Tjedno satiranje

Kako je dr. Bandić u sekundi upropastio predsjedničinu ideju kako iseljenike vratiti natrag u domovinu


Mia Peretić
22.03.2019.19:00
Kako je dr. Bandić u sekundi upropastio predsjedničinu ideju kako iseljenike vratiti natrag u domovinu
Ilustracija

Mia Peretić
22.03.2019.19:00

S obzirom na to da se plan o povratku ljudi koji su u proteklim godinama pobjegli, ili kako se to politički simpatičnije kaže, emigrirali iz Hrvatske, predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, po uzoru na premijera Plenkovića, odlučila je osnovati Povjerenstvo za domovinsku obnovu čiji je jedini zadatak bio osmišljavanje strategije za dovlačenje iseljenih poreznih obveznika natrag u Lijepu našu.

Nakon nekoliko mjeseci intenzivnog rada uspjeli su smisliti projekt u kojem će se mladi zaposlenici diplomatske službe raštrkati po ključnim zonama emigracije, dakle Irskoj, Njemačkoj i Skandinaviji, i, zapravo, nagovarati ljude da se vrate u Hrvatsku.

Pa bože dragi, zašto ja već nisam emigrirao

Marko Mrkonjic / CROPIX

Pošto se ipak smatramo djelom razvijenog zapadnog svijeta, neukusno bi bilo povlačiti ljude za rukav, pa su genijalci iz Povjerenstva zaključili da se to može izvesti na mnogo elegantniji način – držat će im prezentacije o tome kako je život u Hrvatskoj ostvarenje njihovih snova, samo oni toga još nisu svjesni.

Teško je opisati razinu ponosa koji su članovi Povjerenstva osjećali nakon što su zgotovili ovaj projekt, koji je zapravo ništa drugo doli bazičan i već pomalo arhaičan model Power Point prezentacije.

Mladi je diplomat, kojem je zadatak bio da u Irskoj probije led, bio skeptičan iz niza razloga. Prvo, koliko god se trudio, nije mu pao na pamet niti jedan uvjerljivi argument kojim bi sirotoj emigraciji povratak u domovinu približio kao nešto poželjno.

„Ministrica bez vozačke s novim Mercedesom, obiteljski nasilnici u vladajućoj stranci, saborski stand up komičari, zdravstvo i mirovine pred kolapsom, a povrh svega, ljudi i dalje nisu postigli konsenzus tko je pobijedio u Drugom svjetskom ratu, iako je ta priča završena prije…. Pa malo fali da bude i stoljeće“, uhvatio se mladi profesionalac u razmišljanju.

„Pa bože dragi, zašto ja već nisam emigrirao“, pitao se pakirajući kofere za sutrašnji let u Dublin.

U ovoj je fazi već bio ozbiljno zabrinut jer, ako ni sam sebi ne može objasniti zašto je ostao u Hrvatskoj, kako će uvjeriti druge da se u takvu zemlju pametno vratiti?

Brinulo ga je i što na prezentaciji nije radio sam, te nije znao što se u njoj točno nalazi. Njegov je zadatak zapravo bio da im niz slajdova pokaže, te poslije s njima o njoj razgovara.

Zašto je Hrvatska najbolje mjesto za život

Arhiva /Bozo Vukicevic

Stigavši u Dublin dočekao ga je vozač koji ga je odveo u hotel. U sobi na stolu našao je laptop s USB-om na kojem se nalazila prezentacija, te popis imena ljudi koji su potvrdili sudjelovanje.

„Bome, tu ih ima za jedan čitav hrvatski grad“, pomislio je prelazeći pogledom po listi s imenima.

Idućeg je dana slijedila njegova premijera. Vozač ga je dovezao do zgrade hrvatskog veleposlanstva. Ušao je u dvoranu koja je bila krcata. Svi su jedva čekali da čuju o toj hrvatskoj 'ponudi koja se ne može odbiti'.

Kratko se predstavio, pozdravio okupljene 'zemljake' i pokrenuo prezentaciju.

Ubrzo se na platnu pojavio ogroman naslov „Zašto je Hrvatska najbolje mjesto za život“.

Prvi je slajd 'irske' Hrvate valjda, kroz povijesne crtice, slike Nikole Šubića Zrinskog, bana Jelačića i Franje Tuđmana kako ljubi kninsku zastavu valjda trebao podsjetiti da je Hrvatska njihov dom.

Prezentacija je bila koncipirana tako da fotografije i video materijale prati glas naratora koji opisuje prikazani sadržaj.

Prvi je slajd pratila i arija  „U boj“ iz opere Nikola Šubić Zrinski.

Drugi je slajd trebao pokazati kako je Hrvatska netaknuta i čista, za razliku od prljavih industrijskih zemalja zapada.

Na trećem je poanta bila uvjeriti ljude da je Hrvatska sigurna zemlja u kojoj kriminala gotovo i nema. Zanimljiv je bio odabir fotografije u kojoj policajac u Osijeku privodi stariju gospođu koja odbija prijeći cestu na obilježenom pješačkom prijelazu. Jer, to je tip kriminala s kojim se Hrvatska suočava.

Netko se za****o i stavio fotoku s prosvjeda 

Goran Mehkek / CROPIX

Četvrti je slajd pokazivao idilične slike hrvatskih obitelji koje uživaju u tipičnim aktivnostima poput igre u parku, odlaska na izlete, šetnje gradom i tome slično. Autor prezentacije posebno je želio istaknuti da je Hrvatska krenula i s reformom obrazovanja, poznatijom kao Škola za život, no netko se za****o i stavio fotografiju s prosvjeda za kurikularnu reformu na kojoj se mogao vidjeti transparent „Iznevjerili ste šanse za budućnost naše djece“.

„Ovo je katastrofa“, znojio se mladi diplomat, potpuno nesvjestan da ga prava apokalipsa tek čeka.

Nakon još par debilnih slajdova, koji su više izgledali kao promotivni materijal za nadolazeću turističku sezonu, stigao je dio u kojem su objašnjene fantastične poslovne prilike u Hrvatskoj.

„Mala zemlja za veliki napredak“ naslov je slajda u kojem je narator objašnjavao kako se intenzivno radi na poboljšanju investicijske i poslovne klime, kako su otvorena brojna radna mjesta, te da start-upovi niču kao gljive poslije kiše.

No u tom trenu, drama. Komešanje u prostoriji. Čak i poprilično glasan smijeh.

Diplomat se okrenuo kako bi provjerio o čemu se radi i imao je što vidjeti: na platnu ga je gledalo blaženo zbunjeno lice Milana Bandića iznad koje je i dalje pisalo „Mala zemlja za veliki napredak“.

I tu je sve krenulo nizbrdo. Ubrzo se pojavila snimka u kojoj se Bandić penje na bager i vlastoručno počinje radove na povijesnoj sljemenskoj žičari.

U tom trenu je narator izgovarao:

„Hrvatska je zemlja koja svim svojim građanima, bez obzira na dob, spol, vjeroispovijest, nacionalnu i etničku pripadnost, daje jednake mogućnosti da ostvare svoj potencijal. Američki san je prošlost, a „Hrvatski san“ naša budućnost“.

Bandić je u videu i dalje mahnito lamatao u bageru, uz odobravanje oduševljenje gomile.

Narator je nastavio:

„U Hrvatskoj svi imaju jednaku šansu za napredak“.

Bandić je silazio s bagera, a iduća ga je fotografija pokazivala u studentskoj počasnoj togi.

Od bagerista do počasnog doktora znanosti

Dragan Matic / CROPIX

„Napredak na koji ne morate čekati. Ne morate godinama prati posuđe u kuhinjama tuđinskih restorana, ne morate godinama lomiti kičmu u skladištima kako bi netko primijetio vaš potencijal. U Hrvatskoj mi već znamo da ga imate, ostalo je samo formalnost. Jer, gdje na svijetu u tri mjeseca od bagerista možete postati počasni doktor znanosti“; završavao je dramatično narator.

Okupljeni su u nevjerici zurili u fotografiju Milana Bandića kako se kesi primajući akademski tuljac u ruke.

Diplomat je bio blijed kao krpa, došlo mu je da pobjegne glavom bez obzira.

Glas naratora u prezentaciji, kao veliko finale, izgovorio je zadnju rečenicu:

„U Hrvatskoj ni za što nema granica“.

„Pa ni za glupost“, dreknuo je netko iz publike koja je šutke dizala i odlazila, međusobno komentirajući dno kojem su upravo svjedočili.

Prezentacije su, nakon inicijalnog neuspjeha, otkazane i u drugim državama diljem Europe.

Hrvatska

Milan Bandić

Kolinda Grabar Kitarović

iseljenici

propaganda

doktor bandić

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter