'Moj gospodar je Sotona'

Kako je pripadnik zagrebačke zlatne mladeži postao piroman zaluđen crnom magijom, član Crne ruže i kradljivac kulturnog blaga, a priča se i da je surađivao s Udbom


Mia Mitrović
08.07.2019.18:40
Kako je pripadnik zagrebačke zlatne mladeži postao piroman zaluđen crnom magijom, član Crne ruže i kradljivac kulturnog blaga, a priča se i da je surađivao s Udbom
ARHIVA Jutarnji

sažeto

'Vidimo se u paklu', u oproštajnom pismu poručio je Aleksandar Milles, organizator najveće pljačke kulturnog blaga u povijesti Hrvatske 


Mia Mitrović
08.07.2019.18:40

„Žao mi je što nisam sve zapalio i pretvorio u zgarište. Nitko nas nikad ne bi pronašao, a radni ljudi i građani bili bi nam zahvalni, jer više ne bi morali izdvajati 3,5 posto za gradnju nove Nacionalne i sveučilišne biblioteke. Izgorjelo bi do 2,5 milijuna knjiga. Kada sam peti put provalio tamo, imao sam tehnički skovan plan na koji način da je zapalim. Operacija se trebala zvati Feniks, a motiv bi bio taj da bi to bila paljevina koju nitko ne bi ugasio puna tri dana“, zaprepaštenim je istražiteljima na suđenju izjavio tada 25-godišnji Zagrepčanin Aleksandar Milles čije će ime ostati zapisano u povijesti okultnog, crnog Zagreba.

Sin uglednog zagrebačkog novinara rukovodio je spektakularnom pljačkom u kojoj je između 1982. i 1987. iz fundusa Nacionalne i sveučilišne knjižnice otuđeno oko 1.300 vrijednih knjiga, rukopisa i grafika. Jedna od njih, 'Heveli Johannis Selenographia', knjiga Jana Heweliusza o topografiji Mjeseca iz 17. stoljeća nedavno je pronađena u Italiji i vraćena hrvatskom ambasadoru jasenu Mesiću.

I danas, više od trideset godina nakon pljačke u NSB-u koji se tada nalazio na Marulićevom trgu gdje je danas smješten Državni arhiv i u stubičkom zamku Golubovec gdje je bio smješten dio građe, razmjeri pljačke i brojni detalji još uvijek su obavijeni velom tajne.

Htio zapaliti NSB

U međuvremenu Aleksandar Milles postao je zagrebačka urbana legenda, a u priči o njemu stvarni se događaji miješaju s mitovima kojih je, kako vrijeme prolazi sve više i više. Priča se tako da je bio sotonist zaluđen crnom magijom što je i sam tvrdio u policijskim saslušanjima, homoseksualac i psihički bolesnik koji se od raznih psihoza liječio još od ranog djetinjstva.

privatni album

„Moja je ideologija poklonstva Sotoni iznad svakog bibliofilstva“, odgovorio je na suđenju Milles sucu Vladimiru Vinji na pitanje kako to da je bibliofil poput njega planirao zapaliti dva milijuna knjiga pohranjenih u NSB-u. Piromanija kojoj je Milles bio sklon od osnovne škole bila je jača od ljubavi prema knjizi koju je gajio čitava života.
Gradom kruže priče i da je Milles bio članom zloglasne sekte Crna Ruža koja je sijala strah Jugoslavijom 90-ih, a oni koji to tvrde kao dokaz iznose njegovu zaluđenost samoubojstvom. U zatvoru se više puta pokušavao ubiti. Pošlo mu je za rukom tek iz sedmog pokušaja kada se u zatvorskoj bolnici predozirao lijekovima.

Drugi pak tvrde da je radio za jugoslavensku tajnu službu te da su se novcem od ukradenih knjiga financirale tajanstvene operacije koje su na koncu rezultirale raspadom države. S obzirom na to da velik dio novca od ukradenog kulturnog blaga nikada nije pronađen ni ova teza nije do kraja srušena, a mnogi smatraju da bi se otvaranjem Udbinih arhiva mogla pronaći prava istina o Millesovim operacijama.

I on je sam na suđenjima tvrdio da radi za 'organizaciju', no o kakvoj je organizaciji riječ, nikada nije precizirao. Dodao je samo da je zbog svoje kompetencije imenovan 'predstavnikom za distribuciju materijala' u Jugoslaviji, Grčkoj i zemljama SEV-a, uključujući SSSR, pisao je nedavno Zagrebački list.

Zlatna mladež 

Aleksandar Milles rodio se 1964. u uglednoj zagrebačkoj obitelji kao drugo dijete Katje Goldoni i Konstantina Millesa, znamenitog zagrebačkog novinara kojeg su proslavili intervjui s brojnim međunarodnim velikanima iz svijeta politike, ali i estrade. Intervjuirao je tako između ostalih i Johna Lennona i njegovu suprugu Yoko Ono u vrijeme kada su goli u krevetu prosvjedovali za mir u svijetu.

Profimedia

U novinarske vode uplovila je i njegova 15 godina starija sestra Maja Milles koja se 1985. na vrhuncu karijere ubila plinom što je na njega ostavilo traumatične posljedice.
„Moj sin je toliko pametan da i ne treba ići u školu“, hvalio se Konstantin Milles kolegama u redakciji magazina Starta na 13. katu Vjesnikova nebodera, navodi Zagrebački list. Očevi kontakti u inozemstvu koje je prepisao iz njegova crnog adresara uvelike su mu pomogli u preprodaji vrijednih knjiga u više europskih zemalja.
Aleksandar Milles bio je autodestruktivac i sociopat ili tadašnjim rječnikom govoreći 'dekadentni omladinac' u pravom smislu te riječi. Kasnije će se pokazati da je njegova Herostratova slava bila simptom ili čak uvod u mrak koji će uslijediti nakon raspada Jugoslavije.

Jure Miskovic/CROPIX

Neurozama je postao sklon, pisao je Zagrebački list, zbog traumatičnih iskustava koje je proživio u najranijem djetinjstvu. Zbog insuficijencije vratnog mišića kao beba nije mogao pravilno držati glavu, a kada je prohodao zadobio je teške opekotine.

U pokušaju da napravi svoje prve korake mali se Aleksandar nehotice uhvatio za užareni kamin i zaradio teške opekotine te zamalo ostao trajni invalid. Nakon toga imao je operaciju kile, zahvate na spolnim organima zbog čega je djetinjstvo proveo po bolnicama. Zbog svega rano je počeo patiti od noćnih mora i psihoza koje su s godinama postajale sve teže pa je navodno već s 12 godina prvi puta hospitaliziran na psihijatriji iako mu pravu dijagnozu nikada nisu uspostavili, no kao dijete patio je od noćnog straha (pavor nocturnus).

Kao dječak podmetao požare

U osnovnoj školi otkrio je svoju fascinaciju vatrom pa je s prijateljima sumnjičen za niz paleži i požara (njih čak 50) koji su krajem 70-ih pogodili naselje, uglavnom u blizini njegove osnovne škole 'Crveni oktobar' i obližnje 'Kockice', zgrade CK Saveza komunista Hrvatske.

Reuters

„Moj gospodar je Sotona. Nisam ateist, vjerujem u nešto, ali smatram da je Bog idiot i pasivac, koji ništa ne poduzima. NSB sam sistematski očistio. Tamo više nema kulturnog i nacionalnog blaga, osim u trezoru kojeg se nisam uspio dokopati. A uz to, želio sam da detaljno izgori Arhiv Hrvatske i za to sam imao već spreman popis kemikalija. Moj je gospodar najveći od najvećih, on je Sotona. Moj je motiv da sam sin Izraela, da sam dobio status najvišeg u kasti izabranih. Stvorio sam platformu za novo poimanje stvarnosti“, ispričao je Milles psihijatrima nakon uhićenja, a oni su ga okarakterizirali ako 'Iznadprosječno inteligentnu osobu s dubokim poremećajem osobnosti'.

Na ideju da krade vrijedne knjige iz NSK došao je čisteći podrume i tavane u kojima je pronalazio stare knjige i preprodavao ih na Cvjetnom placu. Kada je krenuo u pljačku NSK 1982. imao je samo 18 godina. Sa suradnicima je ukrao čak 1.398 knjiga.

Dragan Matić/CROPIX

Modus operandi bio mu je vrlo jednostavan. Milles je u knjižnici imao suradnike, zaposlenike koji bi mu donosili vrijedne primjerke ili omogućavali nesmetan ulaz u zgradu. Iskoristili su i radove koji su se zbog Univerzijade odvijali na knjižnici zbog čega su postavljene skele. Netko od pomagača ostavio bi prozor otvoren pa bi noću ulazili i trpali vrijedne knjige u velike vreće. Praznicima i vikendima u knjižnici bi znali ostati i po nekoliko dana. Osim NSK, opljačkali su i fundus Metropolitanske knjižnice zagrebačke nadbiskupije. Te je knjige krao, kazao je kasnije, kako bi napakostio Crkvi i udovoljio Nečastivom kojega je obožavao.

Velik novac zarađen preproadajom knjiga Milles je prao otvorivši jednu od prvih videoteka u Zagrebu, znakovita imena 666. najvrednija djela prodavao je u inozemstvu, no bio je toliko bezobrazan da je dio građe besramno nudio i na Cvjetnom placu. Neke od njih nudio je i NSB-u.

Dražen Budiša spasio stvar 

Da se u knjižnici zbiva nešto čudno, prvi je uočio Dražen Budiša, tada voditelj Zbirke vrijednih rukopisa i knjiga. Zbog toga je najvrjednije knjige, inkunabule iz 16. stoljeća počeo povlačiti u trezor i tako je spasio najvrjedniji dio fundusa. On je bio taj koji je sve i prijavio policiji što je na kraju dovelo do otkrivanja zločina.

Kada su sve kockice bile složene i policija trebala stupiti u akciju, iz Beograda je stiglo naređenje da se pričeka, a Milles je nastavio krasti. Navodno je čudna naredba stigla iz Službe državne sigurnosti.

Jurica Galoic / CROPIX

Milles i ortaci uhićeni su tek u ožujku 1988. Iako na početku nije htio priznati razmjere pljačke, kasnije se hvalio da je zaradio oko 40 milijuna njemačkih maraka. Gdje je završio novac stečen u pljačkama, nikada nije otkriveno. Zapravo nikada nije otkriven točan razmjer materijalne štete koju je prouzročio pohod Millesove skupine, dijelom zbog Domovinskog rata, a dijelom i zbog toga što je dio onih koji su radili na slučaju napustili zemlju.

Suđenje je počelo 4. svibnja 1988. i potrajalo je pet mjeseci. Sudac Vladimir Vinja osudio je Millesa na 15 godina zatvora, dok su njegovi pomoćnici dobili blaže kazne. Nakon žalbe, Vrhovni sud Millesu je ublažio kaznu na devet godina u Lipovici, zatvoru poluotvorenog tipa. U zatvoru se, na jednom od svojih prvih slobodnih vikenda pokušao učlaniti u NSK. 

Dragan Matic/CROPIX

Posljednje poglavlje pripovijesti o Millesu koja vapi za ekranizacijom ispisano je u kasno proljeće 1994. U petak, 6. svibnja tada 30-godišnji Milles i njegov zatvorski sudrug Franjo Cepanec (32), koji je kaznu služio zbog krađa i razbojništava, pušteni su na vikend.

Krleža kao sljedeća meta 

Naoružan pištoljem s prigušivačem dvojac se u subotu 7. svibnja oko 2 iza ponoći popeo preko nadstrešnice na balkon kuće na Krležinom Gvozdu. Milles je nosio maskirnu uniformu, a na glavi je imao žensku najlon čarapu. Kuća je tada bila u vlasništvu obitelji Ormuž i u noj su spavali vlasnikova nevjenčana supruga i trogodišnja kći.
Ukrali su manju količinu deviza i jednu umjetničku sliku, a pljačku je vikom prekinula vlasnikova nevjenčana supruga koja je alarmirala susjede i policiju. Milles i Cepenac dali su se u bijeg, a policija je pokrenula opsežnu potragu. Policijskoj su blokadi uspjeli izmaći šumskim putem, a 27-godišnjeg su policajca Miru Marića svladali, razoružali i vezali pa se razdvojili i krenuli prema Jabukovcu.

Jure Miskovic/CROPIX

Millesov kompanjon vrlo je brzo pronađen i svladan, no Milles je pištoljem zaskočio policajca Ivana Kerečinu i uzeo kao taoca u drami koja će potrajati tri i pol sata. Talačka je kriza, piše Zagrebački list, trajala od 4.50 do 8.15, a s Millesom je pregovarao i sam ministar unutarnjih poslova Ivan Jarnjak. Tek iza osam, kada je popio tablete za smirenje koje je zatražio, odlučio se predati.

Samo nekoliko dana nakon povratka u zatvor, Aleksandar Milles po šesti put pokušao je samoubojstvo skočivši sa zatvorskog dimnjaka. Nekim čudom, pad s visine od 30 metara uspio je preživjeti. No, sedmi je puta uspio. Pronađen je mrtav 5. lipnja 1995. u svom krevetu u zatvorskoj bolnici u Svetošimunskoj. Umro je od trovanja fenotijazinom i mefenaminskom kiselinom, odnosno predoziranjem tabletama koje je dobivao u sklopu terapije.

Na krevetu pored njega, zalijepljeno žvakaćom gumom pronađeno je oproštajno pismo ispisano nečitkim rukopisom, a policija je uspjela dešifrirati samo posljednju rečenicu:

"Vidimo se u paklu."

osamdesete

sotonizam

crna magija

Aleksandar Milles

pljačka NSB

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter