TJEDNO 'SATIRANJE'

Kao u Monty Pythonu, jedini pošteni epilog priče sa zadarskim grafitom bio bi kada bi na zidu kuća 100 puta osvanulo 'Ljubi Srbina'


Mia Peretić
11.01.2019.19:00
Kao u Monty Pythonu, jedini pošteni epilog priče sa zadarskim grafitom bio bi kada bi na zidu kuća 100 puta osvanulo 'Ljubi Srbina'
Screenshot / YouTube / ilustracija

Mia Peretić
11.01.2019.19:00

Mjesto radnje je staro Rimsko carstvo, vrijeme radnje, negdje oko rođenja Isusa Krista. Pripadnik revolucionarne skupine "Narodna fronta Judeje" želi dokazati da je vrijedan i odan član pa na zidine palače Poncija Pilata u Jeruzalemu odlučuje napisati provokativnu poruku "Rimljani idite kući". U okrilju noći se iskrada noseći kist i kantu boje i kreće pisati grafit omraženim Rimljanima, koji na latinskom glasi: "Romanes eunt domus". 

U tom trenu s leđa mu prilaze dva centuriona. Glavni protagonist priče u tom trenu je prestravljen i očekuje da će ga ubiti na licu mjesta. No, nakon što su promotrili njegove grafite, centurione preplavalja bijes, ali ne radi same poruke, već zbog grozne gramatičke greške koju je napravio mladi revolucionar.

Sablažnjeni greškama u gramatici i pisanju, centurion gnjevno radi preinake i nalaže mu da ispravnu frazu o slanju Rimljana kući, koja glasi "Romani ite domum", za kaznu napiše još sto puta, prijeteći da će mu odsjeći jaja ako sve ne bude gotovo do zore.

Nakon što je mladi revolucionar grafite protiv Rimljana ispisao još sto puta, pod budnim okom centuriona, s prvim zrakama sunca poslan je kući uz napomenu da to više nikad ne učini.

Scena je to iz filma Brianov život legendarnih Monty Pythona, koju su nekoliko puta, uz bezbrojne analize, pregledali brojni hrvatski aktivisti, okupljeni na redovitom godišnjem tajnom druženju u jednom splitskom podrumu.

"Dakle, momci i djevojke, iz ovog smo blasfemičnog filma naučili jednu stvar, a to je da vas gramatika može skupo koštati. Zato smo mi u središnjici odlučili da se prebacujemo na simbole. Dakle, nema više gluparija poput 'Ubi Srbina'. Imperativ glagola ubiti glasi: ubij. A kad hrvatski nacionalistički aktivisti već tako slabo stoje s gramatikom, od sada ćemo u javnom prostoru pisati samo simbole. Tu nema greške. Evo, primjerice svastika", reče nadahnuto vođa skupine, rišući pravilnu svastiku na stalku s papirom. 

"A šefe, što ćemo sa 'Za dom spremni'?", upita jedan zbunjeni aktivist.

"Glupane, ne slušaš me ništa. Rekao sam ništa slova, samo znakovi. U tom slučaju dovoljno je jedno slovo U. Dakle, ako baš moraju slova, neka bude samo jedno", ljutito će predvodnik.

Uzevši kratku pauzu, nastavlja izlaganje.

"Prvi zadatak, da testiramo kako nam ide, bit će napraviti svastiku na nogometnom igralištu. Evo, tu u Splitu ima stadion, netko neka noćas ode i napravi jednu gigantsku", zapovjedi on.

Nakon par minuta komešanja i dogovora, javilo se par hrabrih pionira i krenulo put stadiona. Činilo se savršeno, nigdje nikog na vidiku. 

Krenuli su crtati kukaste križeve, no odmah su se pogubili, pomiješavši gdje koja kukica ide.

Odjednom ih prestravi glas nepoznate osobe.

"Što to radite momci? Crtate svastike? Ovo je strašno", reče redar koji se tamo zatekao i svom snagom ćušne jednog od aktivista koji je držao sprej u ruci.

"Majmune jedan, sve si krivo napravio. Daj taj sprej vamo", reče redar i otme mu sprej iz ruke, pažljivo se pozicioniravši nad traljavo izveden nacistički simbol.

"Eto, to tako treba izgledati glupane neuki. Sada za kaznu nacrtajte sto takvih", reče zadovoljno predstavnik osiguranja.

Nakon stotinjak uspješno izvedenih svastika, aktivisti se vraćaju u mračni podrum i podnose raport šefu.

"Ma kreteni jedni. Mislio sam da smo sve probleme otklonili izbacivši riječi iz jednadžbe. Ali ne, nađe se jedan pametnjaković koji uspije za****i i običnu svastiku. Sada ćemo proći sve fašističke simbole da se ova sramota na bi ponovila".

Već idućeg dana diljem Hrvatske osvanule su precizno izvedene svastike i pravilno napisana slova U.

No, jedan aktivist iz Zadra slučajno je propustio sastanak, te nije dobio poruku o novim direktivama po pitanju javnog vandalizma pa je, siroče, na zidu zgrade u svom gradu našarao "Ubi Srbina". Nakon te male noćne akcije, zadovoljan što je njegov rad prošao nezamijećeno od strane službi reda i sigurnosti, vratio se na počinak.

No, račune mu je pomrsio drugi Zadranin Jure Zubčić, koji je, zamijetivši nepismeni, nacionalistički govor mržnje, odlučio iskoristiti ovo vrhunsko nepoznavanje hrvatskog jezika i na grafit dodati slovo "Lj", pretvorivši tako govor mržnje u nevini izljev ljubavi.

Probudivši se tog jutra, autor inicijalnog grafita, uz gutljaje prve kave, otvara internet portale i najednom ga obuze strašan bijes.

"Sad ispada da sam želio reći kako Zadar zaista voli Srbe", rekao je sam sebi dok je ljutnja u njemu bivala sve veća. Netko se usudio intervenirati u njegovu slobodu izražavanja na javnim površinama.

Brže - bolje je policiji podnio kaznenu prijavu protiv mladog sugrađanina i to zbog uništavanja tuđe imovine.

Sada je Zadranin, koji je na zidu dopisao slovo "Lj", dobio disciplinsku ćušku jer nadležni organi nisu uhvatili širitelja mržnje u gramatičkom nedjelu, već mladog Zadranina u civilizacijskom djelu. 

Jedini pošteni epilog ove priče bio bi kada bi Jure Zubčić, baš u stilu Monty Pythona, za kaznu, ako do nje dođe, morao na zidovima zadarskih kuća 100 puta napisati "Ljubi Srbina".

* Ovaj tekst služi političkoj satiri, situacije i razgovori su izmišljeni za potrebe teksta i nije bilo namjere za vrijeđanjem

satira

grafiti

govor mržnje

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter