trebaju predstavljati narod, a ne mogu ni sebe

Nekad je Sabor bio kokošinjac, sad je ništavilo. Umjesto rasprava dobili smo poskočice, dosjetke i ojkalice!


Daniel Radman
20.11.2018.19:00
Nekad je Sabor bio kokošinjac, sad je ništavilo. Umjesto rasprava dobili smo poskočice, dosjetke i ojkalice!
Damjan Tadic / CROPIX

sažeto

Kad se raspravlja o bitnim stvarima, ni optimist sabornicu ne bi nazvao polupunom


Daniel Radman
20.11.2018.19:00

Žestoko, žučno, žustro. Ova tri 'Ž'-epiteta novinari će najčešće upotrijebiti kad se usije atmosfera u Saboru. A usije se svako malo, nije to neki problem, takav je primjer imamo i u zemljama s dugom tradicijom demokracije, poput Velike Britanije, ali problem u ovom našem Saboru je taj što se atmosfera usije tek kad na dnevni red dođu teme koje nisu baš od životne važnosti.

Zapravo, i to da 'nisu baš od životne važnosti' je umanjenica - uglavnom je riječ o temama koje skoro pa i ne utječu na život nekoga u Cisti Provo, Slavonskom Kobašu ili Ličkom Petrovom Selu. Da ne karikiramo previše, ne utječu one presudno ni u Zagrebu, Splitu, Rijeci i Osijeku...

Postojala je, doduše, ove godine i jedna iznimka. Jedna od tih 'Ž'-rasprava bila je i kad se u Saboru raspredalo o mirovinskoj reformi, no i tad su se redale dosjetke vezane uz dobnu granicu – 'di će Hrvati s 67 u mirovinu?' – umjesto argumenata o samom sadržajnom dijelu. Gdje god da usmjeriš uho, čuješ samo – populizam.

"U svijetu je taj trend otvoren nakon 2008., nakon financijske krize. Iznevjerena su očekivanja od globalizacije, a ozbiljne političke opcije nisu našle odgovore na taj populistički mehanizam", pojasnio nam je zašto je tako prof. Anđelko Milardović. Čovjek je napisao knjigu pod nazivom 'Populizam i globalizacija', zna o čemu govori...

Tomislav Kristo / CROPIX

Da je tome tako pokazala je i prošlotjedna rasprava. Ministar Zdravko Marić, pomalo pretenciozno, najavio je 'poreznu reformu', koju bi bilo prikladnije nazvati 'korekcijama', a kad je o tome trebalo pokrenuti diskusiju na Markovom trgu sabornica je bila – prazna. Dakle, naši uvaženi zastupnici nisu čak ni dali priliku optimistima reći da je bila 'polupuna', pa čak ni pesimistima da bude 'poluprazna', jednostavno smo u Saboru imali – propuh.

No, kad se govori o Istanbulskoj deklaraciji, a isto će uslijediti i s onim što će se dogoditi u Marakešu, odjednom svatko ima ponešto za reći.

"Kad krenu bitke u području svjetonazora i ideologije, tu se skupljaju poeni, a ono što je krucijalno to se zaobilazi. Ma, nama se događalo da je sabornica prazna i kad se raspravlja o proračunu, a ne znam što je za građane zemlje važnije od toga", podcrtat će Milardović.

Njima, zastupnicima, očito nije važno ono što je bitno po život naš svakdašnji, bitno je ono što je 'klikanije'. Zato u prvi plan i dolaze 'likovi' poput Marasa i Stazića u SDP-u, zato u HDZ-u prva imena znaju biti Stevo CulejJosip Đakić, a u 'popularnije' – a shodno tomu i najaktivnije – zastupnike ubrajamo mostovca Miru Bulja, opskurnog Josipa Glasnovića i 'živozidaše'. A oni se, ma koliko želimo biti tolerantni prema njihovim dosjetkama, javljaju - narodski rečeno - kad najmanje treba. No, treba li kriviti njih, ili pak velike stranke, kad jedan čovjek može nadglasati njih (barem) trideset?

"To svakako govori o nemoći velikih stranaka, zato danas u Saboru imamo izraz totalnog političkog ništavila. Najveći problem je što se ovi 'europolitičari', uključujući Plenkovića, podižu na stražnje noge zbog populizma, a sami ne žele sami priznati da generiraju sam problem. Nit' ja osuđujem eurokrate, nit' osuđujem populizam, samo vidim fenomen i uzroke kako je nastao, kako se razvijao. A razvijao se jer 'visoka politika' lišava sadržaja", upozorava naš politolog.

Tomislav Kristo / CROPIX

Dobro, rekao je Milardović da je sve otišlo k vragu s tom gospodarskom, a onda posredno i političkom krizom, ali sjetimo se nekih bivših vremena. Ne onih kad je Ljubo Ćesić-Rojs bio najglasniji, već davnih 90-ih: tadašnji saborski zastupnik Zlatko Vitez 1995. nazvao je Hrvatski sabor - kokošinjcem. Je li to znak da imamo kratko pamćenje, pa s nostalgijom promatramo ta stara vremena, ili se pak Vitezova dijagnoza ostvarila sa zakašnjenjem?

"Ma, samo pogledajte tko su nekad bili zastupnici, pogotovo u prva dva saziva, imate i transkripte rasprava, pa se to lijepo može usporediti. Ipak je bila riječ o obrazovanijim ljudima. Ovo što imamo danas, čast iznimkama, pa to nije u stanju samog sebe reprezentatirati u Saboru, a ne reprezentatirati narod. Zato i govorim o tom ništavilu, nihilizmu. Sadržaj je potpuno ispražnjen, i onda, naravno, za posljedicu imamo takve rasprave koje su besadržajne, banalne, koje idu na trikove, podmetanja, dosjetke, poskočice i ojakalice", zaključuje priču Milardović.

Sabor

populizam

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter