stižu nam 'instant doktori'

Liječnici bez dana staža liječit će pacijente: 'Zabrinuti smo, nemamo dovoljno prakse. Intubaciju smo radili samo na lutkama'


Mia Peretić
11.07.2019.19:00
Liječnici bez dana staža liječit će pacijente: 'Zabrinuti smo, nemamo dovoljno prakse. Intubaciju smo radili samo na lutkama'
Zvonimir Barisin / CROPIX / ilusstracija

sažeto

Razgovarali smo s mladim liječnicima koji su nam sasvim otvoreno rekli svoje strahove zbog novih pravila rada nakon studija


Mia Peretić
11.07.2019.19:00

Od 1. srpnja ove godine u ambulantama opće medicine i u Hitnoj pomoći Hrvate i Hrvatice liječit će mladi, tek s fakulteta izašli diplomanti bez dana radnog staža. Umjesto nekadašnjeg staža od godine dana ili pet mjeseci, novim Pravilnikom je propisano kako će oni sada moći odmah na posao.

"Dakle, diplomiraš, uzmeš uvjerenje o diplomi, Komora ti izda licencu i ti možeš početi raditi. Instant doktori", u šali nam je rekao nam jedan od naših sugovornika, od kojih je prvi još službeno apsolvent koji na Medicinskom fakultetu u Osijeku uskoro brani diplomski rad, a drugi je 'friško' diplomirao prvog srpnja na Medicinskom fakultetu u Zagrebu.

Obojica su nas zamolila da ostanu anonimni s obzirom da su željeli otvoreno progovoriti o još jednom velikom problemu hrvatskog zdravstva. Problemu koji ćemo svi skupa tek osjetiti.

Darko Tomas / CROPIX

Nakon faksa dvije opcije: odmah na posao pod nadzorom mentora ili specijalizacija

Naime, nakon završenih šest godina studija medicine, oni imaju titulu liječnika medicine bez specijalizacije, a nude im se dvije opcije: da u trajanju od šest mjeseci do dvije godine rade pod nadzorom mentora i to u ordinacijama obiteljske medicine, te u Hitnoj pomoći ili da odmah krenu na specijalizaciju, ako je uspiju dobiti.

Ovom novinom, saznajemo, nije zadovoljan nitko: niti studenti, odnosno budući liječnici, niti njihovi mentori, a za pretpostaviti je da neće biti zadovoljni niti pacijenti. Jer, mnogo je toga ovdje još nepoznato i nedorečeno.

Primjerice, ova je odluka poznata još od 2013. godine kada je donesena kao rezultat pregovora o ulasku Hrvatske u Europsku uniju, a neki tvrde, za to se zna već desetak godina. Stoga je bilo logično za očekivati da je naš zdravstveni sustav na vrijeme krenuo s pripremama i prilagodbama. No, nije.

Naime, mladi se liječnici žale na brojne nejasnoće.

Matija Djanjesic / CROPIX / ilustracija

Nikome nije jasno koga i kako će mentorirati stariji liječnici. Ni to hoće li ih biti dovoljno

"Nikome nije jasno, a pod time mislim i studente i mentore, kako će to mentoriranje točno izgledati. U Pravilniku je to vrlo šturo napisano. Oni nas nadziru i izdaju mišljenje jesmo li spremni za rad. Ja sam to shvatio kao da su oni više kao neka referentna točka, dakle to neće biti supervizija već netko tko je metafizički tu. Tako se meni to čini. Mislim da je to nemoguće organizirati. Što bi bilo kada bi pacijenta koji uđe u ordinaciju opće medicine dočekala dva liječnika? Mislim da je iluzorno očekivati da će nam netko tijekom naše smjene od 8 sati biti stalno na raspolaganju, a nama bi to trebalo jer mnogo toga još ne znamo", rekao nam je apsolvent medicine iz Osijeka.

S time se slaže i naš drugi sugovornik, mladi liječnik iz Zagreba.

"Na papiru je to možda dobra ideja, no u praksi ne i nije za nas. Mi nemamo nikakav popis mentora, a u ovom će razdoblju diplomirati 500-tinjak studenata medicine koji će trebati, pogađate, 500 mentora. Teško je da će na to mentorstvo navaliti liječnici čija je naknada za taj posao sramotno niska".

I doista u Pravilniku, u članku 9. samo piše kako "Mentor savjetuje i daje stručnu podršku i pomoć doktoru medicine vezano uz donošenje kliničkih odluka, provodi interaktivne konzultacije s doktorom medicine vezano uz dijagnostiku i liječenje pacijenta, provodi demonstracije vezano uz dijagnostiku i liječenje specifičnih pacijenata ili rijetkih bolesti, te supotpisuje liječnički nalaz doktora medicine i to do donošenja mišljenja o radu doktora medicine (u daljnjem tekstu: mišljenje), a najdulje do isteka prvih šest mjeseci rada pod nadzorom".

Nikola Vilic / CROPIX

Možda se nešto razjasni do rujna?

Možda će se nešto od toga iskristalizirati do jeseni, odnosno do rujna kada će biti objavljeni natječaji za 'rad pod "mentorstvom', te listopada kada kreću natječaji za specijalizacije.

"Nadamo se da ćemo tijekom ljetnih mjeseci saznati više jer trenutno ne znamo skoro ništa. Ne znamo kako će to izgledati ako se odlučimo na rad u nekoj ordinaciji opće medicine na otoku ili u manjem mjestu. Tko će nas tamo mentorirati kada su takva mjesta već ionako deficitarna liječnicima?", pita se Zagrepčanin.

Što se rada u Hitnoj pomoći tiče, ne znaju hoće li dežurati, raditi prekovremeno, no što se intervencija na terenu tiče, u kolima bi trebala biti dva liječnika, odnosno oni i mentor.

"No, ponavljam, nikad se ne zna kako će to izgledati u manjim mjestima, za to nema garancije", dodaje.

'Zabrinuti smo, nemamo dovoljno prakse. Intubaciju smo radili samo na lutkama'

Kako nam priča mladi liječnik, njega i njegove kolege, osim toga što nemaju pojma kada, kako i s kim će raditi, pomalo brine i ta iznenadna samostalnost u radu. No, ne želi da se stekne dojam kako su liječnici nakon šest godina studija medicinske neznalice.

"Brinu nas brojne stvari. Za početak, mi nemamo dovoljno manualnih vještina u radu s ljudima, naprosto to nismo dovoljno radili. Recimo, mi znanja imamo, ali fali nam prakse. Vađenje krvi i jednostavniji zahvati nam nisu problem, no nikada nismo intubirali čovjeka, a s time ćemo se sigurno sresti. Znamo kako to treba napraviti, no kažem, na čovjeku to nismo radili".

Njegov kolega iz Osijeka to nam potvrđuje:

"Ne želim da se neopravdano stvara panika oko toga da će ljude liječiti osobe koje prvi puta vide pacijenta. Mi smo imali mnogo kliničkih ispita, davali smo dijagnoze i preporučili terapiju na ispitima. Recimo, ja se ne bojim da u ordinaciji opće medicine ja neću prepoznati upalu pluća i da ju neću liječiti. Tako da za mene glavni problem nije znanje, nego praksa, administracija i sve što s time ide".

Jedna bivša studentica medicine, koja još spada u generaciju onih koji moraju proći staž, bila je malo oštrija što se praktičnog rada tijekom studija tiče:

"Situacija nije dobra. Prije svega jer su ukinuli staž, a nisu to nikako komepenzirali, odnosno tijekom studija praktični dio nastave nisu povećali ni brojem, ni kvalitetom, a to malo što je ima, vrlo je loše organizirano. Sama provedba još je gora".

Damir Krajac / CROPIX

'Ne znamo ni otvoriti bolovanje, a gdje su tek druge administrativne stvari koje ćemo morati raditi'

Osim prakse, koja im nedostaje na prvom mjestu, kao probleme ističu i nešto što bi se najbolje opisalo kao kontekst osmosatnog radnog vremena specifičan za tu struku. Liječnici, naime, osim znanja o medicini moraju jednako vješto baratati administrativnim vještinama i poznavati četrdesetak zakona i pravilnika koji su im neophodni za rad. Jer, uz licencu dolazi i kaznena i materijalna dogovornost, a Državni je ispit, za koji su se morali učiti i Zakoni, ukinut sa stažem.

"Ja nemam pojma kako pacijentu otvoriti bolovanje, niti u kojem je trajanju ono propisano zakonom. Te paramedicinske stvari vas uče na stažu. To će izazvati frustracije kod nas i kod pacijenata, čisto zbog našeg nepoznavanja sustava. Dakle, za dijagnoze smo spremni, no sustav će patiti", kaže nam apsolvent iz Osijeka.

Njegov zagrebački kolega, sada liječnik, s time se slaže.

"Mi ne znamo informatički sustav u obiteljskoj medicini, kako pustiti uputnicu, lijek. U Zagrebu imate tri različita bolnička sustava koja nisu međusobno povezana. Drugi primjer, ne znamo ni gdje što stoji u kolima hitne pomoći. U redu, sve to se brzo nauči, no bilo bi lakše da se to odvija na stažu i uz nečiju superviziju".

Vratite nam staž

Naše smo sugovornike pitali što bi, po njihovom mišljenju, bilo dobro rješenje za ovu kaotičnu situaciju ili, bolje rečeno, kakvu praksu i rad oni priželjkuju po okončanju studija.

"Hrvatska liječnička komora imala je plan o stažu koji bi trajao 12 mjeseci tijekom kojih bi se mladi doktori rotirali: tri mjeseca proveli bi u obiteljskoj medicini, pa tri mjeseca negdje drugdje i tako do kraja. Na taj bi se način i lakše odlučili za specijalizaciju, imali bi jasniju predodžbu o tome kako izgleda rad u pojedinom području, a to vam određuje ostatak karijere i jako je važno. Među studentima je provedena anketa na fakultetima u Zagrebu, Rijeci i Osijeku i čak 92% studenata se izjasnilo za neki oblik staža", objašnjava mladi liječnik iz Zagreba.

Marko Todorov / CROPIX

Otvorena su im vrata za odlazak u inozemstvo

Još jedna nezgodna posljedica ovakve nove prakse je i ta da novu generaciju liječnika više ništa ne sprječava da sada odmah nakon diplome odu raditi u inozemstvo. Prije su morali odraditi staž i položiti Državni ispit, a danas su 'slobodni' već nakon obrane diplomskog, to jest, čim im Komora izda licencu.

Naš sugovornik iz Osijeka jedan je od onih koji već pakira kofere za inozemstvo. Obojica nam potvrđuju kako vjeruju da će liječnika koji odlaze od sada biti još i više.

"Još više će ih otići, efekt ovoga mogao bi biti suprotan od onoga što se ovdje priželjkuje, a to je da zadržimo naše liječnike".

"Još jedan problem o kojem sada nitko ne govori jest to što će od 2020. godine u obiteljskoj i hitnoj medicini smjeti raditi samo oni za specijalizacijom iz tih područja. Velik broj liječnika u obiteljskoj i hitnoj medicini su mladi liječnici s tek završenim stažem. Što nakon 2020. godine? To će biti naš velik zdravstveni problem, a koliko sam upoznata, za njega još nema rješenja", zaključuje problematiku jedna od naših sugovornica.

liječnici

diploma

staž

mentor

zabrinutost

praksa

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter