POZNATA ODVJETNICA PIŠE ZA 100POSTO

Matijević-Vrsaljko: 'Bravo, mediji! Podigli ste čitanost, ali kako će malom Cesareu jednog dana biti gledati grčevito vrištanje!?'


Tomislav Kukec
20.06.2018.20:00
Matijević-Vrsaljko: 'Bravo, mediji! Podigli ste čitanost, ali kako će malom Cesareu jednog dana biti gledati grčevito vrištanje!?'
Damjan Tadić / Cropix

sažeto

Prva hrvatska pravobraniteljica za djecu i naša ugledna odvjetnica za obiteljsko pravo Ljubica Matijević Vrsaljko napisala je osvrt na slučaj ovrhe nad djetetom u Splitu


Tomislav Kukec
20.06.2018.20:00

Ne smiruju se strasti nakon jučerašnje dramatične ovrhe provedene nad malenim Cesareom Avenatijem, koji je od majke Nine Kuluz iz Splita prisilno odveden u Italiju, gdje će, po odluci suda, živjeti s ocem Alessandrom

Javio se danas i ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković s tezom koja daje naslutiti kako postoje proceduralne pogreške u postupku ovrhe. Bošnjaković je, naime, zatražio izvještaj o cijelom slučaju, ali zamjera što prilikom ovrhe nije bio prisutan sudac. 

Za komentar cijelog slučaja zamolili smo našu poznatu odvjetnicu i nekadašnju pravobraniteljicu za djecu, odličnu poznavateljicu obiteljskog prava, Ljubicu Matijević-Vrsaljko, koja je eksluzivno za portal 100posto.hr napisala svoj osvrt o ovoj gorućoj temi. Njen tekst objavljujemo u cijelosti. 

Piše Ljubica Matijević-Vrsaljko

Već tjednima i mjesecima, a osobito od jučer, cijela nacija prati slučaj 9-godišnjeg Cesarea, sina Talijana i Hrvatice, rođenog 2009. g. u Italiji, koji je jučer u Splitu,  tijekom službenog postupanja službenih tijela za provođenje postupka  prisilne predaje djeteta -  suda, centra za socijalnu skrb i policije - oduzet od majke i predan ocu. 

Ova predaja djeteta snimljena je do u najmanju sitnicu,  novinski naslovi i prikazi „prigodno“ su popraćeni slikom i tonom svih najmučnijih detalja, fotografiranjem i snimanjem prisutnih građana prosvjednika protiv ovrhe, od kojih su neki padali u nesvijest, što su novinarske kamare „živahno i strasno“ bilježile (kao da se radi o odlučnoj nogometnoj utakmici),   portali su preplavljeni naslovima:  „.. Kako je odlučeno da Cesarea majka mora predati ocu …. u Italiju za sinom krenula busom, doznali smo što mu je otac rekao…..djed napao djelatnike centra za socijalnu skrbi …. Sestra Nine Kuluz sve snimala mobitelom …..Video: snimljena dva najpotresnija momenta ovrhe….dječak vrištao…… „.  

'Dječak pretvoren u objekt i žrtvu zurenja'

Ovakvi medijski prikazi ove traumatizirajuće  situacije u djetetovom životu, koja se prema važećim propisima treba provoditi prema standardu „maksimalne zaštite dostojanstva djeteta“, doveli su do toga da ne samo da dostojanstvo djeteta, pa niti elementarno, nije bilo zaštićeno, već se ovaj maleni dječak pretvorio u objekt i žrtvu zurenja i sažaljenja svekolike hrvatske, talijanske, a vjerojatno i šire javnosti, uz prigodne i uobičajene povike i komentare o: „ traljavom i nepravednom pravnom sustavu“.  

Bez sumnje, mediji su ispunili svoju ulogu time da su povećali čitanost i gledanost (bravo za medije!!!),  ali kako će  jednog dana biti djetetu čije je grčevito vrištanje jučerašnjeg dana obilježilo splitske Pujanke, a koje će zauvijek ili  vrlo dugo, ostati javno zabilježen i dostupan i svima dostupan dokument njegove i naše povijesti – ostaje tek za vidjeti. Međutim, svakom normalnom čovjeku stvari su već i sada o tome potpuno jasne.

Ostaje  za upitati se - jesu li možda i neki od onih koji su najbliži djetetu i čija dužnost je bila voditi računa o zaštiti djetetove duše, integriteta i dobrobiti ovakvo medijsko izvještavanje potencirali, zahtijevali ili isprovocirali, potpuno svjesni činjenice  da ova medijska halabuka, gužva, policijske odore i  nepoznati ljudi Cezarea mogu traumatizirati. Ali su to činili upravo zato i unatoč tome – treba li tu biti odgovornosti?

S druge strane, prema propisima, temeljem pravomoćnog ovršnog rješenja,  ovrha se može provesti i daleko na manje bučan odnosno brutalan način – izvan javnog mjesta i bez očiju javnosti, uz odgovarajuću pripremu djeteta, uz odgovarajuće sankcioniranje onog koiji ne poštuje zakon, dapače, a ukoliko je to nužno – čak i  bez prethodne najave ili službene obavijesti ovršenika.

Ministrova izjava je 'naknadna pamet'

Kome je bilo u interesu „stvarati buku“ – eto, posla za ministra pravosuđa  Dražena Bošnjakovića, koji prema današnjim medijskim informacijama, najavljuje neku svoju istragu o „propustima“ koji su navodno učinjeni. Međutim, ministar nije rekao, a niti dao naslutiti točno o čemu točno se radi, osim da je nezadovoljan činjenicom da „na ovrsi nije bio nazočan sudac“.  

Poštovani gospodine ministre Bošnjaković, prema propisima uopće nije potrebno da sudac bude nazočan na ovrsi, jer ovakvu ovrhu jednakovrijedno provodi i sudac i sudski ovršitelj (koji je ovdje bio prisutan).  Barem tako kaže zakon. Dakle, u činjenici da ondje nije bilo ovršnog suca nema nikakvog propusta, a ne vidim što bi točno u kojem dijelu bi prisutnost suca nešto značajno promijenila.

Međutim, ono čime bi se ministar Bošnjaković u ovom postupku možda ipak mogao pozabaviti, pored činjenice da, kako mi se čini, u ovom „vrućem predmetu“ izjava odnosno bilo kakva možebitna pomoć stižu prekasno,  i da ministar sada ipak govori iz pozicije tzv. „naknadne pameti“ , a što je često postupanje političara, jest provjera i kontrola zakonitosti u provođenju cijelog postupka i pripremi ove ovrhe, razlozi dugotrajnosti ovog postupka (a što bi i inače trebala biti domena ministra pravosuđa za što smo kao građani osobiti zainteresirani), razlozi dosadašnjih odgoda, te kritična i samokritična analiza svakog detalja ovog predmeta, a sa ciljem da se – nikad više išta slično ne ponovi.

'Ja kao ministar ne mogu mijenjati zakon, ali ćemo u tom postupku odrediti da važniju ulogu imaju vještaci, mislim da je to dobro', rekao je. „Također će suci morati biti na mjestu gdje se ureduje i pritom treba izbjeći svaku vrstu prisile“, istaknuo je ministar.

Ovdje ministar najavljuje, prema mojem sudu, vrlo problematičnu izmjenu postojećeg „pravilnika o provedbi ovrhe nad djecom“ kojom izmjenom ministar namjerava dopustiti mogućnost da se ovrha ne provede, ukoliko je od prisilnog odvođenja djeteta do dana provedbe ovrhe proteklo više od godinu dana, a u slučaju da bi vještačenje djeteta pokazalo da je došlo do izmijenjenih okolnosti iz razloga jer je dijete sraslo u postojećoj okolini.

Rizičan faktor za sigurnost djece

Poštovani gospodine ministre, oprostite, kolege smo, ali na ovaj Vaš prijedlog (koji je upravo u fazi javnog savjetovanja),  moram Vam reći Pervanovim  jezikom „Večernje škole“: „ sjedni… dva !!!“

Naime, pravno je nedopustivo da se u ovršnom postupku mijenja meritum sudske odluke na temelju koje je određena ovrha.  Kao što znate i Vi i ja (uz opasku da ja nisam političar pa nemam interesa bilo što obećavati javnosti ili podilaziti potencijalnim biračima), ovrha je postupak koji slijedi nakon pravomoćnosti odluke u predmetu u kojem su se proveli dokazi, a koje dokaze ponekad čini i postupak vještačenja. Ovakvim prijedlogom, Vi bi u ovršnom postupku koji samo „provodi“ već tzv. „izrečenu odluku“, mijenjali postojeće sudske odluke. Ovaj „koncept“ pravno je neodrživ, logično i pravno neprihvatljiv, pored vrlo problematične namjere o tome da se  podzakonskim aktom, a to je pravilnik,  pokušavate mijenjati i intervenirati u pravne akte višeg sadržaja – zakone i konvencije.  Ako ne vjerujete meni, pročitajte što su Vam o tome poručili najrenomiraniji stručnjaci iz Udruge sudaca za mladež, obiteljskih sudaca i stručnjaka za djecu i mladež.

Pored toga, savjetujem Vam da izvršite uvid što su Vam o tome tijekom postupaka javnog savjetovanja poručili stručnjaci Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba, koji ovakav Vaš prijedlog proglađavaju rizičnim faktorom za sigurnost i dobrobit djece, obzirom na općepoznate manipulacije, indukcije djece, usmjerene prema odbacivanju drugog roditelja.

I uostalom što Vam znači „sraslo s okolinom“?  U zemlji u kojoj je tijekom pravosudnog procesa vrlo lako dosegnuti rok od godine dana trajanja nekog postupka (pa gotovo svi nam traju dulje od toga), znači ovrha se nikada ne bi mogla provesti jer je dijete „sraslo s okolinom“. Znači, zaključak – ako si dovoljno spretan i uporan da godinu dana ne poštuješ ovrhe izbjegavaš ovrhu – izbjegao si je zauvijek.

Bravo za „uporne u nepoštovanju prava“ – pobjeda će biti njihova !!! Poštovani gospodine ministre, ironična sam namjerno jer se osjećam jadno, molim Vas da ne donosite ovakav užasni i nepravedni propis. Znate li Vi koliki „pravni i emotivni put prolaze stranke – djeca i njihovi roditelji, do trenutka dobivanja pravonoćne i ovršne odluke ? „

I konačno, kao građanka i majka u ovom predmetu žalim sve sudionike, jer je sasvim sigurno da je njihova bol autentična i duboka.  I gospođu Kuluz, i njezine roditelje- djetetove baku i djeda, i sestru gospođe Kuluz- djetetovu tetu .... Međutim, jednako tako žalim i djetetovog oca, za kojeg vjerujem da nije želio „predstavu“ koju je dobio u ovoj našoj, njemu potpuno nepoznatoj zemlji, kao  i da voli svoje dijete, jednako tako kao što ga voli majka.

'Odbijam savjetovati ljude da ne poštuju institucije'

Što na kraju reći kao odvjetnica? Savjetovati građanima  i podstrekavati ih i ohrabrivati u tome da ne poštuju odluke i da ih namjerno krše, da zovu medije u pomoć ili svoje susjede i sugrađane da ih podrže u kršenju odluke koju ne prihvaćaju ili ne žele ?

Odbijam to učiniti, jer unatoč tome što često imam mnoštvo primjedbi na rad pravosudnih tijela, što vrlo često mislim da je neka odluka nepravedna, da ne štiti interes djeteta, ponekad da je i potencijalni stvarno štetna za dijete, nemam drugog izbora nego je prihvatiti, sve dok u nekom drugom zakonom utvrđenom postupku ne pokušam ishoditi njezinu promjenu.

I pitam se – kako bih se ja osjećala da meni netko odvede dijete ili unuče u zemlju svog rođenja, podrijetla, državljanstva ili svojih prijatelja, pa da onda to dijete (koje je i moje dijete)  ne vidim godinama, a onda od institucija države u koju je odvedeno ne mogu dobiti pomoć ili odgovarajuću intervenciju.  Kako bi se osjećali Vi da je u pitanju Vaše dijete?

Split

Nina Kuluz

Cesare Avenati

ovrha djeteta

Ljubica Matijević-Vrsaljko

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter