10 pitanja za...

Liječeni ovisnik iskreno 'Droga je bila svakodnevica i normalna stvar, s 15 sam već imao kilu hašiša za prodaju. No, sada sam kao nov i slažem život ispočetka'


Mia Peretić
20.04.2019.14:00
Liječeni ovisnik iskreno 'Droga je bila svakodnevica i normalna stvar, s 15 sam već imao kilu hašiša za prodaju. No, sada sam kao nov i slažem život ispočetka'
istock

sažeto

Ovo nije samo priča o drogiranju i kriminalu, već svjedočanstvo da za novi početak nikada nije kasno


Mia Peretić
20.04.2019.14:00

Ovo nije priča s pikanterijama o drogiranju, kriminalu, predoziranju, već svjedočanstvo da za novi početak nikada nije kasno, te da, koliko god bilo gadno, koliko god vam život bio uništen - bilo da ste to učinili sami ili jednostavno ispaštate zbog tuđih djela - nova prilika za vas postoji, ukoliko ste spremni na tome raditi.

Da je tome tako svjedoči nam 43-godišnjak koji se trenutno nalazi u Terapijskoj zajednici za rehabilitaciju i liječenje ovisnika o opojnim drogama u selu Orle kod Velike Gorice. Njegova je priča teška, no, reći će i sam, to je priča svih onih koji su jednom bili gdje i on.

Koliko ste dugo u terapijskoj zajednici?

Ja sam već drugi put ovdje i svaki put sam bio po godinu dana. Sada sam završio program i još malo volontiram.

Kako vam izgleda dan u terapijskoj zajednici?

Svaki dan ustajemo u sedam, doručak je u pola osam. U osam sati imamo sastanak na kojem se svi osvrćemo na protekli dan. Ova je kuća simulacija stvarnog života, samo na nižoj razini. Dakle, gleda se kako tko reagira na kritiku, na neuspjeh ili na uspjeh.

Zatim se na sastanku planira dan, čita se što imamo za raditi, a dijele se i kaznice. Primjerice, nema kave jedan dan ako netko ne napravi krevet ili se ne obrije i tako se vježba disciplina.

Do 13 sati smo na radnoj terapiji, zatim ručamo, pa od 14 do 17 sati je ponovno radna terapija.

Što sve imate u radnoj terapiji?

Imamo stolarsku radionu, vrt, a imamo i životinje. Ovdje svatko ima neku odgovornost, od najniže do najviše. Dakle, od čišćenja WC-a, soba, kuhara i skladištara, pa do koordinatora.

Što vi preferirate?

Pošto sam ja sve već prošao, zadnja faza je posao koordinatora koji 'drži' cijelu kuću, organizira ljude, posao i mora najviše paziti. To mi je najzanimljivije i tu čovjek može sebe najbolje upoznati.

Kada napuštate zajednicu?

U prosjeku boravak tamo traje godinu dana, no to je sve dosta individualno. Također, neki ostaju u kući i kasnije na resocijalizaciji. Tu se pripremamo za život, s obzirom da smo si svi koji smo ovdje život uništili, i krećemo od nule. Tu imamo zdrave temelje, no čovjek se u resocijalizaciji mora sam pobrinuti za svoje probleme. Ima podršku zajednice, ali nitko neće umjesto vas rješavati probleme što se tiče suda ili posla.

Kako ste završili ovdje? Možete li opisati što vas je dovelo do toga?

Ja sam rođen u Njemačkoj i tamo sam odrastao u lošem kvartu. Droga je bila svakodnevica i normalna stvar. Meni nije bilo neobično da se s 14 godina svaki dan puši trava. Kasnije se to primjećuje u školi, pa u obitelji. Neki pređu na teže droge, to sa sobom povlači i novac. Jedno vuče drugo i jednom tome mora doći kraj. Tako je bilo kod mene.

Youtube Vice

Koliko ste dugo bili ovisnik?

Moj početak je bio s hašišem, nama je to u Njemačkoj tada bilo kao da pušimo cigarete. Mene je privlačila ta ekipa, pa sam počeo dilati, s 15 sam već imao kilu hašiša za prodaju. Novac je isto velika ovisnost. Ja sam već tako mlad imao puno para, no htio sam više, pa sam se prebacio na heroin što je sto puta veća zarada. U takvom svijetu se droga počne i uzimati. Imao sam problema s policijom i bandama. 1993. sam došao u Hrvatsku i prijavio se u Tigrove i otišao u rat. U vojsci sam bio OK, nisam se drogirao. Nakon toga sam bio u braku, pa sam se rastao i ponovno sam počeo s lošim navikama.

Vratio sam se u Njemačku, ovaj put u Frankfurt, koji je kao New York: lijep grad, samo ne za ovakve kao ja. Ja sam se odmah snašao, radio sam neke poslove za Ruse, htio to proširiti u Švicarsku. U Švicarskoj su me uhapsili i izručili Hrvatskoj. Tako sam završio u zatvoru, pa u Vrapču. U Vrapču su mi rekli da tamo ne mogu vječno biti, pitali su što ću dalje. Tako sam odlučio da moram prestati.

iStock

Kako se sada osjećate?

Sada sam kao nov. Ja sam si tako posložio, pitali su me želim li tu raditi kao operater, pa tu imam neke zdrave temelje da krenem dalje. Radit ću ovdje godinu dana i tako ću si lagano sređivati život. Imam jedno dijete, no ti su odnosi razoreni, želim to vratiti u normalu.

Gdje se vidite u budućnosti?

Ja se u životu nisam samo drogirao, puno sam i radio. Mislim da imam mnogo sposobnosti. Inače sam parketar, no znam i građevinu, informatiku i jezike. Vidjet ćemo.

Što biste poručili mladima ili ljudima koji se nalaze u sličnom iskušenju kao vi nekada?

Bili smo na predstavi repera Stoke i njegova poruka je ista: treba reći Ne. Zašto se uputiti u nesigurne vode ako nije potrebno, a završit će loše? Ja gledam svoju generaciju iz Njemačke, od njih 1000 ima svega nekoliko njih koji su normalni. Ostali su u zatvoru, na odvikavanju ili pod zemljom.

iStock/Ilustracija

Moja priča nije samo moja, ima takvih priča masu, a sve se svode na isto. Nažalost, neki ljudi moraju toliko nisko pasti, izgubiti roditelje, prijatelje i sve ostalo, a tek tada nešto nauče. Narkomanima je samo bitna njihova ovisnost, ako treba, opljačkat će vlastite roditelje. Želim da ljudi shvate koje je to zlo i da vam taj put nikako ne treba.

10 pitanja za...

liječenje od ovisnosti

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter