GUBI LI KUJUNDŽIĆ KOMPAS?

Kako je nekad ugledni liječnik postao grozan ministar zbog čijeg sustava umiru nedužni, a pritom i vrijeđa kolege kojima se može diviti


Tomislav Kukec
19.08.2018.21:00
Kako je nekad ugledni liječnik postao grozan ministar zbog čijeg sustava umiru nedužni, a pritom i vrijeđa kolege kojima se može diviti
Marko Todorov/Cropix

sažeto

Je li ministarska fotelja toliko slatka da čovjek izgubi humanističke vrijednosti koje su ga nekad vodile?


Tomislav Kukec
19.08.2018.21:00

Današnjeg ministra zdravstva upoznao sam prije dosta godina, dok je bio ravnatelj zagrebačke bolnice KB Dubrava. Radio sam na priči o kvaliteti usluge u najvećim hrvatskim bolnicama, a dr. Milan Kujundžić odlučio mi je pokazati svoj uobičajeni radni dan. Odveo nas je u salu te pred našim očima laparoskopskim putem operirao manji tumor starijoj pacijentici. 

Nakon operacije povjerio mi je da je i sam imao tumor na čelu, kojeg je zaradio upravo operirajući, jer mu je rentgensko zračenje svakodnevno pogađalo baš taj dio glave. Ali, rekao mi je tada, nema druge, na tim strojevima mora raditi ako želi spasiti živote svojih pacijenata.

Uvjerljivo najlošiji ministar

Stekao sam tada dojam kako je samouvjeren i stručan liječnik, a vidjelo se da svoj posao, medicinu, voli iznad svega. 

Bilo je stvarno tužno gledati kako taj vrsni gastroenterolog iz godine u godinu politički propada. Sjećam se da sam, kada je neslavno propao pokušaj da se kroz svoju stranku Zora probije na predsjedničku poziciju, na Pantovčak, redakciju nazvao kako bih rekao da izvještavam iz uvjerljivo najdepresivnijeg stožera u Hrvatskoj. 

No, Kujundžić je u vladi premijera Andreja Plenkovića ipak uskrsnuo, i to kao jedan od uvjerljivo najlošijih ministara zdravstva koje smo ikad imali. 

Zeljko Puhovski / CROPIX

Zahtjevan je to resor, traži puno novca iz proračuna koji ga nema, traži stručne i kvalitetne ljude koji su odavno otišli i traži vrhunsku organizaciju. No više od svega, kao i čitava medicina, resor zdravstva traži ljudskost. Prihvatiti tu dužnost znači biti spreman na to da će jednog dana nešto poći po zlu. Hitna neće doći na vrijeme ili u njoj neće biti liječnika, kao u tragediji 21-godišnjeg Mattea Ružića, ili će liječničkom pogreškom prilikom rutinske operacije slijepog crijeva netko ostati bez noge. 

Dobar će ministar u toj situaciji najprije trezveno sagledati sve okolnosti svakog slučaja, a onda i poduzeti sve moguće mjere kako se to nikada više ne bi dogodilo. Dobar će ministar, ustvrdi li da je za ičiju smrt ili izgubljenu nogu odgovoran sustav kojem je na čelu, osjećati duboku političku i moralnu odgovornost, pa svom premijeru ponuditi ostavku. Dobar će ministar, prije svega toga, skrušeno i pognute glave otići u kuću Mattea Ružića i ponuditi svoju iskrenu, ljudsku sućut, svjestan da će iz te kuće možda biti otjeran zvižducima. 

Dobar ministar neće, nakon tragedije u psihijatrijskoj bolnici Lopača gdje je jedna osoba poginula a deseci su teško ozlijeđeni, reći da nije bilo nikakvih propusta dok se zgarište opožarene bolnice još nije ni prestalo dimiti, već će najaviti ozbiljnu i rigoroznu istragu. Ili barem priznati da su nam uvjeti u bolnicama katastrofalni te se samo nadljudskim naporom liječnika i drugog osoblja tragedije ne događaju češće. 

Milan Kujundžić napravio je sve suprotno od toga. 

Sve je 'po zakonu'

Iako je svima posve jasno, a potvrđuju to i odgovorne osobe u Hitnoj pomoći, kako je neprihvatljivo da čitav županijski prsten Zagrebačke županije ima samo jedan potpuni tim Hitne, ministar Kujundžić čitavo se vrijeme besramno drži mantre kako je sve bilo 'po pravilima struke' i 'po zakonu'. 

Ministar Kujundžić, dalje, svojim ponašanjem pokazuj kako ne osjeća ni najmanju moralnu niti političku odgovornost. Čak i ako nije (a jest), osobno on odgovoran za smrt mladića iz Zaprešića zbog podbačaja sustava kojem je na čelu, ostavka je najmanje što je mogao ponuditi u ovom teškom i tragičnom trenutku, a premijer Plenković mogao ju je odbiti. Sve bi ostalo po starom, ali bi Kujundžić ispao čovjek. 

Dalje, sramotno je ono što obitelj Mattea Ružića proživljava posljednjih tjedan dana. Mladićev otac u suzama je na televiziji zavapio kako već sedam dana ne zna ništa, ni od čega je niti kako preminuo njegov sin. Nitko ga nije kontaktirao, čak ni da mu stisne ruku sućuti zbog boli koju nitko na svijetu ne bi trebao iskusiti, gubitka djeteta. Da je Kujundžić ministar kakav nam je potreban, bio bi u kući obitelji Ružić čim se tragedija dogodila, spreman dati sve odgovore na njihova opravdana pitanja ili barem iskreno priznati da ih nema. 

Umjesto svega navedenog, ministar Milan Kujundžić odlučio se pljuvati po svojim političkim suparnicima i kolegama iz mosta - dr. Ines Strenji Linić i dr. Boži Petrovu, koji su kroz političke istupe ukazali na njegove propuste., zbog čega je bivi ministar školstva, SDP-ovac Željko Jovanović protiv njega podnio i prijavu.

Tri puta ranjavana

Božo Petrov, što god o njemu mislili, vrsni je psihijatar i rečenica koju je Kujundžić izgovorio da u medicini "vrijedi otprilike kao ja u poljoprivredi' ružna je, neumjesna i ponajprije nepoštena. No pogotovo je ona sramotna kada je u pitanju dr. Ines Strenja Linić, o čijoj karijeri prije politike hrvatska javnost premalo zna, pa je u redu da to na ovom mjestu rasvijetlimo. 

Reuters

Magistrica znanosti dr. Strenja-Linić specijalistica je neurologije i ratne medicine, a tijekom krvavih devedesetih nosila je glavu u torbi kao zapovjednica ratnog saniteta. Kao liječnica zbrinjavala je najteže ranjenike, prošla čitav Domovinski rat i u borbenom sektoru provela čitavih 1629 dana. Bila je pripadnica 118.brigade i za svoj je humani rad u najtežim vremenima višestruko odlikovana i nosi Spomenicu Domovinskog rata te Spomenicu Domovinske zahvalnosti, Priznanje Hrvatskog liječničkog zbora, Pohvalu Ministra obrane nakon uspješno izvedene akcije Medački džep 1993, te pohvlau Načelnika Glavnog stožera OSRH za izuzetan doprinos u ratu. Tri puta je ranjavana tijekom neprijateljskih akcija, zbog čega nosi i odličje Red Hrvatskog križa. 

Doslovce je utemeljila ratnu medicinu na brojnim ratom zahvaćenim područjima, a njezini znanstveni radovi citirani su u brojnim uglednim časopisima. 

Reći da ona u medicini vrijedi kao Kujundžić u poljoprivredi stoga je krajnje deplasirano i najmanje što se od ministra očekuje bila bi isprika. No, prema svemu što smo dosad vidjeli od njega kao ministra, ništa od svega što smo dosad naveli kao ljudski, moralan i hrabar čin od Kujundžića ne trebamo očekivati. 

Zar je moguće da je ministarska fotelja toliko slatka da čovjek zaboravi sve humanističke vrijednosti koje su, dok je još bio ugledan liječnik, činile važan dio njegove osobnosti?

politika

Božo Petrov

Milan Kujundžić

zdravstvo

Ines Strenja linić

Podijeli članak