužio za to. Na na delegaciju koju je predvodio predsjednik Sabora Gordan  Jandroković nahuškao je Šešelja koji je ispred skupštine gazio hrvatsku zastavu i time si kupio još malo vremena.

Prvi dio 'kosovske bitke' završio je njegovom pobjedom jer je govor održan u Kosovskoj Mitrovici, pozitivno ocijenjen zbog toga što u njemu nije govorio o opasnoj ideji prekrajanja granica koja je mogla rezultirati još većim nemirima. Međutim, rat za Kosovo Vučić je izgubio jer će Srbija, ako želi u Europu morati priznati Kosovo bez ikakvih ustupaka.

Reuters/Laura Hasani

Europarlamentarcima uskoro ističu mandati i bliže se novi europski izbori pa mnogi u Bruxellesu požuruju s rješavanjem pitanja Kosova za koje ne postoji brzo rješenje. Požurivanje je rezultirao zaoštravanjem retorike i s kosovske strane. Krajem godine kosovski je premijer Ramush Haradinaj poduzeo niz poteza koji su zapanjili Srbiju. Najprije je uveo stopostotne marže za srpske proizvode kao odgovor na srpsko blokiranje kosovskog članstva u međunarodnim organizacijama. Potom se na sjeveru i zapucalo, a početkom prosinca osnovana je službena kosovska vojska. Za kraj godine, Haradinaj je Srbiji zadao još jedan punch izjavom da između Kosova i Albanije više nema granice, a to je ono čega se mnogi u regiji, osobito u Srbiji, najviše pribojavaju.

Sjeverna Koreja, Sjeverna Irska i Sjeverna Makedonija

Zbog toga na heterogenim prosvjedima protiv Vučića u Beogradu sudjeluju i mnogi protivnici priznavanja Kosova.

Ništa manje turbulentno nije ni u Makedoniji koja je napravila velik korak u rješavanju spora oko imena koji već 27 godina vodi s Grčkom. U 2018. smo tako, nakon Sjeverne Koreje i Sjeverne irske dobili i Sjevernu Makedoniju. U srpnju je Makedonija dobila i pozivnicu za pregovore oko ulaska u NATO koji bi trebali početi čim se sporazum oko imena ratificira.

S nestrpljenjem i neizvjesnošću čekali smo i rezultate izbora u Bosni i Hercegovini. Kampanja koje su vodeće stranke vodile istovremeno nas je zabrinjavala, ali i nasmijavala, a čitav je proces podsjećao na neku crnu komediju. Svakakvih se na listama našlo, od vrhunskih intelektualaca poput Abdulaha Sidrana, preko glumaca (Emir Hadžihafizbegović) pa sve do optuženika za genocid u Srebrenici (Dragomir Vasić) te osumnjičenog za ubojstvo hrvatskog generala (Hamdija Abdić). Bilo je i onih koji su u izbornu pobjedu krenuli i zip lineom: 

Rezultati su šokirali mnoge pa sada imamo najluđe Predsjedništvo ikad u kojem se trijumvirat koji vodi zemlju slaže da se ne mogu složiti ni oko čega. U predsjedništvu sjede Šefik Džaferović, Željko Komšić i Milorad Dodik. Tenzije i nezadovoljstvo izazvao je ponovni izbor Željka Komšića u predsjedništvo jer jedni kažu da je hrvatski kandidat nepravedno izabran glasovima Bošnjaka, dok drugi tvrde da je Komšićev izbor odgovor na petljanje Hrvatske u izbore u BiH.

Aktualni predsjedavajući Predsjedništva Milorad Dodik ima sličnu situaciju kod kuće u Republici Srpskoj kao i Vučić. Po prvi puta od rata Banja Luka je za Novu godinu bila nijema jer je doček otkazan zbog prosvjeda koji se već danima održavaju zbog nerazjašnjene smrti mladog Davida Dragičevića. Policija na ulicama uhićuje demonstrante, a stanje je neizvjesno.

Bit će veselo i ove godine 

Krizu vlasti osmi puta od raspada Jugoslavije imala je i Slovenija. Kriza je riješena postavljanjem Marjana Šareca za premijera, no jedna druga kriza nas brine jer već više od četiri godine za nju nema rješenja.

Radi se o migrantskoj krizi, a 2018. ona je kulminirala na lako propusnoj bosansko-hrvatskoj granici koju je čuvalo oko 7500 hrvatskih policajaca. Reportaža koju je iz migrantskih kampova uz granicu Bosne i Hrvatske donio naš novinar Tomislav Kukec najbolje svjedoči o razmjerima tragedije ovih ljudi od kojih je Europa digla ruke i ostavila ih na milost i nemilost cičoj zimi i neumoljivim graničarima. Potpisivanje Marakeškog sporazuma moglo bi donijeti smirenje ove teške situacije.

Goran Mehkek/CROPIX

Godina koja slijedi, s obzirom na svjetsku situaciju, neće biti ništa manje turbulentna. Geopolitičari upozoravaju da Balkan polako ponovno postaje poprište novih sukoba istoka i zapada, a ekonomisti tvrde da nas čeka nova, još gora ekonomska kriza. Istovremeno, bliže se europski izbori, a Trumpov bivši savjetnik, Steve Bannon putuje Europom i okuplja desne, euroskeptičke stranke u nadi rušenja i slabljenja EU. Ovo što smo krajem godine gledali na ulicama Beograda i Banja Luke tek je uvertira u ono što nas čeka na godinu u regiji koju ne zovu uzalud buretom baruta. Bit će veselo!

Aleksandar Vučić

Kosovo

demonstracije

izbori u BiH

migranstka kriza

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter