Pronašli smo curu o kojoj priča cijeli internet

Lako za to da sam atraktivna, uskoro ću imati svoju drugu diplomu, sama se uzdržavam od 15. i obožavam jesti burek i ćevape


Robin Mikulić
13.06.2018.08:10
Lako za to da sam atraktivna, uskoro ću imati svoju drugu diplomu, sama se uzdržavam od 15. i obožavam jesti burek i ćevape
tena pavletić

sažeto

Volim se autoironizirati, svjesna sam svojih nesavršenosti i ne propitkujem svoje vrijednosti ako pročitam da je netko napisao 'ružna je, ima Kirk Douglas bradu'


Robin Mikulić
13.06.2018.08:10

Teu Matanović znam s faksa. Sjedili smo zajedno na nekoliko predavanja, pozdravljamo se na hodniku. Ono, nismo si sad baš nešto dobri, ali sam oduvijek prema njoj osjećao neko poštovanje. Valjda zato jer je jedna od onog tipa žene koji zrači nekim prirođenim dignitetom. O njoj znam samo ono što se o njoj priča po hodnicima, kako to obično biva. No, bez obzira na to kako kotira u kuloarskim pričama, neosporno je to što Teu ne možete ne primijetiti.

Visoka je, a modni joj je izričaj prepoznatljivog rukopisa. Ima proporcije na kojoj bi joj pozavidjela većina, ma svatko zapravo. Cure, realno, žele biti ona, a dečki žele biti s njom - da i to odmah u uvodu skinemo s kifle.

Vjerujem da joj ovo neće biti drago pročitati, ali nema smisla bježati od komentara s kojima se susreće. Nevjerojatno je pametna, povezuje brutalno različite stvari brzo i učinkovito poput kompjutera. Inače je dosta povučena i šutljiva. Nenametljiva je i elokventna k'o đavolji odvjetnik.

Vi je vjerojatno znate s interneta kao curu s naslovnih fotografija. Zapravo, zasigurno je znate. Samo unutar posljednjih par mjeseci zapela je, naime, za oko većini online portala. Doslovno je sedam različitih medija prenijelo upravo nju na svojim fotografijama. Nadam se da znate tko je Edie Sedwick. Jer, ona bi mogla biti hrvatska verzija nje. Minus droge. Ono što mi je odmah upalo u oko je to što se uz njeno lice u naslove redovito lijepe površni i seksistički atributi kao lijepa, atraktivna, seksi… Možete slobodno nastaviti niz, nećete pogriješiti.

Vrsna je poznavateljica mode

Čisto da ne kažete da se*em kao svaki drugi lijeni novinar koji piše bez da se informirao, samo je jedan od tih portala, osim njezine fotografije, objavio i njezine misli. Tada me zaintrigirala. Govorila je o modi kako samo rijetki umiju, prikazivala ju je kroz antropološko-sociološke dimenzije. Osvrtala se na marketinške aspekte mode, ideologiju i estetiku. Onima koji je malo bolje znaju to, jasno, nije bilo niti najmanje čudno. Prije nego što je upisala dramaturgiju studirala je modni dizajn. „Tko mi je kriv što sam odabrala dvije struke koje baš ne stoje dobro na burzi rada“, šali se.

privatni album

Da sam prošli vikend šetao u Povorci ponosa zna već i moja baka, gdje onda ne bi svaki drugi amaterski trol-komentator. Da, čitam vaše reakcije i vrlo bih se rado upuštao u diskusije s nekima od vas, ali mi šefica ne da. Kaže, ubit će me. Čitava je ova digresija za ovu priču nevažna, u pravu ste. Važno je samo to da smo se kratko sreli u paradi i da sam joj više iz šale nego ičega drugoga doviknuo da moramo napraviti nešto. Nasmijala se iz srca i nastavila veselo marširati po uzavrelim ulicama. Tada još nijedno od nas nije znalo da će njezina pojava ponovno postati središtem medijske pompe.

Tea se, inače, stalno posprdno osvrće na te svoje medijski popraćene momente. Smeta ju što se preko objektiva ne vidi njezin, za jednu 26-godišnjakinju, zavidno bogat CV. Evo, ostavit ću vam par linkova na njezine statuse da se i sami uvjerite koliko je Tea dovitljiva u kritici (auto)ironizacije svojih pet minuta viralne slave jer to sama radi mnogo bolje no što bih ja to ikada mogao.

„Ne smeta me takav tip novinarstva“, iznenadila me čim smo sjeli na kavu. „Jasno mi je da se sadržaji moraju prodavati, a još mi je jasnije da sadržaje prodaju cice i guzice, ali bih stvarno voljela da se negdje kroz to sve provuče i neka subverzivna lekcija o tome da nije važan izgled, nego ono što čovjek od sebe napravi. Kako se i kamo razvija jer to kako netko izgleda nije njegova zasluga. Imala sam sreće na genskoj lutriji, ali ne gledam niti sebe niti druge kroz prizmu tijela.“ Uto vadi mobitel i pokazuje mi sliku svoje nećakinje. „Kad sam razmišljala o tome kako danas dolazim ovamo razgovarati s tobom o problemu objektivizacije ženskog tijela u medijima, paralelno sam slala svim svojim prijateljima fotografiju svoje nećakinje i govorila im kako je lijepa. Kako li sam samo samoj sebi uskočila u usta! To da je lijepa ne bi trebalo biti važno, trebala sam im slati kako je sposobna, marljiva, poduzetna ili pametna. Ili koliko će sve to biti kad jednom odraste!“

Piše, pleše, svira i još milijun drugih stvari

Tein tata je muzičar pa je odmalena uronjena u muziku, premda se javnih nastupa boji. Svira klavir, pjeva, završila je i školu za balet i za suvremeni ples. Da se u Zagrebu ranije otvorio studij plesa, možda bi danas bila akademski obrazovana plesačica. Kad je imala 12 godina nastupala je, recimo, tako pred punim Lisinskim. "Tata je skladao skladbu za mene, a ja sam baš za vraga fušala svaki ton. Imam tu nesreću da mi se sve sramote u životu događaju javno, a usto se još i dokumentiraju", smije se dok mi govori da je baš taj nastup snimao HRT.

Ne boji se posla. Radi od svoje 15. godine. Obiteljska joj je situacija bila takva da je morala raditi. Znači, za sve nas koji malo sporije računamo, na svom računu ima otprilike 11 godina radnog iskustva. Prodavala je kokice, radila je kao teleoperaterka, sjedila za različitim info pultovima i hostelskim recepcijama noću. Konobarila je i prala podove. "Sve me je to naučilo da prodaja nije za mene. Boljelo me srce kad sam ljudima morala naplatiti preskupo razvodnjeno pivo ili stare kokice, kad sam vidjela da skupljaju sitno. Baš se zbog toga često znalo događati da bih te iste ljude počastila pa makar to značilo da meni ode iz džepa."

privatni album

Rodila sam se, živim i radim

Danas uz sve te usputne poslove radi još i cijeli niz umjetničkih projekata. Izrađuje scenografije, osmišljava kostime, radi kao dramaturginja, piše drame i scenarije. Dizajnira zvuk, a događalo se da usto sklada još i glazbu. Ovladala je cijelim nizom programa nužnih za informatičko opsluživanje svih tih raznorodnih disciplina. O svemu tome govori kao da to nije ništa, kao da se podrazumijeva da svatko to zna i umije. Da, toliko je kul. Štoviše, obožava ćevape i bureke i nije joj ni najmanje stalo do toga kako će se to odraziti na njezinu liniju. Kad natuče koju kilu uvuče se jednostavno u udobniju odjeću i ne cvili zbog toga. Superžena, kažete. I u pravu ste. A znate što je najbolje? Na svom se službenom ADU profilu predstavlja jezgrovito tek kao osoba se rodila, radi i živi.

Jako je introvertna. Više od mene, a to nešto znači. Boji se službenih razgovora jer smatra da je mnogo artikuliranija kao spisateljica. Ja, kao što vidite, nemam baš smisla za pismeno uobličavanje svojih misli. Savršeni par, smijali smo se. Na ovom ću je mjestu prvi put demantirati. Čak joj i to ide. Ljubomoran sam na nju k'o pas. I na kao iznimno talentiranu kolegicu i kao na toplu i pozitivnu osobu koja u svemu vidi samo pozitivno. Žena, pobogu, ne piše kazališne kritike samo zbog toga jer ne želi svoje vrijeme trošiti na to da bi svoje stručno znanje koristila da bi ljude upućivala na ono što ne funkcionira. "To je i moje vrijeme, a svačije vrijeme košta. Moja je odluka da svijet na svijet gledam kao na skup nečijih osobnih iskustava artikuliranih kroz jezik. Dakle, kao na nešto što nikako ne može biti objektivno. Žao mi je što se ne toleriraju greške u umjetničkom smislu; svi te primjerice svode na jednu lošu režiju. Trebamo prihvatiti razvojne procese i dati ljudima slobodu da griješe, da uče iz pogrešaka. Da ta iskustva implementiraju u nova."

Boji se javnih nastupa

Na našem se intervjuu pojavila sa šalabahterom premda sam je uvjeravao da se nema čega bojati. Osim što sam joj kolega, zaista vjerujem u moć neobaveznih razgovora koji se strukturiraju naknadno. Onda sam pročitao njezin šalabahter i shvatio da sam u krivu. Pogledajte zašto.

Imam osjećaj da je ovaj svijet dehumanizirana pustinja, da se izrazim sintagmom Žarka Paića. Sve prividno funkcionira, ali nitko ne osjeća kako smo sagradili svijet od pijeska koji se urušava jer se klanjamo lažnim idolima na Instagramu, besmislenim spektaklima i upijamo sadržaj žute štampe te je živimo jer je ona postala biblija suvremenog svijeta. Sve je vizualno, estetizirano i besadržajno te se ne promišlja problem odnosa percepcije i recepcije koju reprodukcija ženskih pojava na trivijaliziran način implicira. Također se zaboravlja da takva vrsta reprezentacije nije prezentacija osobe pa ljudi počnu internalizirati Teu Matanović kao upečatljivu, da ne kažem atraktivnu ženu, što me smeta čisto na razini jedne neosporne činjenice da moje tijelo nije moja struka.

privatni album

Sve se svodi na onu staru - de gustibus non est disputandum - te imam problem s time da se upisuje poželjnost prema određenoj tjelesnoj građi. Niti sam model, niti "influencer", niti glumica, niti kurva, a niti eskort dama; dakle, moj način stjecanja kapitala nije kroz naplaćivanje rada mojim tijelom. Nemam problem s time da me se seksualno objektificira, trivijalizira i stavlja u neki stereotip roda i spola. Moja rodna ekspresija, rodni izričaj jest vrlo često naglašeno feminin, no to je moj vlastiti odabir. Problem je daleko kompleksniji i dublji, a samo je simptom ovoga društva i njegovih izokrenutih vrijednosti i njegove čiste estetizacije svega bez ikakve dubine.

Žao mi je da je potrebno uslikati ženu bez znanja na cesti, proglasiti je atraktivnom jer ima naglašene određene dijelove tijela te je samo pustiti na milost i nemilost mizoginih ispada Facebook  komentatora članaka. Volim se autoironizirati, svjesna sam svojih nesavršenosti i ne propitkujem svoje vrijednosti ako pročitam da je netko napisao "ružna je, ima Kirk Douglas bradu", "ta je prije Hercegovka nego Zagrepčanka",  "naši bekovi bi bolje igrali kada bi imali njena bedra", "treba joj dići noge, zagnjuriti glavu u sise i pojebati je", "ta kad skoči, slomi si nos od sisa" itd.  

Jezik ima dominantnu ulogu u tvorbi društvene institucije, konstitutivnu moć. Problem je da će takvu jezičnu artikulaciju preuzeti neki novi klinac iz Zagreba, Bedekovčine, Kutine, Vrbovskog ili Križevaca jer je učestalim susretanjem s takvom vrstom diskursa naučio da je mizogini i seksistički pristup prihvatljiv i normalan način odnosa prema ženama.

Naša zbilja je arbitrarna i simbolički strukturirana te mi je žao da se s ovakvim suspektnim sadržajima podiže čitanost. Žao mi je da žuta štampa od nominalne bitnosti postaje realna.

Također je problem što postoji začarani krug koji se ovakvom trivijalizacijom žena podržava – mediji ovise o razini čitanosti, ljudi po defaultu vole žutilo, tračeve i ostale narative koji nemaju temelja u stvarnom životu, ali time se ne daje dozvola da se nečija slika bez dozvole te osobe prostituira po medijima bez da se uz nju upiše bilo kakav sadržaj koji nije na razini puke objektifikacije. U tom slučaju se osoba svodi na osjetilno zamjećivanje. Imam također veliki problem s time da se takvom vrstom tretmana koji je opterećen stereotipima i predrasudama propagira mantra "you can't be what you can't see". Mi nismo svoji tjelesni atributi te "atraktivne" žene nisu isključivo one žene koje imaju figuru pješčanog sata. Za mene je atraktivna žena koja je sretna, realizirana i samostalna.

Dame i gospodo, sve je to Tea Matanović, dežurno lice s naslovnice i, kao što vidite, mnogo više od toga.

tea matanović

Podijeli članak