Otišli smo na Put sira u Gorskom kotaru

'Naš sir je godinama nagrađivan, ali obitelj ne može živjeti samo od toga', Čabar i Via Dinarica nisu Alpe, a kako stvari stoje neće ni postati


Valerija Bebek
21.02.2019.08:00
'Naš sir je godinama nagrađivan, ali obitelj ne može živjeti samo od toga', Čabar i Via Dinarica nisu Alpe, a kako stvari stoje neće ni postati
Bruno Konjevic / CROPIX

sažeto

Anita Pintar pokrenula je OPG iz čiste nužde, sireve radi po receptu svoje bake, kvalitetu su postigli, ali povećati kapacitete ne mogu


Valerija Bebek
21.02.2019.08:00

Idilična slika brdsko-planinskog krajolika, šume, brda, svjež zrak. Na ulazu u grad Čabar nalazi se lijepo uređeno obiteljsko imanje, na drvenoj sjenici stoji tabla 'OPG Pintar'. Iza ta tri slova i obiteljskog prezimena krije se prva sirana otvorena u Gorskom kotaru. Posao su registrirali 2006. Do danas je u njemu aktivna cijela obitelj.

Čovjek bi pomislio idealno - konačno je i Hrvatska dobila svoje 'alpsko mlijeko', ima logike, hladno brdovite područje i kvaliteta mlijeka idu ruku pod ruku. Ali tu logiku, prepoznala je tek nekolicina stalnih kupaca Pintarovih sireva. "OPG smo pokrenuli iz nužde. Moji cijeli život imaju krave. Baka me naučila raditi sir, ali smo uvijek radili za svoje potrebe. Mlijeko smo davali mljekari za otkup ili susjedima ako je tko trebao", govori nam Anita Pintar glavna i odgovorna u njihovom malom-velikom poslu.

Tada je u neko doba otkup mlijeka postao slab, cijene premalene, a zatim nije bilo ni sigurno hoće li im otkupiti. "Ja sam bila bez posla, suprug Branko je policajac i stalno je bio na terenima, imamo troje djece, jednostavno nismo mogli živjeti. Te godine su drugi na veliko išli kupovati aute, kada je bilo oslobođenje od poreza, mi smo uzeli kredit za siranu", prepričava Anita.

Bruno Konjevic / CROPIX

Dok sjedimo u njezinom u sjenici pored malog izložbenog prostora, drvene kućice u kojoj ima izložene sve proizvode koje tamo rade, kaže nam da u Gorskom kotaru postoje još samo dvije male sirane. "Jedna je u Gomirju, druga u Begovom Razdolju, svaki je na svom kraju - ćošku Gorskog kotara", smije se Anita.

"Na početku mi je bilo za plakati, nisam znala kud, nisam znala što. Nitko nije htio ništa otkupiti. Išla sam u Delnice jenom tjedno na tržnicu, četvrtkom, tamo sam uspjela nešto prodati. Krenula sam po tim lokalnim manifestacijama, gdje sam čula da nešto je, tamo sam išla. Upoznala sam na široko domaći kraj", smije se sada iako priznaje da joj nije bilo smiješno.

Zreli sir, nalik na Paški, dobio ime u čast bake

Isprva je proizvodila dvije vrste sira koje ju je naučila baka škripavac i polutvrdi sir Činkel. "Škripavac je mladi sir, mekani škripi pod zubima. Činkel je polutvrdi do tvrdi, ovisi koliko vremena se suši i zrije. Činkel je dobio naziv jer smo mi Činklavi, to je hišni nadimak. Pošto me to baka naučila onda smo njoj u čast dali ime Činkel", kaže i pita se ima li još negdje u Hrvatskoj tog običaja da cijele obitelji imaju kućne nadimke.

Iako je u početku znala biti u suzama, Anita Pintar je uskoro počela svojim sirevima osvajati nagrade. "Na natjecanja čim me netko pozvao ja sam išla. Bilo kud. Tako je bilo i na ocjenjivanju u Ptuju, prvo goransko ocjenjivanje bilo je u Begovom Razdolju, kad sam tek počela pa i kod nas u Zagrebu. Za svježi sir sam dobila srebro", brojnih nagrada ne može se ni sjetiti, plakete joj krase izložbeno-prodajnu kućicu. Nagrade za sireve, za OPG poslovanje bilo na natjecanjima, manifestacijama ili organiziranim preko novina.

Bruno Konjevic / CROPIX

Ističe i da ju je čak županija prijavila za natjecanje uzorne seoske žene. "Tamo nisam ništa dobila. Vidjela sam da su druge puno, puno bolje od mene. Ja se ne mogu sa Slavonijom mjeriti, to je stvarno svega ima, lijepe su, vrijedne, puno znaju, puno rade...", skromna je Anita.

Čabar se nalazi na samoj granici sa Slovenijom stoga ne čudi da je mnoge nagrade osvojila baš tamo. Njihov kraj dio je bijele linije popularne rute Via Dinarica te je Anitin OPG i proizvodi uvršten kao nešto što je vrijedno posjetiti i vidjeti. Zbog toga je upravo ona odabrana a predstavi proizvode i OPG Pintar u Bruxellesu u sklopu promocije cijele Via Dinarice.

Osim sira ima i mnoštvo proizvoda od voćki jabuka i krušaka, od neizostavne rakije i likera, do sirupa, čipsa od jabuke, kompota i pekmeza. Ponuda ovisi o ćudljivim vremenskim uvjetima. Od kraja svibnja do početka rujna, što im rodi, rodilo je. "Imali smo ledolom prije nekoliko godina, uspjeli smo sačuvati neke voćke ima ih puno podbočenih. Kruške su jako krhke i one su otišle sve. Evo tek sada su nam neke rodile. Već smo skoro i zaboravili na pekmeze. Dogodi se i da voćke propupaju zatim ih smrzne mraz u kasno proljeće", opisuje Anita. Ova zima bila je dobra, smije se, prije nekoliko imali su tri metra snijega pred kućom i radili su tunele.

Organizira vlastite manifestacije da potakne susjede

Opg im se nalazi u obiteljskoj kući na ulasku u Čabar, pronaći ćete ih jer su postavili putokaze 'Put sira'. Nalaze se na 570 metara nadmorske visine. Krave su ipak malo više, u okolici Tršća na 840 metara, na imanju Anitinih roditelja. Za krave se brine njezina sestra Adriana Tomazini. Dva puta dnevno, ujutro i uvečer, u isto vrijeme obilazi ih, hrani i muze. "To je bitno radi kvalitete i količine mlijeka, krave znaju, one već čekaju svoj red", objašnjava i dodaje kako bi njoj zbog prodaje i odlaska na sajmove bilo dosta teško držati se tog strogog rasporeda.

Privatni album

Privatni album

"Imamo 10 krava, četiri koze i dvije prasice su od tate, njemu više ne puštamo blizu krava, sad je ovo njegov posao. Znate kad je čovjek naučen raditi, uvijek mora nešto raditi. Sestra je glavna za štalu ona brine o kravama i kvaliteti mlijeka. Moje je da ga preradim i prodam sir. Onda tu dobit podijelimo", opisuje kako je cijela obitelj (jer do nedavno je bio i otac) uključena u posao. Posla ima više od osam sati na dan. Za škripavac joj treba pet do osam sati, a Činkel preokreće i do dva dana, nakon čega se suši minimalno dva mjeseca. "Što je stariji to je bolji, više dođe kao paški. Ja volim kad se brzo proda. Škripavac ide najbolje i to mi je super. Danas napravim, sutra prodam", kaže Anita.

Činjenica da je u posao uključena cijela obitelj - suprug Branko je sagradio siranu, sestra se brine o kravama, Anita radi sir, pomaže joj u prodaji i na društvenim mrežama kći, Imanje održavaju svi i zet i sin - ne znači da svi mogu živjeti od toga. "Sestra ima još i kafić. Svi radimo, a da bi svi živjeli od toga pa baš i ne. To je naša Hrvatska stvarnost. Jednostavno se ne može, puno potrošimo na put, sijeno se kupuje, žito tu nema ne dozori uopće, veterinar je skup", opisuje s čime se sve bore.

Prodaju organizira na vlastitom pragu, ali tu su većini kupaca izvan ruke. Nitko baš neće potegnuti do Čabra zbog finog škripavca. Zato tu uskače internet, primaju narudžbe za Rijeku, obično jednom tjedno odlazi i razvozi naručenu robu. Sudjeluje na ekološkim sajmovima, prodaje na tržnici, manjim manifestacijama. Prodaja negdje dalje organizira se jedino ako netko odlazi, primjerice u Zagreb, pa obavijesti kupce da će tog dana kći biti u Zagrebu.

Bruno Konjevic / CROPIX

"Trudimo se zadržati kvalitetu, tu smo gdje smo, trudimo se zadržati stare kupce jer novih baš i nema. Postigli smo kvalitetu, a nećemo se širiti, količinu povećati, jer ne možemo", kazala je Anita. Od prodaje u dućanima je odustala, jer kako kaže, na kraju je imala veći gubitak nego dobit. "Bilo je puno povrata robe, vraćali bi sireve. Osim toga kada bi prodali sireve ja samo novac morala čekati po pola godine", obrazlaže svoju odluku.

Anita organizira manifestaciju Žetve zobi, kao i Dane krušaka i jesenskih plodova, kako kaže htjela bi potaknuti svoje sumještane da izađu na tržište, da barem tamo kod njih doma, stave na stol ono što proizvode za sebe. Kaže otvoriti OPG je lako, potrebno je oko 70 kuna biljega, ali to je to otprilike. "Boje se ljudi ići van u prodaju. Toliko je inspektora, toliko kazni, jednostavno rade samo za sebe. Mi smo napravili iskorak, cijela obitelj smo pa onda ide, sama ne bih mogla. Ako ujutro idem u Delnice popone me čeka mlijeko, sve me čeka, neće nitko napraviti umjesto mene

U razgovoru nameće se tema a turističke ponude, prekrasan je kraj i priroda. "Ja sam tu sama, zato i organiziram te dane i manifestacije. Kako će biti, ne znam, kad nas je sve manje tu, mi se borimo", zaključila je Anita.

Bruno Konjevic / CROPIX

Gorski Kotar

OPG Pintar

Čabar

sirana

Anita Pintar

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter