SERIJAL KULT(NE) LIČNOSTI

Ubijao je neistomišljenike i oduzimao im djecu. Nogomet ga je spasio revolucije, no ne zadugo...


Daniel Radman
24.02.2019.14:00
Ubijao je neistomišljenike i oduzimao im djecu. Nogomet ga je spasio revolucije, no ne zadugo...
Getty Images

sažeto

Najgore procjene govore da je tijekom režima argentinskog diktatora Videle 30.000 ljudi progutala noć. I to doslovno


Daniel Radman
24.02.2019.14:00

O tome kakve je zločine iza sebe ostavio argentinski diktator Jorge Rafael Videla govori i to što nije bilo dovoljno da dobije 'samo' doživotni zatvor, koji je mu je određen 2010. godine, već mu je dvije godine poslije odrezana nova, 50-godišnja kazna. A vladao je samo pet godina...

Videla je bio vrhovni zapovjednik argentinske vojske koja je 1976. izvršila državni udar. S vlasti su srušili Isabel Peron, suprugu legendarnog argentinskog predsjednika koja ga je naslijedila kao njegova potpredsjednica. No, za razliku od supruga Juana, osvjedočenog populista, 'Isabelita' nije imala autoritet da kontrolira i dobije podršku posve različitih frakcija, od marksista do desničara. Argentinu su ubijali unutarnji razdori, pa je vojska – uz veliki blagoslov SAD-a – odlučila intervenirati. Nikakvog otpora nije bilo, pa se Videla kao prvi među jednakima unutar hunte domogao vlasti.

Isabelita ga imenovala, a on je svrgnuo

Getty Images

Videla je, inače, bio odgojen kao čovjek konzervativnih vrijednosti, što je, dakako, imalo utjecaja i na njegovu političku aktivnost. 'Terorist nije samo netko tko ima pušku ili bombu, već svatko tko širi ide koje su u suprotnosti sa zapadnom i kršćanskom civilizacijom', jedna je od njegovih legendarnijih izjava. Njegova mržnju prema ljevici usađena mu je još za vojnog školovanja, kad je argentinska vojska bila pod jakim utjecajem Mussolinijeve fašističke Italije, što se nije značajnije promjenilo ni nakon Drugog svjetskog rata. Kao vojnik, sigurno se uspinjao u vojnoj hijerarhiji, a imao je sreću da u vrijeme Perona nije otišao previsoko jer je ovaj napravio čistku svih visokih kadrova.

Kad je to preživio, njegove karte postale su sve jače, a nakon smrti Perona upravo će ga 'Isabelita' - ista ona koju će svrgnuti – imenovati vrhovnim zapovjednikom vojske.

Po dolasku na vlast, kao vojniku, prvi cilj mu je bio uvođenje reda u zemlju. Odmah je uveo izvanredno stanje, raspustio je parlament, i krenuo u 'Prljavi rat', kako je sam nazvao borbu protiv revolucionara. 'U Argentini će poginuti koliko god treba ljudi, samo da se obrani hemisfera od međunarodne komunističke zavjere', bio je njegov stav koji je izrekao pred drugim južnoameričkim kolegama na sastanku vezanom uz 'Operaciju Kondor'. SAD su financirale tajnu međunarodnu kampanju protiv socijalističkih snaga, a ljudi poput Videle, čileanskog diktatora Pinocheta i sličnih su to debelo iskoristili da se mimo ikakvih institucija obračunaju sa svim sumnjivcima.

Ne možemo ih sve streljati

Getty Images

Obećanje je Videla i ispunio kad je došao na vlast. Najoptimističnije procjene govore da je tijekom njegovog režima nestalo 5,000 ljudi, najgore govore da je 30,000 progutala noć. I to doslovno. 'Ne možemo ih sve staviti pred streljački vod. Za argentinsko društvo to ne bi bilo prihvatljivo', bilo je njegovo obrazloženje zašto su ljudi nestajali preko noći nakon što su bili zatvarani. Neki su završili u masovnim grobnicama, drugi su pak iz aviona bacani u rijeku Platu ili Atlantski ocean.

Sve je započelo ofenzivom na ljevičarske pokrete u sjevernoj regiji Tucuman, koji su ubrzo bili i shrvani, no najveći apsurd je da represija nije popuštala ni nakon sloma pobunjenika. Iako je na suđenju Videla tvrdio da su u 'Prljavom ratu' stradali protivnici države, činjenice su govorile drukčije – najveći broj žrtava hunte stradao je nakon što prestale bitke na terenu.

Videlin režim postao je notoran i u odnosu prema zatvorenicama. Ni žene nisu bile pošteđene mučenja, a o bešćutnosti režima govori i to da je oko 500 djece bilo oduzeto protivnicama režima te potom predano na posvojenje časnicima vojske ili ljudima bliskih vrhu vlasti.

Spasio ga nogomet

Profimedia

Unatoč velikoj represiji, jedna epizoda mu je strahovito pomogla u ostanku na vlasti – činjenica da je Argentina bila domaćin Svjetskog prvenstva u nogometu 1978. godine. Te godine su i postali svjetski prvaci, pa je nacionalna euforija prebrisala njihovu 'svakodnevnu jadikovku' u životu pod režimom. Jedna od najgroznijih priča koje se vežu uz SP bila je da je u blizini stadiona Monumental, na kojem se igralo i finale, nalazi škola za marince ESMA, koja je pak za vrijeme režima postala zloglasni zatvor, a pritvorenici su tijekom utakmica, u ćelijama za mučenje, mogli čuti i slavlje navijača.

Ova euforija oko nogometa znatno je ohrabrila Videlu, koji je imao plan da vlast opet postane civilna, pa se 1981. povukao iz hunte kako bi si otvorio put za političku poziciju. No, Falklandska kriza, a potom i rat s Velikom Britanijom oko spomenutog otočja poremetile su takve planove. Vojni režim je tako ostao na vlasti, no nakon poraza u sukobima već 1983. dolazi do svrgavanja hunte, a Videla u međuvremenu gubi svaki utjecaj.

Već dvije godine poslije prvi put je i osuđen, no u zatvoru boravi tek pet godina kada ukazom predsjednika Menema dobiva pomilovanje. No, nije mu to omogućilo lagodan život jer kako se politika mijenjala, tako su se i aktivirali procesi protiv Videle. Bez slobode ostaje, zbog otmice djece, na kratko i 1998., no zbog zdravstvenog stanja mu je omogućen boravak u kućnom pritvoru. Sredinom 2000-ih započinje i konačni obračun pravosuđa s bivšim diktatorom: prvo je njegovo pomilovanje iz 1990. proglašeno nezakonitim, a potom su uslijedila i dva odvojena procesa. U prvom je osuđen na doživotnu kaznu zbog kršenja ljudskih prva i zločina protiv čovječnosti, a u drugom na 50 godina zbog oduzimanja djece protivnicima diktature.

Na suđenju nije pokazao kajanje, a umro je u pritvoru u 87-oj godini.

Argentina

kult(ne) ličnosti

Jorge Videla

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter