traume zaposlenice duty-free shopa na aerodromu

'Najgore je bilo vidjet fratre i švore, znaš da opet stižu međugorski hodočasnici. Išli bi zadnjim letom, a ujutro bi shvatili da nam fali po' inventara'


Daniel Radman
26.05.2019.21:00
'Najgore je bilo vidjet fratre i švore, znaš da opet stižu međugorski hodočasnici. Išli bi zadnjim letom, a ujutro bi shvatili da nam fali po' inventara'
Ilustracija / Tonci Plazibat / CROPIX

sažeto

'Dođe ti da se zapitaš, kako je netko tko je voljan iz Italije ići za Međugorje, moliti se tamo pet-šest dana i onda na povratku uzet parfem', ispričala nam je prodavačica u duty free dućanu


Daniel Radman
26.05.2019.21:00

Za studenticu stranih jezika koja je većinu svojih fakultetskih briga riješila na vrijeme, sezonski posao u duty-free shopu na dalmatinskom aerodromu činio se gotovo pa savršen. S jedne strane tu je prilika da se nešto zaradi, s druge pak je mogućnost da s svakodnevno razgovara s izvornim govornicima, pa čak i nauči nešto više od onih čije jezike samo 'natuca'. A još treba uzeti u obzir da uglavnom ima posla s ljudima koji su opušteni i na odmoru...

"Ima' je posa' dobrih strana, al' da je tako dobar, ne bi se zva' posa", reći će mi za početak onako, gotovo stereotipno.

Da su barem uhvaćeni na djelu...

Ilustracija / Vladimir Dugandzic / CROPIX

No, glavni problemi s kojim se susretala daleko su od samih stereotipa, a oni su bili – hodočasnici iz Međugorja!? Ne bi čovjek vjerovao, ali upravo su joj oni zadavali najveće brige.

"Lako ih je prepoznati. Vidiš veću skupinu ljudi, vidiš da su tu fratri, švore, ostali vjernici, neće ti tako lako promaći... Priko lita bude dosta jeftinijih letova iz Italije za hrvatske obalne aerodrome i onda vjerojatno iskoriste što je sezona, što za nekih 50-60 eura preko niskotarifnih kompanija mogu uzet karte", pojašnjava mi kako dolaze u 'paketu', a onda i otkriva zašto joj je zbog njih padala roleta na oči.

"Ne bi oni dolazili svaki dan, imaš dva-tri dana u tjednu kad idu. Znali su imat kasnije letove navečer, znači ili su bili zadnji, ili među zadnjim letovima. I što se onda dogodi? Ujutro vidiš da ti fali dio inventara! Da su barem uhvaćeni na djelu, da ih je privelo, već bi se za to pročulo, ali ovako to nitko nije javno doveo u direktnu vezu s njima. No, sama logika govori. Nakon nekog vremena uočili smo tu korelaciju koja nikako nije mogla bit slučajna. Dođe ti da se zapitaš, kako je netko tko je voljan iz Italije ići za Međugorje, moliti se tamo pet-šest dana i onda na povratku uzet parfem!?"

Ipak, donekle se ogradila.

"Većina njihovih dolazaka bila je potpuno bezincidentna, ali ako imaš tri-četiri takva slučaja u dva mjeseca, to nije slučajno."

Britanci - kao pušteni s lanca

Ilustracija / Tonci Plazibat / CROPIX

Ako bi, osim njih, trebala nekog izdvojiti po lošem, onda su to Britanci. Naravno, oni mlađi čija je obijest itekako poznata u većini turističkih gradova, posebno onim s partijanerskim predznakom.

"Ima ih stvarno puno, pa po zakonu velikih brojeva naletiš na 'svašta'. Od starijih, koji su prava britanska gospoda, do mlađih koji su stvarno cool likovi na mistu, a onda imaš i ove ka' da su pušteni s lanca. Došli u Hrvatsku i sad misle da mogu šta hoće. Nije tako samo na aerodromima, isto vidiš i kad se prošetaš po gradu. Fascinantno je da svaka ta grupa koja prođe, tih njihovih malo problematičnijih, za sebe misle da su da su cool, da su nešto posebni, a svi kao da su se spojili u jednog stereotipnog Britanca. Od nekog pokušaja šarmiranja i udvaranja, kad te idu impresionirat sa stvarima koja se normalna osoba srami, pa do toga da budu nenormalno glasni. Ono, ka' kad imaš klinca od 15 godina koji se dere u busu, samo što ovi imaju 22-23 i to više nikom nije smiješno."

Rusi kupuju parfeme kao zvakače

Ilustracija / Damir Glibusic / CROPIX

Za njihove susjede preko Kanala, Fracuze, kažu da su druga priča. Proizlazi da su bahatiji oni stariji nego mlađi.

"Stariji su dosta ponosna sorta ljudi koja odbija progovoriti na bilo kojem jeziku osim francuskog. Mlađi su uglavnom okej, oni će porazgovarat s tobom na engleskom, a ako znaju i rukama i nogama će objasnit'."

Najbolja iskustva imala je s Rusima, ali kaže, to je uglavnom ultrabogati sloj koji je teško usporediti s 'normalnim' kupcima.

'Prije, dok se vize nisu ukinule, masovno su dolazili, onda se to smanjilo, makar bude ih i dalje. S njima je stvarno lako, nemaju oni pitanja koliko nešto košta. Oni su kao ti kad dođeš na trafiku. Nećeš gledat koliko koštaju žvakaće. To ti je onaj princip, 'Me like, me buy'. Ali ima jedna stvar, a primijetim kod svih slavenskih naroda, kod njih već samim činom kupovanja vidiš koliko se drži patrijarhat. Na primjer, kad muž i žena razgovaraju, vidiš odmah tko donosi odluke, tko tu vuče konce... Žena dođe, gleda neki parfem, on dođe do nje, 'što gledaš, idemo dalje', a ona bez pogovora ide", primjećuje.

Posebna priča su oni koji dolaze sa 'sponzorušama', otkriva da te pokupuju pola dućana jer tko zna hoće li sutra imati priliku.

U inozemstvu se brišu granice

Ilustracija / Damir Glibusic / CROPIX

Također, ističe i da nema veće razlike između gastarbajtera iz bivše Jugoslavije. Kao da se razlike brišu sa zajedničkim boravkom u inozemstvu...

"Ljudi koji su vanka, bez obzira bili naši, Bosanci, Srbi, kad slete na hrvatski aerodrom osjećaju se kao doma. Nisam jednom čula pitanje kad uđu u dućan i kažu 'možemo li pričati na našem'... Uglavnom, svi dolaze doma, dobre su volje, s njima zaista nema problema."

A ako nekog treba pohvaliti to su, za neke će biti iznenađujuće, jesu Amerikanci.

"Užasno su ljubazni, taj njihov kulturni aspekt. Mislim da je njima već refleksno reć 'thank you' i uputiti osmijeh."

turisti

aerodrom

Međugorje

duty free

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter