posjetili smo selo u kojem će se graditi centar za azilante

Mještani ogorčeni na izgradnju migrantskog centra: 'U 21. stoljeću mi nemamo asfalt, vodovod, kanalizaciju, a za njih država ima novaca i izgradila bi im sve'


Daniel Radman
07.02.2019.11:00
Mještani ogorčeni na izgradnju migrantskog centra: 'U 21. stoljeću mi nemamo asfalt, vodovod, kanalizaciju, a za njih država ima novaca i izgradila bi im sve'
Foto: Zeljko Puhovski / CROPIX

Daniel Radman
07.02.2019.11:00

Petrinja – bilo da je riječ o politici, bilo da je riječ o malim, običnim ljudima – ne želi migrante u svom 'dvorištu'. A upravo tamo, u prigradskom naselju Mala Gorica, po svemu sudeći smjestit će se 200-tinjak tražitelja azila. Ondje je poslije 'Oluje' japanska vlada izgradila tzv. prognaničko naselje, a ministarstvo unutarnjih poslova, kao nadležno tijelo za izgradnju Prihvatilišta za tražitelje azila, sada je 'obnovilo' ideju da se ta lokacija na neki način revitalizira.

Sami stanovnici Male Gorice, koji se osjećaju kao 'prvi na udaru', ne žele ni pomisliti na ideju da im stižu novi sumještani. Život u Maloj Gorici, mogli smo se i sami uvjeriti, posve je miran, a mještani, prije svega, žele da se taj mir i sačuva. Uz riječ 'mir' obično ide i 'idila', no to na žalost nije slučaj i ovdje jer Goričanima za život nedostaju brojne stvari koje se u 21. stoljeću smatraju standardom. Između ostalog, zato su mještani i ogorčeni na izgradnju migrantskog centra, koji bi imao kompletnu komunalnu infrastrukturu, a oni, kao domicilno stanovništvo, ostali bi uskraćeni.

Za nas nikad nema novca, kažu Goričani

Foto: Zeljko Puhovski / CROPIX

'Pogledajte kakvi su ovdje uvjeti. Nemamo pravo ni asfalta, 'plivamo' jer nije sređen nasip, nemamo kanalizaciju, vodovod. A 'oni' bi sve to imali', kaže nam mještanin Nikola Horvatinec.

'Kad su 'oni' u pitanju, novca ima za sve, a nama ne mogu srediti ni najosnovnije stvari', dodaje njegov sumještanin, a kad ga pitamo bi li pristao na dolazak migranata ako i mještani Male Gorice dobiju svu komunalnu infrastrukturu, malo mijenja mišljenje.

'Ne znam, ako bi nama sve napravili, onda u redu', dodaje, a Horvatinec ga prekida.

'Kad bi napravili... Znate koliko puta su nam obećavali, na kraju uvijek i ostane na obećanjima', kaže.

'Nekako napravite da ne dođu'

Foto: Zeljko Puhovski / CROPIX

Posebno ih smeta što im nitko ne daje informacije. Sve doznaju iz medija, pa imaju osjećaj da se njih ništa i ne pita. Što je, zapravo, i istina. No, ne da se ne pita samo njih, već i lokalnu vlast u Petrinji. Gradsko vijeće jednoglasno je usvojilo Zaključak prema kojem izgradnju azilantskog centra smatraju neprihvatljivim, no dozvolu za izgradnju centra, koju će Grad sigurno uskratiti, ionako mogu izdati županija i ministarstvo graditeljstva koje su, dakako, na istoj liniji kao i MUP.

'Nekako napravite da ne dođu', apelira na nas gospođa Marica. 'Vidite i sami što se događa kad oni negdje dođu, krađe i to sve. Nemojte me krivo shvatiti, ali mi smo malo mjesto, ne znam što bi oni tu', zabrinuta je.

Sve stanovnike muči ta neizvjesnost. Iako se nadaju da azilanti neće doći, nitko od njih baš siguran da do toga neće doći.

'Ni iz grada, ni iz ministarstva nitko nije dolazio. Znamo o tome isto kao i vi. Jedini koji su bili su ljudi iz okolnih sela koji su skupljali potpise protiv izgradnje centra. Znači, nismo samo mi protiv, već i svi iz okolnih sela', kaže mi Nikola.

Ni kune za društveni dom 

Foto: Zeljko Puhovski / CROPIX

'Nije to dobro', uključuje se i Vlado Silaj, u Maloj Gorici znan pod nadimkom 'Doktor'. 'Znate, pet i pol godina sam bio u ratu, prošao sam dosta toga. Samo ću vam reć' da ovo nije dobro', ponavlja mi, a odnosi se i na sam dolazak migranata, kao i na neizvjesnost koja ih prati.

'Ima i Hrvata koji su ser..., ima i dobrih ljudi. Tako je i s njima', kaže.

Za kraj, mještani su nas odveli do društvenog doma koji im je, kako mu i ime govori, središte lokalnog društvenog života. Nikola otključava derutnu zgradu i pokušava nam na taj način slikovito pokazati kako je vlastima stalo do njih.

'Evo, i u subotu ćemo tu imati druženje. Pogledajte što je ovo. Koliko puta smo tražili da nam se dom obnovi, ni kune nismo dobili. Vidite kakav je odnos države prema nama, ništa, baš ništa ne dobivamo', kaže ogorčeno. Iako nije nastavio rečenicu, zaključak je logičan: 'Ne dobivaju ništa – osim azilanata'.

Mladi odlaze, migranti dolaze

Foto: Zeljko Puhovski / CROPIX

S njime se slaže i gradonačelnik Darinko Dumbović. Kaže, 'neprihvatljivo je da se toliko investira u Centar, a da na 100 metara zračne linije ljudi nemaju iste uvjete'. No, Dumbović želi istaknuti drugu stvar, ne želi da se Petrinjce zbog neprihvaćanja migranata etiketira kao ksenofobe.

'Tu ima više aspekata. Ne radi se ovdje da netko nekog ne voli. Ja sam tu da pomognem svakom čovjeku, i sad da tu netko naiđe, uhvatio bih ga za ruku, doveo u svoju kuću, zgrijao ga i nahranio, ako treba i godinu dana o njemu vodio brigu. To je taj humani aspekt. A mi ovdje govorimo sa strateškog aspekta. Znači, ja sam kao gradonačelnik Petrinje u situaciji da moram mahati za svakim autobusom, svim onim mladim kadrovima koji su iselili, a ove čekati raširenih ruku. To je velika razlika. Ako država za nas nema drugih darova osim azilanata i radioaktivnog otpada, hvala im na tome. Znate što, kad bi država imala strategiju da vrati bar 30 posto mladih koji su iselili, ljudi bi istog trena prihvatili izgradnju azilantskog nasilja. Dok je ovako, nerealno je očekivati da imate njihovu podršku', kaže mi Dumbović.

Problema ima i bez migranata

Foto: Zeljko Puhovski / CROPIX

Dumbovićeve riječi, 'nema mržnje prema azilantima', mogli smo čuti i u s 'običnim Petrinjcima'. Neki su već siti ove teme pa ne žele govoriti u diktafon, neki tek u prolazu dobace da su protiv, bez dodatnog objašnjavanja, a istini za volju, čuli smo i jedan komentar, 'da ih treba ograditi i spriječiti nekontroliranu šetnju'. Ipak, velika većina su iskoristila prigodu da se požale na život u Petrinji, pa sukladno tomu dodaju – ako je nama teško, kako bi tek bilo njima. 'Najbolje bi bilo tim ljudima dati posao, a kako mi idemo do Zagreba u potragu za poslom, ni njima ništa ne ostaje'.

Od onih koji žele govoriti javno sreli smo dvojicu srednjoškolaca, premda pripadaju mlađoj populaciji koja bi trebala biti tolerantnija, ni oni nisu pretjerano oduševljeni.

'Ne pratim baš situaciju, makar znam da će ih negdje morati smjestiti. Čujem da će kod nas, ali nisam siguran je li to sto posto sigurno', kaže a na pitanje kako oni gledaju na dolazak tražitelja azila njegov kolega odgovara: 'Nisam imao iskustva s migrantima, sve što znamo je iz priča, znate ono, upadali su po kućama, pa ljude bude strah. Nisam siguran da je ovo prava sredina, osvrnite se i vidjet ćete koliko ima problema u Petrinji i bez toga', njegov je zaključak.

Jedan od rijetkih koji nam je pristao na slikanje, Ante, otvoreno kaže da nije za ovu ideju, a i on, prije svega, ističe, lošu situaciju u Petrinji kao glavi razlog.

Foto: Zeljko Puhovski / CROPIX

'Nisam baš zaljubljen u tu ideju, treba pomoći izbjeglicama jer rat je zlo, ali opet, ako nešto na silu radite, to samo može rezultirati razdorom i negativnom reakcijom matičnog stanovništva prema onima koji su drugačiji', upozorio je.

Krivnju za toliko nerazumijevanje vidi na politici.

'Kako naša politika djeluje, sumnjam da netko na državnoj razini uopće želi čuti mišljenje političara i ljudi iz lokalnih sredina. Općenito, nisam zadovoljan s djelovanjem hrvatske politike, mislim da je sve nemilosrdnija, da sve sve više okreće zapadnom modelu i gledanju samo na profit, a da sve manje sadrži humanistički dio i da pazi na ljudske potrebe, zaključio je Ante.

Petrinja

azilanti

Mala Gorica

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter