Kruške i jabuke hrvatskog turizma

Na festivalskom turizmu godišnje uberemo milijardu kuna, ali se i dalje pravimo da je to biznis koji nam ne treba. Vrijeme je da se to promijeni


Robin Mikulić
15.08.2018.18:00
Na festivalskom turizmu godišnje uberemo milijardu kuna, ali se i dalje pravimo da je to biznis koji nam ne treba. Vrijeme je da se to promijeni
Cropix

sažeto

Na našoj verziji Ibize svakodnevno se okrene par tisuća ljudi. Ta plaža nije toliko velika, ali je zlatna koka čitave jadranske rivijere. Godišnji prihodi Novalje zadnjih 5 godina ne padaju ispod 40 milijuna godišnje


Robin Mikulić
15.08.2018.18:00

Za mene je ovo ljeto jedno među gorima u životu. U Zagrebu sam, zatočen u stanu i bez ikakvih izgleda da mi guzica ovo ljeto vidi niti mora niti planine niti bilo kojeg drugog vida godišnjeg odmora. Tako je to kad se čovjek slomi. Ali zato imam i više nego dovoljno vremena na društvenim mrežama pratiti što moji prijatelji, poznanici i rendom ljudi koji su se zaželjeli mog imena na svojoj listi rade. Ljubomoran sam. Festivalska je sezona u punom jeku. Bilo je sjajnih izvođača koje sam propustio. Recimo, Roisin Murphy u Šibeniku. Brutalno. Kako znam? Ne trebaš više biti čak niti dobar stalker da te live prijenosi ne zapljusnu sa svih strana.

Uglavnom, imam tu jednu kolegicu koja od kraja ljetnih rokova kruza diljem obale i ganja festival za festivalom. Jedna je od onih koji se najesen u grad vraćaju s punom podlakticom smrdljivih festivalskih narukvica. Nosi ih ponosno kao ratni plijen. Kaže, svaka od njih nosi barem jednu priču o novim ljudima koje je upoznala, mjestima koja je posjetila, pijankama koje je preživjela iako ih se ne sjeća. Ne znam odakle joj novac, ali za tih par mjeseci potroši nekoliko mojih plaća. I nije jedina u društvu koja svoja ljeta provodi tako.

Ja sam samo jednom u životu okrenuo taj đir. Budimo realni, prilično je studentski. Tko si danas može uzeti dva mjeseca u komadu i neopterećeno uživati u plandovanju? To ljeto, između faksa i prvog ozbiljnog 9 do 5 posla, ganjao sam festivale. Spavao sam posvuda, od šatora do klupica, trpao se po tuđim kaučevima, brijao danima bez trunke odmora. Bilo je genijalno, ali ne ponovilo se. Barem ne meni. Prestar sam. Kad padneš s bicikla i slomiš gležanj svemir ti govori da si za neka s*anja prestar, je*i ga.

Zrće

Sramota od milijardu kuna

No, činjenica je da festivalski turizam čini golemi dio kolača kojim se hrani naš proračun. Ne govorimo o milijuna, govorimo o milijardi kuna godišnje koji se namaknu samo zahvaljujući festivalima. To je otprilike godišnji proračun Ministarstva branitelja, Ministarstva vanjskih poslova ili Ministarstva kulture. Znači, svako od tih ministarstva u cjelovitosti se čitavu godinu financira festivalskim turizmom. Ukupni prihodi od turizma prošle su godine, inače, iznosili oko 67 milijardi kuna. Tim se novcem financira sve ostalo.

Jednako je tako činjenica i da većina turističkih djelatnika, iznajmljivača i ostalih sudionika u turizmu na festivalski turizam gleda s prijezirom. Ne sviđaju im se, kažu, pijani stranci koji polugoli vrludaju moralno čistim hrvatskim ulicama. Ti prokleti razulareni Englezi, Nijemci i Austrijanci (to su, naime, najčešće nacije kad je riječ o festivalskim turistima) naše priobalne gradove pretvaraju u Sodomu i Gomoru. Split je prošle godine samo od Ultre zaradio 40 milijuna eura. Istra je samo na Sea Staru zgrnula 60 milijuna kuna, gdje su onda još razvikaniji Dimensions, Sea Splash ili Outlook? Tu su tek brutalne pare. 

Hrvatska Ibiza

O Zrću da ne govorimo. Na našoj verziji Ibize, koja je daleko od Ibize za siromašne – što dobro znate, ako ste ikad bilo tamo, svakodnevno se okrene par tisuća ljudi. Ta plaža nije toliko velika, ali je zlatna koka čitave jadranske rivijere. Novalja, grad kojem pripada, zahvaljujući biznisu zabavne industrije prometnuo se u najbogatiji grad u Hrvatskoj. Godišnji prihodi Novalje zadnjih 5 godina ne padaju ispod 40 milijuna godišnje. Život kakav ondje žive građani ostatak Hrvatske može samo poželjeti.

Grad je uređen i čist, škole i vrtići među najopremljenijima su u zemlji, gradski službenici daju otkaze kako bi se mogli nesmetano baviti turizmom. Novalja svoje učenike i studente izdašno stipendira, mogu si priuštiti plaćene udžbenike za svako dijete u gradu. Ne postoji obitelj koja ne mlati pare na partijanerima. Jer, činjenica je da se svako drugo piće u gradu popije na Zrću. 80 posto svih noćenja ostvaruju stranci koji se dolaze zabavljati na Zrće.

Ne postoji, dakle, obitelj niti gospodarski segment koji u Novalji ne ovisi o Zrću. Gradonačelnik, iako je toga itekako svjestan, na turiste svejedno gleda ispod obrve. Kaže da Novalji takvi turisti ne trebaju. Priželjkuje drugačiji tip turizma. Novac i dalje uzima, a sebi pripisuje sve zasluge za uspjeh grada dok istovremeno javno blati poduzetnike koji vode klubove na Zrću. Stalo mu je, kaže, do sigurnosti gostiju pa je pojačao zaštitare, komunalce pa čak i policajce na ulicama. Hvali se kako je grad Novalja samo zbog prijestupa turista prošle godine ubrao neplaniranih 600.000 kuna.

CROPIX

Novac, za razliku od ljudi, ne smrdi

Za njegovim se primjerom vode i drugi obalni gradovi. Kažu, ne žele takav turizam iako statistički podaci govore da se radi o ljudima koji uglavnom dolaze iz zemalja visoke platežne moći koji ovdje u prosjeku provode 5 dana (većina festivala traje oko 3 dana, tako da svoj boravak na hrvatskoj obali uglavnom produžuju) za kojih potroše više od 750 eura. Čisto da razjasnimo, i dalje govorimo o posjetiteljima glazbenih festivala.

Iako se već godinama nalazimo pri samom vrhu glavnih festivalskih destinacija na svijetu, što je jako dobro jer se profil turista svodi na mlade urbane ljude koji će se vjerojatnije vratiti u Hrvatsku i potrošiti još koju stotinu eura od, recimo, penzionera koji kruzaju obalom, upućeni upozoravaju da se hrvatski turizam nije prilagodio zahtjevima tržišta što zorno pokazuju i kontradiktorni primjeri poput Novalje. S jedne bi strane htjeli pare, s druge bi i dalje htjeli ostati zanimljivi svim profilima turista. Što je, realno, nemoguće. Obitelji s djecom i mladi ljudi željni zabave međusobno imaju malo dodirnih točaka, što je i logično barem dok ti partijaneri i sami ne postanu roditelji.

Vrijeme je da se naš turizam prilagodi ovoj unosnoj grani. Činjenica je da svake godine duž obale, ali i u unutrašnjosti, niče festival za festivalom. Ponuda je sve bolja, line upovi su sve jači. Glas o Hrvatskoj kao it festivalskoj zemlji proširio se diljem svijeta. Festivalski turizam prometnuo se u trend koji više ne možemo ignorirati i slijepo uzimati ljudima pare dok po njima istovremeno se*emo. Želimo li svoj turizam učiniti održivim, vrijeme je da se jasno odlučimo što se, gdje i kako smije kad su u pitanju glazbeni festivali.

Zrće

Ultra

Novalja

festivalski turizam

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter