Trnjanski kresovi nekad i sad

Kako su nam partizani donijeli prvo pipkanje i cuganje: 'Sjećam se kotlovine, trave i hašiša'


Mia Peretić
03.05.2019.21:00
Kako su nam partizani donijeli prvo pipkanje i cuganje: 'Sjećam se kotlovine, trave i hašiša'
Screenshot / YouTube

sažeto

Čitateljice 100posto prisjetile su se kako su tijekom osamdesetih doživjele Trnjanske kresove


Mia Peretić
03.05.2019.21:00

U subotu 4. svibnja na savskom nasipu pored Mosta slobode održat će se Trnjanski kresovi, tradicionalna proslava Dana oslobođenja Zagreba. Kresovi se pale u spomen na 8. svibnja 1945., odnosno na dan kada je Zagreb oslobođen od četverogodišnje okupacije nacističkih i ustaških agresora. Sam čin paljenja kresova u sjećanje je na staru skelu kojom su partizani prešli Savu i ušli u grad. Skela je stajala na mjestu današnjeg Mosta slobode, sagrađenog 1974. godine.

Trnjanski kresovi nekad i sad: 'Bili smo klinci i tamo su pali prvi poljupci i dodirivanja'

Ova se manifestacija održavala od 1977. pa sve do kraja osamdesetih, odnosno do 1989. godine kada su kresovi gorjeli posljednji puta, a izlaskom Hrvatske iz Jugoslavije prestali su se obilježavati brojni antifašistički datumi. 

U vrijeme, kako se to katkad naziva, 'bivše države', to je nalikovalo na socijalističku priredbu začinjenu alternativnom rock glazbom. 

"Na Trnjanske kresove smo išli u osnovnoj školi, bila sam sedmi, osmi razred. Bilo je to sredinom osamdesetih godina", prisjeća se Maja, jedna od čitateljica 100posto koja je s nama podijelila svoje uspomene iz djetinjstva. Za nju je, kako kaže, to događaj kojeg se i danas rado sjeća.

"Stariji su uglavnom bili gore na nasipu, dok bismo mi klinci tražili skrivenija mjesta na kojima smo se družili uz gitaru i malo vina. Bilo nam je odlično, čitavo su vrijeme bili rock koncerti, svirala je odlična muzika. Samo paljenje kresova bio je poseban doživljaj. Tada su se mnogi od nas i prvi puta poljubili, a pala su i prva 'pipkanja". I s roditeljima nismo imali nikakvih problema jer, na kraju krajeva, mi smo stvarno bili na kresovima, samo na mjestima koje baš i nisu izložena svačijem pogledu", kaže nam Maja i dodaje kako na "modernu" manifestaciju  više ne ide, no ako slučajno tamo prođe i vidi ih kako gore, naviru joj samo lijepa sjećanja.

'Sjećam se kotlovine, trave i hašiša'

49-godišnjoj Tatjani također su ostali kao lijepa uspomena na neko drugo vrijeme.

"Pokušavam se prisjetiti i kroz razgovor sa svojim školskim kolegom sam zaključila da je tada definitivno paljeno više kresova. Tamo su nas primali u omladince, mislim da je bilo u 7. razredu. Uvijek se to održavalo kod Mosta slobode, hrpa ljudi bi dolazila. Mladi pogotovo. Sjećam se kotlovine, trave i hašiša, iako ja nisam pušila jer mi ne paše. Svirale su zagrebačke grupe kao Haustor ili Patrola. Bilo je to divno vrijeme...", prisjeća se Tatjana.

Za čitateljicu Lanu, Trnjanski su kresovi pak asocijacija na nešto sasvim drugo. Naime, to je bio dan kada su ona i sestra konačno mogle obući laganiju odjeću:

"Bile smo jako male kada smo išle na Trnjanske kresove i znala sam da je to dan kada napokon mogu obući majicu kratkih rukava i kratke hlače".

Piva i pokušaji paljenja kresova uz zvukove 'Po šumama i gorama'

Mreža antifašistkinja je manifestaciju nakon 26 godina ponovno "zapalila" 2015. godine, a od tada svake godine na vikend uoči 8. svibnja na nasipu kod Mosta kao kruna cjelodnevnih događanja ponovno plamte kresovi. 

Ja sam na Trnjanskim kresovima prvi puta bila prošle godine. Rođena sam '86, pa nisam baš neki ogledni primjerak Jugoslavenke. Moje prvo i, doduše, slabašno sjećanje na participaciju na nekakvom javnom okupljanju je ono proslave Dana hrvatske državnosti 1990. i Franje Tuđmana. To su bila takva vremena.

Prošlog su svibnja vremenski uvjeti bili daleko pitomiji nego oni koji posjetitelje, sudeći po vremenskoj prognozi, očekuju sutra.

Sjećam se, bilo je sasvim simpatično. Na nasipu se skupila gomila ljudi svih uzrasta, došle su čitave obitelji. Klinci su se neumorno naganjali i valjali po travi, a primijetila sam da im je naročito napeto kotrljati se niz nasip. Blago roditeljima i krpeljima.

Boris Kovacev / CROPIX

Čitavo se vrijeme u pozadini čula pjesma prigodnih izvođača kao što su Partizanski zbori, Le zbor, te ruski zbor Slavjanka, a redom su se nizali antifašistički hitovi poput 'Ay Carmela" ili "Po šumama i gorama", uz pokoji govor u kojem su se isticale zasluge hrvatskog antifašizma zahvaljujući kojem je Zagreb uvijek bio, i ostat će, nepokoreni grad. 

No, vrhunac dana ipak je paljenje kresova koji su raspoređeni diljem cijele livade. Čitavo vrijeme oko njih patroliraju redari i organizatori koji paze da sve prođe u najboljem redu. Jer, prije svega, plan je da u nekom trenu tamo gori dobar dio livade. Sve se to odvija pod budnim okom vatrogasaca čiji je kombi parkiran u neposrednoj blizini.

U sumrak je bilo vrijeme da i ja napokon vidim taj fascinantni prizor plamtećih kresova. No, ispostavilo se da sam na njega morala čekati malo duže no što je bilo planirano. Prijateljica i ja sjedile smo na nasipu i promatrale kako organizacija vodi bitku s kresovima koji se nikako nisu htjeli zapaliti, a kada bi se to napokon i dogodilo, brzo bi se i ugasili. U zraku je bilo strašno puno vlage, a očito i u drvu. Nikakvo potpirivanje vatre, puhanje i mahanje tu nije pomoglo.

Boris Kovacev / CROPIX

Ne tvrdim da se dogodilo, no mogu zamisliti da se kojem dežurnom vatrogascu na licu potkrao kakav smiješak kada su zaduženi "palitelji" dotrčali s teškom artiljerijom.

"Mislim da će sada probati benzinom", s velikim smo zanimanjem pratile razvoj situacije.  

Boris Kovacev / CROPIX

Na koncu se kresovi upaljeni, revolucija je 'spašena', a pogled na plamteće strukture na Trnjanskom nasipu zaista je impresivan. I nebitno s koje se strane ideološkog spektra nalazili, Trnjanski kresovi gore u spomen činjenici da smo 8. svibnja 1945. ipak bili na pravoj strani povijesti.

pobjeda

antifašizam

partizani

obilježavanje

Trnjanski kresovi

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter