Zagrepčanin opisuje kako se ispisao iz Crkve

'Misao se javila na djedovom sprovodu, a svećenik mi je rekao da zna odakle sam došao te da će moliti za mene. Za sada nisam osjetio značajnije promjene'


Mia Peretić
19.02.2019.21:00
'Misao se javila na djedovom sprovodu, a svećenik mi je rekao da zna odakle sam došao te da će moliti za mene. Za sada nisam osjetio značajnije promjene'
iStock

sažeto

Procedura je zapravo jednostavnija no što bismo pretpostavili


Mia Peretić
19.02.2019.21:00

U našem su društvu neke stvari gotovo pa zadane. Više od 86 posto građana izjašnjava se katolicima, uvriježilo se kao normalno po rođenju krstiti dijete koje zatim, još tijekom osnovne škole, prima i druge sakramente.

I dok se većina ljudi, privatno više ili manje pobožna, odlučuje živjeti u skladu s tradicijom ovih prostora što uglavnom znači slaviti vjerske praznike i tom prilikom, a neki i češće, pohađati misna slavlja, te kroz život nastaviti primati i sakramente poput ženidbe i zatim taj ciklus nastaviti krštenjem vlastitog potomka, rijetki se odlučuju navedeni ciklus prerezati poput pupčane vrpce.

Konkretnije, većina ljudi, više ili manje zadovoljna, odlučuje svoj život nastaviti u okviru dominantnog vjerskog narativa, a malo se njih odlučuje iz Crkve potpuno isključiti.

'Kako sam se ispisao iz Crkve'

Nedavno smo saznali za primjer jednog čovjeka koji je napravio upravo to, dakle, svojom se voljom ispisao iz Crkve. Kao dokaz ima i službeni dokument. Znači sve po PS-u, kako bi se reklo. Ima i pečat. 

Screenshot / privatna arhiva

U dokumentu je vidljivo da je zahtjev za istupom iz Katoličke Crkve podnio 18. rujna 2018. godine, a rješenje je primio 12. veljače ove godine.

Što se dogodi čovjeku da se odluči na jedan, pa reći ćemo, dosta drastičan potez?

Ovo je vjerojatno prvo pitanje koje bismo svi postavili. Većina bi pretpostavila da je po srijedi nekakva trauma ili barem izrazito loše iskustvo jer, ipak, iako su mnogi nezadovoljni Katoličkom Crkvom, rijetki se odlučuju iz nje i formalno isključiti.

Kako nam priča ovaj 29-godišnji Zagrepčanin, koji je želio ostati anoniman, njegov je put bio standardan. Poput većine, kao dijete je kršten, pričešćen i krizman. Dakle, primio je sve sakramente.

Misao da s Crkvom i službeno prekine sve odnose javila mu se na sprovodu njegovog djeda u trenutku kada je svećenik čitao odlomke iz Biblije. Između ostalog, pročitao je i ovo:

"U ono vrijeme reče Isus: 'Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima.' (Mt 11,25), prisjeća se naš sugovornik i dodaje:

"Te riječi su mi toliko odzvonile u tom trenutku jer sam ih čuo doslovno i mislio si u sebi: 'Da, mi smo ti nemudri i maleni ljudi koji plaćaju da nas svećenik suptilno podsjeća da smo ovce. To mi je ostalo sjećanju i tijekom iduće tri godine sam sve više počeo razmišljati o tome da ja definitivno ne želim da netko plati nekog svećenika da čita bedastoće na mom pokopu, kad god on bio".

U međuvremenu je pročitao i čitavu Bibliju, te kroz Stari zavjet dobio dodatni poticaj da se ispiše. Konkretno, navodi dva citata koja su mu dala tu dodatnu motivaciju:

"Tko god pravi kipove, ništavan je, i dragocjenosti njegove ne koriste ničemu. Svjedoci njihovi ništa ne vide i ništa ne znaju, da im budu na sramotu. Tko pravi boga i lijeva kip da od toga korist ne očekuje? Gle, svi će štovatelji likova biti osramoćeni, izrađivači njihovi više od bilo koga. Nek’ se saberu svi i pojave: prepast će se i postidjeti odjednom" (Iz 44,9).

"Bog koji stvori svijet i sve na njemu, on, neba i zemlje Gospodar, ne prebiva u rukotvorenim hramovima; i ne poslužuju ga ljudske ruke, kao da bi što trebao, on koji svima daje život, dah i – sve" (Dj 17,24).

29-godišnjak nam priča i da je, čitajući Bibliju, shvatio da su sakramenti kao takvi potpuno proizvoljni od strane Crkve, te da ih, s obzirom na to da je kršten s navršenih šest mjeseci, nikada svjesno nije izabrao.

"Ja nisam imao priliku sam izabrati da budem kršćanin, te ako ću to ikada htjeti postati, bilo bi logično da svjesno budem kršten vlastitom odlukom. Zato je potpuno razumno ne pripadati Rimokatoličkoj Crkvi čisto radi reda", objašnjava nam sugovornik.

istock

Sve informacije našao na internetu

Poznata je činjenica da je velik sustav trom, a kada se radi o Crkvi, moramo u obzir uzeti da je riječ o vrlo staroj instituciji koja se izrazito sporo prilagođava promjenama. Primjerice, znamo da se s katoličkog vjeronauka u osnovnoj školi nemoguće ispisati kada vi, odnosno vaše dijete to želi. Ako se na taj korak odlučite, morat ćete pričekati kraj školske godine, to jest, početak nove. Ni tada to nije sasvim jednostavno jer je potrebno pisati poseban zahtjev koji mora biti odobren.

Naš sugovornik kaže da je prve informacije o proceduri ispisa iz Crkve dobio u jednoj Facebook grupi:

"Počelo je kao post iz šale i netko je zalijepio link Centra za građansku hrabrost. Tamo sam našao sve potrebne informacije, pojašnjenje u tri koraka".

Dakle, kako ta procedura izgleda?

Prvo je potrebno u tri primjerka ispisati, ispuniti i potpisati "Deklaraciju o istupanju iz Rimokatoličke Crkve", kao i popratno pismo koje pojašnjava da imate pravo na istup. Taj se dokument zove "Pojašnjenje o pravu na istupanje".

Zatim bi trebalo zamoliti prijateljicu/a da Vam bude svjedokinja/svjedok, te da Vam ustupi potrebne podatke. Nadalje, savjetuju da bi vlastoručni potpis valjalo ovjeriti kod javnog bilježnika jer se time validira identitet potpisnika, te se sprječava sumnja u vjerodostojnost deklaracije kao izražavanje slobodne volje bez ičije prisile.

Nakon toga je potrebno u tri primjerka ispisati "Interni crkveni dokument" koji objašnjava da vjernica/k ima pravo na istup (Actus formalis), Izvadak iz Ustava Republike Hrvatske, Čl. 40 i 41, te po jedan primjerak svih navedenih dokumenata preporučeno s povratnicom poslati na dvije adrese. Prvo u Župni ured gdje ste kršteni, a zatim u Biskupski ordinarijat, odnosno biskupiju u kojoj se nalazi župa u kojoj ste kršteni.

"Dakle, procedura je u opisu i doslovno sam slijedio sve što piše. Nisam, doduše, ništa ovjeravao kod javnog bilježnika. Prošlo je pet mjeseci dok nisam dobio taj dokument da sam ispisan. Nije bilo problema. Morao sam ići osobno u Župni ured da saznam datum krštenja i bili su malo hladni čim sam im rekao s kojim razlogom dolazim, no to sam i očekivao", prisjeća se 29-godišnjak.

Opisuje nam i kako je izgledao susret sa svećenikom:

"Taj svećenik me i krstio, što je istaknuo i par puta mi ponovio: 'Znam odakle si došao, sve znam'. Pretpostavljam da je mislio na drugu religiju ili neku od sekti. Vjerojatno na Jehovce. Na kraju mi je rekao čak da će i moliti za mene. Za sada nisam osjetio značajnije promjene".

Cropix/arhiva

Reakcija okoline

Svoju je odluku morao priopćiti i svojoj obitelji, a reakcije su bile puno bolje no što je inicijalno očekivao:

"Što se tiče okoline rekao sam samo roditeljima i nisu bili previše šokirani kada sam detaljnije objasnio zašto", tvrdi nam.

Za kraj, zanimalo nas je osjeća li se sada bolje, s obzirom na to da je ispunio cilj koji si je zadao, te da više formalno ne pripada vjerskoj zajednici:

"Jesam li zadovoljan ? Na neki način da, jer je to bila više stvar principa nego nešto praktično. To je više bilo okončavanje nepripadanja, odnosno mog stava da ću ja ubuduće odlučivati gdje ću pripadati, ako to budem želio", zaključuje naš sugovornik.

No možete li zaista ikad u potpunosti istupiti iz Crkve? Jer, ako bolje pogledate dokument, na kraju piše:

"Podsjećamo da formalni istup iz Crkve ne poništava neizbrisiv biljeg krštenja".

crkva

izlazak

napuštanje

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter